Dogodi se tako da iz nekih ne-baš-lijepih situacija nikne štogod dobro i pozitivno; život nas tome uči. Ima toga i u ovim internetskim sferama koje nazivamo virtualom, pojmom koji nas valjda treba upozoravati da ne smijemo zaboraviti kako je riječ o vrsti komunikacije koja se po određenim obilježjima (i mogućnostima) razlikuje od komunikacije licem u lice.
Da, ali samo po nekim svojim obilježjima. Jer, vrlo su tanke te granice. To što se u nekom trenutku predstavljamo avatarima i izabranim nadimcima – ne znači da to i dalje nismo mi, kako god se predstavljali i kako god komunicirali; sve je to dio naše osobnosti.
Možda je to skriveni dio duše; osjetljivi i nježni titraji osjećaja koje proživljavamo u svojoj nutrini, a u grubom ritmu svakodnevice ostaju zapreteni duboko u nama. Dospijevaju na površinu kad se nađemo ispred svog monitora, sami sa svojim mislima. A možda je to onaj neprobuđeni buntovnik koji je našao način da se čuje i njegova riječ, pa se polako budi, ohrabruje i sve češće ostaje prisutan i onda kad isključimo računalo. S tim u vezi mogli bi se spomenuti i neki negativni aspekti svega toga, ali neću danas o tome.
Naravno, u cijeloj je priči ključan element – dvosmjerna komunikacija; veliku važnost ima odgovor, povratna informacija, reakcija na ono što smo napisali, kako smo se izrazili. Tada se sve pokazuje u jednom novom svjetlu; često je to još jedan novi pogled, nova dimenzija, novo iskustvo, novi osjećaj – sve su to nijanse koje se dodaju u komentarima.
A posebna je nijansa prepoznavanje vlastitih misli, osjećaja, doživljaja, pitanja, ideja, dvojbi – u tekstovima drugih. Kad pročitaš i prepoznaš sličnost, kad razumiješ, suosjećaš ili jednostavno – spoznaš nešto novo, otkriješ nešto novo, zanimljivo, drukčije, a opet - slično.
Kako pronaći sličnosti, kako otkriti nove tekstove i njihove autore, nova prepoznavanja ili jednostavno – oteti zaboravu neke već napisane rečenice, dosjetila se blogerica Primakka.
Nakon niza postova o krađi tekstova s blogova, Primakka je došla na zanimljivu ideju. Potaknula nas je da se poigramo citirajući druge blogere; primjerice, izaberemo niz od pet odlomaka iz postova na drugim blogovima a zatim taj mozaik posložimo u neku svoju priču; naravno, navodeći linkove blogova s kojih su odlomci preuzeti. Onaj tko objavljuje odlomke, rasporedi ih drukčijim redoslijedom od onog koji je osmislio za oblikovanje priče. Nakon toga blogeri koji čitaju sami predlažu kako bi rasporedili izabrane odlomke, tako da od njih nastane priča u skladu sa zadanom temom (naslovom).
Zadatak preuzima onaj tko rasporedi odlomke točno onako kako je to zamislila osoba koja ih je izabrala. Kad je Primakka objavila takvu priču, naravno, nismo uspjeli pogoditi njezin slijed; otkrila nam je to u ponedjeljak (igra traje vikendom, od petka do ponedjeljka). Prijedlozi su bili vrlo zanimljivi u svojim sličnostima, ali i razlikama.
Budući da nitko nije uspio pogoditi kako je ona zamislila raspored odlomaka, odlučila je preuzimanje zadatka preusmjeriti abecednim slijedom – prema popisu svojih linkova. S obzirom na to da sam ja na tom popisu prva po abecedi – prihvatila sam zadatak za petak.
Svi vi koji čitate možete se pridružiti i sudjelovati. To nas može potaknuti na otkrivanje nekih novih blogova koje dosad nismo čitali, ali isto tako – možemo se prisjetiti i nekih napisanih postova koji se nalaze u arhivu naših virtualnih znanaca. Ili jednostavno možete – promatrati i samo se poigrati rasporedom odlomaka koje objavim u petak. U ponedjeljak otkrivam kako sam ja to zamislila.
Pozvani ste – ako se želite pridružiti. Bez obveze. To je samo jedan lijep način druženja u blogosferi. Nadasve pozitivan. Za razliku od nekih drugih vibracija koje već neko vrijeme struje ovim prostorima.
|
