Marketing
Proljeće bez aditiva
Povremeno zavirim u arhiv svojih postova kako bih se podsjetila o čemu sam sve pisala; kojim sam temama i dilemama bila zaokupljena, kakvim osjećajima, idejama, mislima… Postovi su poput podsjetnika. Kad ih čitam, sjećanja su onoliko jaka koliko me zaokupljalo i ono o čemu sam tada pisala. Neke su mi teme još uvijek jednako bliske i pamtim detalje, okolnosti u kojima je nastao tekst, a neke su samo zapis koji je ostao, ali bez veće važnosti.
Prebirući tako po svojim blogotvorinama, razmišljam i uočavam što se promijenilo. Čitajući neke tekstove - zapitam se što me spopalo da to napišem, nasmijem se, pomislim - što mi je bilo; vlastite mi se rečenice učine…pa…svakakve… Zapljusne me val samokritičnosti.
Tako sam ovih dana zavirila u te zapise i primijetila sljedeće: čim naslutim proljeće, klopi me neki sentiment, zaskoči me patetika, osjećam se kao križanac Werthera i Sunovrata. Ali, dosta je meni te genetike. Odlučila sam, što bi rekli naši političari, da se treba odlučno suprotstaviti tim oblicima i načinima utjecaja… Suprotstavljam se, dakle.
Nema patetike, nema sentimenta… Ništa. Ovaj put – slutnja proljeća, ali bez aditiva.
Vaše će asocijacije biti najbolji dodatak. Raspalite...
Post je objavljen 06.03.2009. u 21:46 sati.