< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Jesen na Madagaskaru

09.10.2008., četvrtak

Koračajući uskim puteljkom primijetila sam kako je sve oko mene neobično tiho, a zrak prohladan. Približila sam se velikim hrastovim vratima i s nekoliko kratkih zamaha zvekirom pokušala dozvati nekoga da ih otvori.

Ubrzo su se začuli tihi koraci i nekakvo šuškanje s druge strane. Kad su se vrata napokon otvorila, preda mnom se pojavio gospodin u tamnom odijelu. Budući da se često susrećemo u popodnevnoj šetnji, već ga pozdravljam kao starog znanca. On uvijek odzdravlja i pritom se nakloni otmjenim pokretom glave. No tog je dana sve bilo nekako neobično.

- Dobar dan, gospodine Kos, je li gospođa doma?
On me zabrinuto pogleda i reče:
-Zar vi ne znate?
-Ne znam…što? Trebala se vratiti. Uskoro će izložba i…
Vidjevši moju zbunjenost, reče:
-Gospođa je još uvijek na ljetovanju. Neko vrijeme neće slikati. Ostale su samo neke crno-bijele fotografije. Dođite, pokazat ću vam ih.

Pozvao me da ga slijedim. Pod našim je nogama bio onaj isti debeli sag čije sam se zelene nijanse jako dobro sjećala, ali sad je bio nekako čudno blijed, bezbojan, kao da se boja isprala. I slike koje mi je pokazao bile su slične:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Bilo je očito da nešto nije u redu.
- Gospodine Kos, zar vam se nije javljala? Uskoro će i njezin rođendan, pa… dosad se uvijek vraćala u ovo vrijeme.
-Vidite, mi je očekujemo. Ona je već bila na putu kući kad je shvatila da je zaboravila svoju paletu pa se morala vratiti na Madagaskar, znate, tamo je ljetovala.
- Pa valjda će stići na vrijeme. Sve je tako neobično bez njezinih šarenih slika, strašno bi bilo da zaista nestane ta njezina paleta…

I dok smo tako razgovarali, uskoro se začulo otvaranje vrata i gospođin zvonki glas.
- Vratila se! – odahnuli smo i nasmiješili se.
Vratila se gospođa Jesen, završilo je njezino ljetovanje na Madagaskaru. Donijela je svoju paletu. Razlile su se boje…

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


- 22:10 - Komentari (41) - Isprintaj - #