Ulazim danas u prostoriju pokraj šefova ureda. Vrata koja dijele te dvije sobe širom su otvorena. Ostavljam dokumente koje sam donijela, uzimam neke papire, sve nešto uobičajeno, ali opet – drukčije. Zašto mi se, pobogu, najednom toliko svidjela atmosfera da bih najradije ostala u toj prostoriji?
Onda napokon ustanovim što je to što stvara tako ugodno ozračje!
Iz zvučnika dopire klasična glazba. To je to! Umirujući, lagani zvuci glazbe i gotovo nečujno tapkanje prstiju po tipkovnici.
I sjetim se da je CD stigao s novinama. Nakon što su nam uz dnevni tisak nudili knjige, navijačke boje, kakao, razne vrste sadržaja snimljenih na CD-ovima, na red je došla i klasična glazba.
No neću se upuštati u razmatranje – što se krije iza svega toga, radije ću razmišljati o glazbi.
Istini za volju, to je i zato što mi i ovog trenutka, dok pišem, svira Mozartova glazba. Malo mi je pala razina emocionalne energije pa sam se usidrila pred računalom, osluškujem zvuke i razgibavam prste tipkajući što mi padne na pamet.
A upravo mi je palo na pamet da se dosta pisalo o tome kako klasična glazba pozitivno utječe na ljude, biljke, životinje.
Ako vam se baš čita (jer - meni se baš ne piše), nešto više o tome ima i ovdje.
|