< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Sjećanje na Ivanu

21.09.2008., nedjelja

Izvor fotografije
Image and video hosting by TinyPic

Svaki put kad se sjetim uspomena iz djetinjstva, neizostavan dio tog sjećanja čine prizori iz knjiga Ivane Brlić-Mažuranić. Njezine su bajke iz zbirke Priče iz davnine bile tiskane kao zasebna izdanja u kojima su se nalazile živopisne ilustracije Cvijete Job.

Vatromet boja, čudesni likovi, neobična zbivanja u svijetu bajki, sve je to zaokupljalo moju dječju maštu. Ribar Palunko i njegova žena, baba Poludnica, bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, Potjeh… samo su neka imena iz tog zanimljivog začaranog svijeta o kojem je pisala Ivana Brlić-Mažuranić.

Naravno, u vrijeme kad još nisam išla u školu i kad su mi moji ukućani čitali sve te priče, nisam zapitkivala tko je sve to smislio i kad je napisano. Važno je bilo – što je bilo dalje i kako će priča završiti.

Zato se pitam danas, u vremenu u kojem su istina, poštenje, ljubav, poštovanje (i mnoge druge vrednote i pouke koje izviru iz djela te izvrsne književnice) stiješnjeni u procjepu između životne svakodnevice i naših vlastitih slabosti. Iz te današnje perspektive treba pogledati misli, ideje, poruke, sve ono što je utkano u književni rad Ivane Brlić-Mažuranić i povezano s njezinim ulogama žene, majke, supruge.

Kad se tako pogleda, primjećuje se svevremenska problematika ljudskog društva preslikana u bajkama; neprestano traganje za srećom, životno putovanje prepuno izazova i iznenađenja.

A životno je putovanje Ivane Brlić-Mažuranić završilo na današnji dan, godine 1938. Unatoč tomu što su je davno prozvali hrvatskim Andersenom, ističući tako njezinu darovitost i književnu vrijednost, moram reći da imam osjećaj kako to još uvijek nije dovoljno. Važan je korak i organiziranje manifestacija u Slavonskom Brodu (gdje je uređena kuća obitelji Brlić) i u njezinu rodnom Ogulinu.

Ipak, čini mi se da sve više nedostaje ono najvažnije – otvaranje te škrinjice s blagom u ranom djetinjstvu.

Danas se mnoga djeca susretnu s njezinim bajkama tek u osnovnoj školi i već tada tvrde da - ne vole čitati. No, znakovito je, svi znaju za marketinški proizvod po imenu Harry Potter, međutim, treba se potruditi da doznaju kako smo mi prije gospođe Joanne imali - Ivanu.


- 17:10 - Komentari (28) - Isprintaj - #