< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Neću!

23.06.2008., ponedjeljak

Ima dana kad se osjećam baš kao autor jednog splitskog grafita koji kaže: Iman sat, ali ne znan koje je ovo vrime došlo. Doduše, ja imam i problem više. Prestala sam nositi sat. Ipak, u svima nama postoje ti neki unutarnji "satovi" koji su nam ugrađeni od naših ranih dana. Koliko čvrsto, to je već vrlo individualno.

"Navinu" te od malih nogu: reci – dobar dan, što se kaže...?, pruži teti/stričeku ruku... Obično tako počinje. Ne, nemam ništa protiv pravila pristojnosti ili učenja lijepog ponašanja. Samo ilustrativan primjer kako nas odmalena uče osnovama. Pa se onda tijekom života te osnove prošire. Toliko se prošire da me katkad dozlaboga umaraju zahtjevi. Svi nešto zahtijevaju.

Stalno se nešto očekuje. Uvijek nešto moraš. Toliko ima toga što se mora da sam postala alergična kad se to moraš protegne i na kojekakve budalaštine koje se po nečijem mišljenju – moraju.

E, pa ne moram! Dovraga i bestraga, već su mi dojadili ti samozvani poučavatelji svega što se mora. Hvala na pitanju, jako sam dobro upoznata s činjenicom da zaista mnoge stvari u životu moramo jer je to dužnost, posao, obveza ili ništa od navedenog.

Imam i ja svoje demone, da se razumijemo. Jedan je od njih i tvrdoglavost. Ili se to ljepše kaže – upornost? To ne znači da ne uvažavam i/ili ne prihvaćam tuđe mišljenje ili koristan savjet, ali kad se pojavi netko od onih samoupravljača tuđim životima, e, onda pucam po šavovima.

Čista fizika. Što je pritisak jači, otpor je sve veći. Tako najčešće reagiram kad me neki bogomdani počnu tlačiti svojim zahtjevima i mišljenjima koja su, dakako, najbolja, najkorisnija... sve sami superlativi. Pun mi je kufer superlativa. I očekivanja. I "pravila".

I baš neću.

- 20:45 - Komentari (38) - Isprintaj - #