< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Nema naslova

28.01.2008., ponedjeljak

Postoji taj period samoobmane. Traje toliko dugo koliko uspijevam gurati stvari pod tepih, a da se ne spotičem. I nastavlja se sve dok postoje stvari koje odvlače pozornost od tepiha, kako god se one zvale – dnevna politika ili europsko rukometno prvenstvo.

U međuvremenu se tepih dobrano izobličio, neravnine vire na sve strane. Obuhvatim ih pogledom sve odjednom i čini mi se da više ne mogu slobodno zakoračiti ni pola koraka naprijed. Jedino što mi preostaje je odignuti tepih i pogledati sve što sam pod njega nagurala. A pogled je mučan. Sadržaja ima dosta i najprije ga treba razvrstati. Jedini je način izvlačenje rukom. Za to treba hrabrosti. Jedan štipa, drugi izaziva grč, treći me lupa po glavi, četvrti točno zna gdje mi je bolna točka, peti je naporan, šesti me obeshrabruje...

Znam da nema drugog načina. Zbunjuje me pogled na sve te stvari, ljude, odnose, zbivanja... Odjednom ih ima tako mnogo a sa svima se moram sama suočiti. Licem u lice. Riskirajući da dobijem šamar. Možda i više njih. Katkad me iznenadi vlastiti mazohizam.

Treba izdržati. Poželim ući u trgovinu po tonu hrabrosti, veliku dozu strpljenja i nekoliko kilograma neosjetljivosti. Šteta što se još nijedna nije specijalizirala za takve artikle.

Valjda nešto znači već i to što sam uspjela prepoznati problem. Valjda. Možda. Ne znam...

- 22:45 - Komentari (25) - Isprintaj - #