< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Mozaik na mom "hard-disku"

04.11.2007., nedjelja

Image Hosted by ImageShack.us








Prije otprilike dva mjeseca moje je računalo prestalo davati znakove "života". Vidjevši da više neće ni zatreperiti - prepustila sam ga serviseru koji se od prvog dana bavi svim pitanjima i problemima u vezi s tom mašinerijom.

Nakon nekog vremena nazvao me i rekao da ima dvije vijesti: lošu i još goru. Jedna je bila – drapilo napajanje. A druga: riknuo hard-disk. Prvo mi se smračilo. Zatim su mi se pred očima počele nizati ikonice, vrste i nazivi dokumenata, fotografije...
Srećom, dosta sam sadržaja preselila na prijenosno računalo, ali – ne sve, naravno. Mnogo je toga izgubljeno jer - backup sam namjeravala napraviti. Ali - to stignem. Budem sutra.

Ostale su mi dvije mogućnosti: nizati sličice pred očima i misliti što je sve izgubljeno ili radije prestati razmišljati o tome što sam sve imala na tom računalu. Odlučila sam se za ovo drugo, zdravije je.

Kad je dežurni informatičar sve ponovno instalirao i vratio u normalu, preostalo mi je još samo posložiti neke sitnice. Čeprkajući po alatnoj traci i slažući ikonice, pomislila sam kako me baš zabavljaju šarene sličice; to mnoštvo malih oznaka koje raznim oblicima i bojama upućuju na svoju funkciju. Osim onih već poznatih, uobičajenih, zanimljivo je kako se neprestano širi taj šareni mozaik.

S obzirom na to da uglavnom vizualno pamtim, tako i na računalu zapamtim razmještaj nekih sadržaja ili ikona, sličica. Sad je jasno zašto su mi se pred očima nizale ikone izgubljenih dokumenata.

Ako je pak riječ o kakvoj činjenici, podatku iz knjige – najprije ću se sjetiti u kojem je dijelu knjige te nalazi li se to na lijevoj ili desnoj stranici i je li na vrhu, u sredini ili pri kraju teksta. To me znalo izludjeti kad sam učila. Točnije – kad nisam dobro naučila. Jer, sjetila bih se točno gdje se u knjizi nalazi, ali samog podatka – nikako.

U vezi sa spomenutim načinom pamćenja postoje neke stvari na koje to utječe u socijalnom kontaktu. Naime, ako sam s nekim u društvu i ta mi osoba pročita nešto iz novina ili neki odlomak iz knjige, vrlo je vjerojatno da ću ipak reći: "Mogu li vidjeti?" To katkad izazove čuđenje.

U cijeloj toj priči postoji i nešto što ne mogu objasniti. To su situacije u kojima mi se dogodi da ne pamtim lica. Sretnem nekoga i znam da smo se već upoznali, ali onda zapnem: tko je to, gdje smo se upoznali...
No to mi se događa samo s nekim površnim ili pak službenim poznanstvima, s ljudima koje ne susrećem često. Inače jako dobro pamtim draga lica.

- 20:15 - Komentari (32) - Isprintaj - #