Marketing
Mozaik na mom "hard-disku"
Prije otprilike dva mjeseca moje je računalo prestalo davati znakove "života". Vidjevši da više neće ni zatreperiti - prepustila sam ga serviseru koji se od prvog dana bavi svim pitanjima i problemima u vezi s tom mašinerijom.
Nakon nekog vremena nazvao me i rekao da ima dvije vijesti: lošu i još goru. Jedna je bila – drapilo napajanje. A druga: riknuo hard-disk. Prvo mi se smračilo. Zatim su mi se pred očima počele nizati ikonice, vrste i nazivi dokumenata, fotografije...
Srećom, dosta sam sadržaja preselila na prijenosno računalo, ali – ne sve, naravno. Mnogo je toga izgubljeno jer - backup sam namjeravala napraviti. Ali - to stignem. Budem sutra.
Ostale su mi dvije mogućnosti: nizati sličice pred očima i misliti što je sve izgubljeno ili radije prestati razmišljati o tome što sam sve imala na tom računalu. Odlučila sam se za ovo drugo, zdravije je.
Kad je dežurni informatičar sve ponovno instalirao i vratio u normalu, preostalo mi je još samo posložiti neke sitnice. Čeprkajući po alatnoj traci i slažući ikonice, pomislila sam kako me baš zabavljaju šarene sličice; to mnoštvo malih oznaka koje raznim oblicima i bojama upućuju na svoju funkciju. Osim onih već poznatih, uobičajenih, zanimljivo je kako se neprestano širi taj šareni mozaik.
S obzirom na to da uglavnom vizualno pamtim, tako i na računalu zapamtim razmještaj nekih sadržaja ili ikona, sličica. Sad je jasno zašto su mi se pred očima nizale ikone izgubljenih dokumenata.
Ako je pak riječ o kakvoj činjenici, podatku iz knjige – najprije ću se sjetiti u kojem je dijelu knjige te nalazi li se to na lijevoj ili desnoj stranici i je li na vrhu, u sredini ili pri kraju teksta. To me znalo izludjeti kad sam učila. Točnije – kad nisam dobro naučila. Jer, sjetila bih se točno gdje se u knjizi nalazi, ali samog podatka – nikako.
U vezi sa spomenutim načinom pamćenja postoje neke stvari na koje to utječe u socijalnom kontaktu. Naime, ako sam s nekim u društvu i ta mi osoba pročita nešto iz novina ili neki odlomak iz knjige, vrlo je vjerojatno da ću ipak reći: "Mogu li vidjeti?" To katkad izazove čuđenje.
U cijeloj toj priči postoji i nešto što ne mogu objasniti. To su situacije u kojima mi se dogodi da ne pamtim lica. Sretnem nekoga i znam da smo se već upoznali, ali onda zapnem: tko je to, gdje smo se upoznali...
No to mi se događa samo s nekim površnim ili pak službenim poznanstvima, s ljudima koje ne susrećem često. Inače jako dobro pamtim draga lica.
Post je objavljen 04.11.2007. u 20:15 sati.