Tragovi mita

20.10.2007., subota

Kad je Čiovka u jednom svom postu objavila fotografije crkvice Sv. Ilije, prokomentirala sam da me podsjetila na jednu temu o kojoj bih pisala, ali moram dobro razmisliti na koji način skratiti tu opširnu priču. Kako sam počela okolo-naokolo, nisam baš uvjerljiva, zar ne?

Gotovo svaki put kad ugledam kakvu crkvicu na vrhu brda, sjetim se te priče. Da budem preciznija, sjetim se kad doznam ime sveca koje crkvica nosi. Uglavnom su to sv. Ilija, sv. Mihovil, sv. Vid... Jeste li se kad zapitali zašto su sagrađene baš na tim uzvisinama? Zbog pogleda? Možda. Ali ima još nešto.

Treba malo zaviriti u slavensku mitologiju. Stari su Slaveni svoje poimanje svijeta slikovito prikazivali stablom. Bilo je to "stablo svijeta". Da skratim pripovijedanje, spomenut ću vrhovnoga boga Peruna i njegova oponenta – Velesa (ili Volosa). Simbolično, na vrhu stabla, na suhome mjestu, bio je Perun - gospodar svega, gromovnik. Nasuprot njemu, u korijenu stabla bilo je mjesto boga Velesa. On je boravio u tom mokrom podzemnom svijetu. Često je prikazivan kao zmaj (ili zmija).

Perun i Veles neprestano su se sukobljavali. Veles je Perunu priređivao razne nevolje, a potom bježao i skrivao se (pod kamen, pod drvo...), a Perun je tragao za njim i bacao munje. Prema mitskoj predodžbi, ta je borba zapravo prirodno stanje stvari i bila je potrebna da bi svijet funkcionirao; utjecala je i na izmjenu godišnjih doba.

S vremenom su mnoga slavenska vjerovanja zamijenjena kršćanskim; tako su, primjerice, obilježja slavenskih božanstava preuzeli kršćanski sveci.

Perunova su obilježja preuzeli: gromovnik sv. Ilija, sv. Juraj (koji ubija zmaja kao što Perun proganja Velesa - zmaja!), arkanđeo Mihael koji se svojim mačem bori protiv zla (koje ima oblik zmaja). Crkvice na brdima uglavnom nose imena tih svetaca koji su zamijenili Peruna, a njegovo je mjesto uvijek bilo gore, na visini, na suhom (kao na vrhu mitskog stabla). U cijelu se priču jedino malo "ne uklapa" sv. Vid; naime, on se nije borio sa zmajem i nije gromovnik, ali je zaštitnik vida, a neke crkvice sagrađene na uzvisini nose njegovo ime jer se upravo odande sve - najbolje vidi.

Osim spomenutih primjera, tragove mita skrivaju još neka mjesta, imena, običaji... Sjetih se toponima. Pokraj Opatije nalazi se Volosko (uz more!), a na Učki (na suhom, gore!) - vrh Perun. Poznajete cvijet – peruniku? Raste na močvarnom tlu. Priča kaže da taj cvijet raste na mjestu koje je Perun pogodio gromom. Sigurno ćete se sada i sami sjetiti nekih primjera, a možda ste ovo već i znali. Kako god bilo, zanimljive su mi takve priče pa nisam mogla odoljeti da ovu ne podijelim s vama.

Ako još nekoga zanimaju takve teme, preporučujem knjigu Vitomira Belaja: Hod kroz godinu.

- 14:20 - Komentari (32) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Opis bloga

Arhiv

Poveznice...

Tragovi mita

20.10.2007., subota