Zanimljivo je kako neke filmove mogu gledati uvijek iznova i nikad mi ne dosade. Štoviše, svaki put kad gledam takav film, nekako ga vidim u novom svjetlu. Vjerojatno ovisno o vlastitom raspoloženju. I tako zapažam neke sitnice koje možda prije toga nisam vidjela ili sam ih jednostavno zaboravila, ipak je riječ o detaljima.
A večeras sam gledala "Zapravo ljubav". Sasvim lagan, romantičan, sladunjav i baš takav treba biti. Govori o ljubavi na tako neobično-običan način. Mozaik priča o zaljubljenima. Jednostavan i lijep, kao i sama ljubav. S osmijehom.
Ostavljam vam malo filmske glazbe.
|