Dnevnik žene od migrene
26.08.2006., subota
Buđenje. Ležim još zatvorenih očiju dok se s radija čuje: Maslina je neobrana, nima koga da je bere... i pomišljam u tom trenutku kako se volim buditi slušajući lijepu pjesmu. Ali fuj...ne volim se ovako buditi...još u polusnu osjećam da nešto ne valja...je li sve na svome mjestu...da, glava na jastuku, točno znam da mi je glava na mjestu, osjećam...nije glava, glavurda je, uhhh, osjećaj kao da je u njoj sto utega, a svi smješteni odmah ispod čela. Onda još... želudac, to se on već grči. Mučnina. Ježim se, stvarno se ježim od mučnine u želucu. Usta mi se lijepe.
Ne, nisam imala burnu noć i nije to posljedica ispijenog alkohola, to je opis buđenja osobe koja otvara oči sa spoznajom da je dan tek počeo, a već je otišao u finu materinu jerbo migrena rules. I što sad? Ne volim tabletiranje, ali kad ovo osjetim odmah ujutro, znam da nema spasa. Aspirin je za doručak. No, kako rekoh, ne volim tablete, osim kad stvarno zagusti, pa hajde, probat ću najprije nešto "blaže". Andol 300.
Ha, ha, ha – to se migrena smije, ne, ona umire od smijeha (a s njom točno možete razgovarati, toliko je moćna, komunicira se tek tako). Nakon sat vremena osjećaj ostaje isti. Vrijeme prolazi, vučem se po kući, a glava za mnom.
Podne. Ipak će za ručak biti aspirin direkt, brzo djeluje. Mama izjavljuje da bih trebala ići s njom do grada obaviti neku kupovinu. Pregovorima sam iznudila polazak za pola sata, samo da tableta počne djelovati. Potom sam pošla s njom, ali sam cijelo vrijeme imala osjećaj da mi glava nekako ne stane u auto. A priča o mirisima i zvucima dok migrena trijumfira, e, to je tek neopisivo! Dovoljan je i najbezazleniji poticaj zvuka ili mirisa koji se u tom trenutku učini sumnjiv pa da pomislim kako će mi se tikva rasprsnuti ili pak poželim izbaciti želudac iz utrobe. No, nekako sam i to preživjela. U glavi još uvijek pulsira, ali evo me na krevetu pa sam se poslije svega dovukla na blog i dosjetila se jadu da vidim što ću o migreni naći na webu. Čitam i razmišljam...
Prosječno je bolest tri puta češća u žena. U žena je migrena također mnogo teža. Ok, to sam mogla i misliti. O, Bože, zašto nisam muško, barem danas?! Dobro, i još koji dan...
Migrena se obično ne smatra ozbiljnom "ženskom bolesti" (...) Ohohooo, pustite me ovakvu migrenoznu samo pola sata s osobom koja to tvrdi...požalit će, hehe...Ali dobro, ovo su u tekstu naveli kao primjer zablude, sva sreća.
Pa kaže dalje...
Međutim, milijunima žena koje pate od nje, migrena uzrokuje neopisive fizičke i emocionalne patnje.
Migrena je vrlo bolna bolest koja onesposobljava bolesnika. To nije samo glavobolja, samo simptom ili nesposobnost podnošenja stresa. Migrenu treba shvatiti ozbiljno.
Ovo je, vjerujte mi, ozbiljno. Čim se ovako probudim i osjetim da će biti dan ludila, zahvalim Svevišnjem ako ne moram nekamo ići ili obavljati kakav zahtjevan posao. Jer, to je – nemoguća misija.
Zašto? Evo dalje...
Istraživanja pokazuju kako žene pate od težih oblika migrene koji umanjuju njihovo funkcioniranje na poslu i u obitelji i ugrožavaju njihovu karijeru. Tijekom napadaja, majke često nisu sposobne niti brinuti se za svoju djecu.
Samo se nadam da na svijetu još postoje muškarci koji to razumiju.
Da stvar bude gora, migrena je vrlo stara vještica. Pronašla sam podatak da se pojam "migrena" spominje još 3000. g. pr. Kr., i to u Mezopotamiji .
No, iako je poznata već jako dugo, izvori kažu da još uvijek postoje mnoge nepoznanice o toj bolesti.
Ipak, mogu vam se "pohvaliti" da sam se ja s njom već jako dobro upoznala. Upravo sam otkrila da možda i blog djeluje antimigrenozno. Pišući ovo, osjećam kako je konačno popustila.  Sad bi neki rekli - pametniji popušta.
Izvori:
link1.
link2.
|
- 15:59 -
Komentari (48) -
Isprintaj -
#
|
