< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Bez naslova

13.08.2006., nedjelja

Ima dana kad mi se misli sudaraju u glavi, a ne mogu gotovo ni riječi iscijediti... Onda čitam pjesme. Kao danas. Pa uzmem svoju stihoklepnu bilježnicu pa čitam što sam u nju zapisivala. Sad mi se čini tako davno. Već dugo, dugo nijednog novog stiha nema u njoj. Nekako sam izgubila tu naviku. Onda je otvorim pa prebirem po onima starima koje sam zapisala. I tražim u njima osjećaje, ljude, dane, sate...sve je to na neki način ostalo kao trag u riječima. Postoje one za koje točno znam kad, kako i zašto su nastale. Premda nema ni datuma, nema nikakve naznake. A postoje i one druge, pomalo zaboravljene.
Našla sam danas jednu koja je nastala pri kraju ljeta, a kako se i ovo bliži kraju, uvijek mi se misli vrate...

Povratak moru

Uvijek se vraćam moru
kad sam tužna i sama,
u noćima kad nebo
kišom želi potopiti grad.
U topotu kišnih kapi
prepoznajem njegov zvuk
i čini mi se da tada
more blizu mene diše.
Šaputanjem svojim
kao u smiraj dana
utišava moje misli
što se lome
poput vala
kad obalu takne
i tisućama kapi zatreperi.
U svakoj kapi
duša mora spava,
tračak sunca
i bokun zaborava.
Kad sve zatim utihne,
kao nada - jedna kap mi ostaje.
Ostaje staza povratka moru.

Nemojte razmišljati što je pjesnik htio reći jer ja nisam pjesnik, a već vam davno rekoh i da je to suvišno pitanje. Stvar je samo u raspoloženju. Valjda svi imamo takvih trenutaka...
- 19:14 - Komentari (28) - Isprintaj - #