< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Neki novi klinci

29.12.2005., četvrtak

Image Hosted by ImageShack.us

Da, kraj godine. Dišpet je u svom postu spomenuo rezimiranje, sve ono što «zbrajamo i oduzimamo», razmišljamo o protekloj godini, prisjećamo se što smo učinili, a što nismo i što tek namjeravamo učiniti u sljedećoj. Napisala sam u komentaru da još nisam ništa rezimirala na svom blogu, ali nikad ne reci nikad, a što rekoh – ne porekoh. I, evo ga...

Ali ne, neću sad promišljati o protekloj godini, ono što mi se dogodilo prije nepunih petnaestak minuta zapravo je duboko ukorijenjeno u proteklim godinama, a ne samo u ovoj koja je na izmaku. No dobro, neću sad iskopavati traume iz djetinjstva, tako daleko pak neću otploviti.

Obožavam noćnu tišinu kad vani pada snijeg i sve izgleda tako...ma znate već! Uostalom, pokušala sam taj svoj doživljaj sažeti u nekoliko stihova pa sam i ovdje ispisala pjesmu Zimska noć. Da ne okolišam, želim reći da me uvijek obuzima neki krasan osjećaj i posebno raspoloženje u takvom ozračju.

Tako sam maloprije, u svojoj duuuugoj ulici, vozeći se autom, i to već nadomak kuće, prošla pokraj susjeda srednjoškolaca koji su, podijeljeni u dvije skupine, uživali grudajući se. Mislim da sam se čak i nasmiješila vidjevši taj prizor i u tom trenutku sam, onako kao na filmu, vratila vrpcu unatrag i vidjela sve one drage osobe s kojima sam ja dijelila vrijeme svoga odrastanja.

Sniježne zime, vruća ljeta, zaljubljena proljeća i šuštave jeseni...Prve ljubavi i mi, neukrotivi buntovnici. Naravno, činilo se kao da će to vrijeme vječno trajati. Bilo je lijepo, ali bilo je i teško, i neshvatljivo, i lakomisleno, i svojeglavo, i nasmijano, i tužno...Ali bilo nam je lakše zajedno. Najvažnije je bilo odrasti, konačno ostaviti iza sebe te «teške» godine u kojima nam stalno netko nešto zabranjuje, postavlja pravila i uvjete.

Kad se konačno dogodilo i to «oslobođenje» od spomenutih «teških» godina, u razvrstavanju svega što se našlo u našim životnim ormarima, negdje na dnu je ostala i jedna sitnica. Malena, ali velika. Koliko god bila odrasla, u mom životnom ormaru će zauvijek ostati jedan pretinac djetinjstva. Zato i sad postoje trenuci u kojima se radujem kao dijete, u kojima se smijem kao dijete, u kojima sam neozbiljna i baš me briga...i svi drugi trenuci u tom stilu.

I znate što? Baš sam sretna zbog toga. Čini mi se da su mi od ovog sjećanja toliko narasle ruke da bih u ovom trenutku mogla zagrliti sve one drage ljude kojih sam se upravo prisjetila, i to bez obzira na udaljenost i vrijeme.

P.S. 31.12.2005. Hvala vam svima na lijepim željama. I ja vama želim svako dobro u novoj godini, neka vam bude ispunjena zdravljem, to je najvažnije, a svega ostalog će onda biti, korak po korak. Do čitanja u 2006. ! :)
- 22:32 - Komentari (23) - Isprintaj - #