Kemija

13.06.2005., ponedjeljak

S kemijom sam se «posvađala» već u sedmom razredu osnovne, čim sam je počela učiti. Razlog tome je malo i nastava i profesorica, ali dobrim dijelom i moja "nesklonost" prema prirodnim predmetima. Ja sam -po svojoj prirodi- društvenjak. Istina, nije sve bilo tako crno kao kemija, ali i fizika i biologija su bile obilježene raznim usponima i padovima, oscilacijama u ocjenama, ali je zato društvena strana imala neku konstantu.

No, neću sad o svojim školskim (ne)uspjesima, toga sam se samo prisjetila čitajući u novinama neki članak o tome kako su ciriški znanstvenici otkrili da u mozgu postoji kemikalija nazvana oksitocin, koja utječe na to koliko vjerujemo nepoznatim i poznatim osobama. Nakon što su skupine studenata podvrgli ispitivanju plinom (jednoj su skupini dali neutralni plin, a drugoj spomenuti oksitocin), utvrdili su da i samo udisanje tog plina (oksitocina) utječe na povećanje povjerenja prema nepoznatoj osobi. Samo ću navesti da je istraživanje pokazalo da su osobe podvrgnute oksitocinu bile spremne povjeriti svoj novac sasvim nepoznatoj osobi. Istraživačima dovoljno dobar dokaz kako kemikalija djeluje na povjerenje, a osim toga, dobra je stvar što se nadaju da bi time mogli pomoći osobama koje pate od poremećaja i boje se socijalnih kontakata.

Dobro, znanost je opet postigla nešto kako bi pomogla ljudima. Što je sasvim pozitivna stvar. Za razliku od činjenice da se znanost katkad i zloupotrebljava.
Ono čime sam zapravo potaknuta na razmišljanje je to neprestano otkrivanje nekih novih sastojaka, kemikalija, plinova kojima se objašnjavaju ljudske emocije, reakcije, stavovi.

U spomenutom sam se slučaju našla pred tvrdnjom da je i povjerenje, dakle, stvar kemije. Kemija, kemija, sve se svodi na kemiju...a ja sam nepopravljivi romantičar! Baš kad sam pomislila kako se neke činjenice ipak ne daju svesti na golu kemiju, točnije, osjećaji – ljubavi, povjerenja, privlačnosti...eto njih s kemijom!!! Sve je kemija! Može li netko zamisliti moju frustraciju kemijom? Čak su neki i pojam ljepote pokušali objasniti pomoću određene formule koja se onda u nekom nizu ponavlja i ponavlja i onda to percipiramo kao lijepo. A ja sam živjela u uvjerenju da je ljepota subjektivan doživljaj objektivne stvarnosti, kao što je netko rekao. I onda se pojave ovi s formulama...Nemreš bilivit!

Ma nemam ništa protiv znanosti i znanstvenih objašnjenja, naravno, to je važno i korisno, ali koje li ironije prema meni romantičarski raspoloženoj, sentimentalnoj.
Ipak, postoje neke stvari koje i mene dobro nasmiju u tim kemijskim i ostalim plinovitim i manje plinovitim područjima ljudskog društva.
Što se sve ljudima prodaje...Što prodaje kemija!
U istim sam novinama pročitala i vijest kako je u Hollywoodu (zašto me to ne iznenađuje?) netko napravio zanimljiv marketinški potez. Naime, na internetu se prodaju bočice punjene zrakom (!!!) koji su udisali ni manje ni više, nego Angelina Jolie i Brad Pitt. I da stvar bude još zanimljivija, jedna je bočica dosegnula cijenu od «nekih» 75 000 dolara! Da mi je vidjeti tog blesimetra koji ju je kupio!
E, kemijo, svaka ti čast! Još se samo nadam da se možda netko dosjetio pa dodao i malo mirisa tom «obožavanom» zraku, kako obožavateljima ne bi bio uskraćen potpun dojam, a još bi bolje bilo da su umjesto iz nosa, uzeli uzorak iz drugog otvora... Taj bi tek imao svoj pravi, prirodni vonj!!! Možda netko uskoro počne prodavati...

- 20:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	lipanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Opis bloga

Arhiv

Poveznice...

Kemija

13.06.2005., ponedjeljak