................................
Olujno vrijeme
Kriza, kriza, kriza..... pa onda još i osobni problemi, razočaranja, neuspjesi, izdaja, neimaština, nezaposlenost....
Znaš da u takvim situacijama treba moliti i vapiti Gospodinu, a nijedna riječ ti ne ide preko usta....
Događa se često, a danas više nego prije, da bi čovjek najradije nestao sa lica zemlje.
Međutim, kako je vjera ne samo dar nego i odluka, da ćemo ostati s Kristom do kraja, ne preostaje drugo nego u takvoj situaciji stisnuti zube, obrisati suze i hrabro podići svoj pogled k Njemu. Ako ne čujemo njegov glas, potražimo njegove riječi u sv. Pismu i vidjet ćemo što On o svemu tome misli:
"Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim." ( Mt 10,24)
Ne možete ni vi, ako ste moji učenici, ići drugim putem osim onim kojim sam ja išao. Ako su mene izdali, i vas će izdati. Ako su se meni smijali, i vama će se smijati. Zar nije moj život u očima onog svijeta, bio veliki neuspjeh? Gdje je bila moja kuća i moj krevet i moja zarada? Najmoćniji, a završio sam razapet na križu!
Pitam se, jesmo li mi zapravo licemjerni kad govorimo da smo Kristovi, a vješto izbjegavamo njegov uski put i želimo za sebe bogatstvo, pljesak, uspjeh, komociju i sve blagodati ovog svijeta?
Malo ih je koji se usude napraviti iskorak iz takvog uspavanog lažnog kršćanstva, gdje jedno govorimo, a drugo želimo i radimo!
Svetica iz Kalkute pravi je primjer nasljedovanja Krista, ali je ostala prilično usamljena....
Još u našem uskrsnom Listiću bilo je govora o krizi. Evo jedan odlomak, koji mi se posebno svidio:
Čitav svijet prolazi razdoblje krize i kaosa. To je stresno stanje za sve ljude, ali za onoga koji je ukorijenjen u Kristu po svom krštenju i po sakramentima, bit će manje stresno i bolno. Kaos prethodi sređivanju stvari i odnosa, kriza je darovana prilika za obraćenje i za rast, ali samo ako dopustimo da Duh Božji njima upravlja.
Divimo se novim tehnologijama i hitro ih primjenjujemo, usklađujemo i štancamo nove zakone, razmnažamo gomolje civilnih društava i izmišljamo ljudska prava, ali sve to bez Duha Svetoga postaje izvor straha, nezadovoljstva, medijskoga i stranačkoga mudrijašenja, bezobzirnosti i bahatosti.
Sve češće se uz ekonomsku krizu vezuje pojam liberalni kapitalizam, koji se nadvio nad ovaj naraštaj kao zlokobnost koja želi uništiti čovjeka i njegovu egzistenciju, jer odbacuje Deset zapovijedi i kršćanski moral, tj. život i red po Božjem naumu. U svjetlu kršćanske antropologije, oslonci liberalnog kapitalizma stoje u sedam glavnih grijeha: potiče se oholost zbog imanja i zavist zbog neimanja; promiče časoviti užitak, osobito kroz bludnost i lakomost, a sve skupa vodi u frustracije čiji su izrazi škrtost, srditost i lijenost. … U korijenu liberalnog morala stoji ateistička antropologija.
Danas vapijući trebamo nekoga tko će uzeti naša kamena srca i učiniti ih toplim ljudskim srcima.
Potrebno nam je oduševljenje, nadahnuće, hrabrost i duhovna snaga, potreban nam je stav.
Potrebna nam je silina i snaga Duha Svetoga.
Potrebni su nam ljudi dostojni velikih zadaća, ljudi povjerenja, ljudi koji će životom i djelovanjem svjedočiti da se daju voditi Duhom Svetim.
Potrebni su nam ljudi ispunjeni Duhom Svetim koji će povesti narod u promjenu ''da postane narod koji je svjestan svojih vrijednosti, narod ponosan na svoju povijest i, još više, ponosan na budućnost koju će sam stvoriti''