Put je pred nama, vrata širom otvorena, i, ako želimo, možemo ići izravno svom Bogu, i biti u njegovoj blizini i prisutnosti. To nam je omogućila Kristova smrt.
"Prema tome, braćo,
budući da mi snagom krvi Isusove
otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama
- taj novi i životonosni put
on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo -
i budući da imamo velikog svećenika
koji je postavljen nad kućom Božjom,
pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim uvjerenjem
pošto smo očistili srca od zle savjesti
i oprali tijelo čistom vodom.
Držimo nepokolobljivim ispovijedanje naše nade
- vjeran je, naime, onaj koji je obećao -
i pazimo jedan na drugoga
da se potičemo na ljubav i dobra djela!
Ne ostavljajmo, kako neki običavaju,
svoga vlastitog sastanka,
već se sokolimo međusobno,
i ovo to više što više vidite da se približuje Dan!"
(Heb 10, 19-25)
To su riječi koje je pisac posl. Hebrejima uputio obraćenoj židovskoj zajednici, kojoj je prijetio otpad od kršćanstva i povratak na stare običaje i bogoslužje.
Međutim, sve napisano,
poruka je i nama. Krenuli smo Kristovim putem koji nas vodi u život. Na tom putu u nebesku domovinu treba ostati vjeran i ustrajan. U tome će nam sigurno pomoći i naši nedjeljni sastanci tj. mise, koje će nam dati poticaj i snagu da ne posustanemo na putu u nebesku domopvinu.