U nastavaku posl. Hebrejima čitam:
"Zato, kako veli Duh Sveti:
'Danas kad čujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja
kao u onoj pobuni, kao u dan izazova u pustinji,
gdje su me očevi vaši izazivali stavljajući me u kušnju,
i to pošto su četrdeset godina gledali djela moja!
Zato se rasrdih na taj naraštaj i rekoh:
Uvijek lutaju srcem svojim.
I ne priznaše putova mojih,
stoga se zakleh u srdžbi svojoj:
Ne, neće ući u počinak moj!'
Pazite, braćo,
da se slučajno u koga od nas ne nađe
pokvareno, nevjerno srce,
tako da otpadne od Boga živoga.
Naprotiv, opominjite se međusobno svaki dan
sve dotle dok traje ovo "danas",
da koji od vas ne otvrdne zavodljivošću grijeha!
Mi smo uistinu postali i jesmo sudionici Kristovi,
samo ako nadu kakvu smo od početka imali
čvrsto sačuvamo do svršetka."
(Heb 3,7-14)
U riječima 95. psalma pisac vidi opomenu Duha Svetoga i novozavjetnim kršćanima ( dakle i nama):
Treba iskoristiti vrijeme - "danas" , sačuvati vjeru i ostati vjeran s Kristom do svršetka!