Na putu do knjižnice

Svi znamo da su se napokon otvorile knjižnice i da se pred njima, bar koliko znam u Zagrebu, stvorio popriličan red. Pa kao i mnogi drugi, ja sam se odlučila zaputiti do obližnje knjižnice.
Čekala sam desetak minuta da uđem, tamo su me osim sredstva za dezinfekciju ruku dočekale dvije simpatične tete knjižničarke sa šarenim maskicama.
Nažalost knjiga koju sam htjela posuditi - za koju je pisalo da je slobodna, nije bila dostupna. 'Vjerojatno ih je netko otuđio', pretpostavile su one. To nije tako nezamisliv scenarij.
Rekle su mi da svejedno slobodno nazovem i pitam za knjigu, ja sam se nasmijala i rekla da stvarno nije ništa hitno. Pomirila sam se da mi ta knjiga nije suđena.

Nakon dva sata otišla sam u dućan. Nije bila velika gužva, ali u zraku se osjećalo da su ljudi nekako opušteniji, kao da znaju da dolaze bolja vremena. Moje emocije potaknula je pjesma koju su pustili 'Somebody To Love / Queen', i stvarno sam na trenutak zaboravila da živimo pod panikom od virusa koji nam je potpuno nepoznat.

I baš tada, kada sam bila ponesena pjesmom, zazvonio je telefon. Tko je? Teta knjižničarka. Uglavnom, toliko su bili ljubazni da su me nazvali i rekli da su pronašli knjigu. U ovim ludim vremenima - takva doza pozitive i ljubaznosti može čovjeka ugodno iznenaditi. Baš ono što mi je trebalo.
I mogu se kladiti da će i mnogim drugima uljepšati dan.