|
Ovo je trebao biti komentar na blogu Jedinog... no bio je predug, pa ga objavljujem na svojem blogu.
Svaka faza u našim životima mora nekako završiti. Tada nastupa novi krug, viši nivo, level up.
Podsjetio si me! Najluđa mi je bila treća godina faksa. Na predavanja gotovo da i nismo išli, non-stop smo tulumarili, koristili svaku priliku da izbjegnemo studentske obaveze, a ispiti su se gomilali i bio mi je upitan upis u četvrtu godinu... al i to je prošlo. Zasitili smo se tuluma i nerada, primili se posla i krenuli dalje. Nakon tog «otrežnjenja» društvo se pomalo rasipalo. Neki su odustali od faksa, počeli raditi; neki su se vjenčali i osnovali obitelj; neki su krenuli u neki svoj vlastiti biznis… i odjednom smo svi postali daleki i odgovorni. Položili ispite, diplomirali i jednostavno se razišli.
Danas se mogu samo s sjetom sjećati gdje su ti dani... danas bih tako rado htjela da mogu reći "ma tko šljivi obaveze", ajmo tulumarit. No, okovi obaveza i odgovornosti drže me pod strogom kontrolom, tulumarenje… može, al kontrolirano (bljak) jer treba paziti na ugled, dostojanstvo. Jer sve što napraviš ili kažeš može biti upotrijebljeno protiv tebe.
|