Ovo je trebao biti komentar na blogu Jedinog... no bio je predug, pa ga objavljujem na svojem blogu.
Svaka faza u našim životima mora nekako završiti. Tada nastupa novi krug, viši nivo, level up.
Podsjetio si me! Najluđa mi je bila treća godina faksa. Na predavanja gotovo da i nismo išli, non-stop smo tulumarili, koristili svaku priliku da izbjegnemo studentske obaveze, a ispiti su se gomilali i bio mi je upitan upis u četvrtu godinu... al i to je prošlo. Zasitili smo se tuluma i nerada, primili se posla i krenuli dalje. Nakon tog «otrežnjenja» društvo se pomalo rasipalo. Neki su odustali od faksa, počeli raditi; neki su se vjenčali i osnovali obitelj; neki su krenuli u neki svoj vlastiti biznis… i odjednom smo svi postali daleki i odgovorni. Položili ispite, diplomirali i jednostavno se razišli.
Danas se mogu samo s sjetom sjećati gdje su ti dani... danas bih tako rado htjela da mogu reći "ma tko šljivi obaveze", ajmo tulumarit. No, okovi obaveza i odgovornosti drže me pod strogom kontrolom, tulumarenje… može, al kontrolirano (bljak) jer treba paziti na ugled, dostojanstvo. Jer sve što napraviš ili kažeš može biti upotrijebljeno protiv tebe.
Post je objavljen 30.12.2005. u 15:15 sati.