Možda je šutnja zlato, al ja ću ipak prdnuti.

Naravno, kao prava zvijezda dolazim na utakmicu u 9:59, a utakmica počimnje u 10:00. Nema zagrijavanja, istezanja, pički materini, odmah na teren igrat.
Nema Stojadina! Stojadin nam je jedan od dvojice koji treniraju, srednji, najbolji igrač! Pakoštanac glupi se razbolio! Bez njega smo taman duplo slabiji. Ko će igrat srednjeg? Mislim da nitko nije dovoljno sposoban za to.
Polufinale protiv obrtnika. Prva sedmorka im trenira, a mi mahom vaterpolisti, veslači, pijanci... Odigrali smo prilično nemoćno, a ja vjerojatno svoju najlošiju utakmicu. Sve dobro što sam napravio u obrani, zasro sam u napadu.

Utakmica za treće misto. Baraković Vs. MIOC
Odlučili smo da ćemo dati sve od sebe i da se ne vraćamo u školu bez peharčića. Utakmica počinje, obrana nam curi ko govna iz kanalizacije na zadarskoj rivi - obilato! Gubimo 4:0, nešto nevalja... Ulazim ja…. i izlazim jednako tako brzo zbog 2 minute isključenja. Ponovno se vraćam, situacija alarmantna, čini mi se da jedini igram obranu, živčanim, najradije bi se potuka protiv svoje ekipe….. gubimo 8:3 na poluvremenu.
I onda smo stisli, jebački, ja stao na srednjeg (to nije bilo ključno, al valja spomenuti :) ), i vratili na 9:7, pa opet 11:7 za njih! Gotovo je, nema šanse da stignemo,nema više vremena, međutim, oni promašuju kontru, pa dobivaju nepostojeći sedmerac koji također promašuju! Nas je ostalo 4 u terenu jer je ono bilo samo za ljude sa masnim živcima.
Sudci su se proslavili. Ne mogu reći da su sudili protiv nas nego su jednostavno glupi. Samo mene su oštetili toliko da bi ih mogao tužiti za duševne boli! Poništili mi dva gola, jedan zbog prijestupa, a ja imam naviku uvijek pogledati prije šuta gdje stajem, i nikad mi se ne dogodi ta prjestupim, pa tako i sada! Djeca ti prestupila na cestu i avto ih pokupio dabogda, i jedan mi ponište zbog koraka, a ja ne radim korake! A to što tvoj mozak radi presporo da ti skužiš da sam ja opucao prije četvrtog koraka (i zabio gol!), to ti je kriva mater što te glupog rodila! Limes niza ti bio nekonvargentan dabogda, seljačino jedna! A djeca ti hodala 3 koraka unaprjed, pa 2 unazad do kraja života!
Nadalje - imamo napad na 11:10, moramo izjednačiti, a ima nas 4 (četiri!!). Lopta ide na krilo, na krilu je lik kojemu su jednostavno ispale iz ruku četiri lopte do tada! Iako je puna ljepila, i ovaj put mu se migolji po ruci, nekako ju primiruje, svi drže dah… zabija! Zaboravljamo sva sranja što je do tada napravio! Evo nade. Kraj.
SEDMERCI!!
Nesmijemo popušiti sada na sedmerce nakon što smo se vratili!
Petorica pucaju.
-Bature, aj pucat!
-Jesi ti normalan?!!
-Maruna, aj zašto ti nebi?!
-Nema šanse!
-Aj ti Grga!?
-Ali ja nisam u životu pogodio sedmerac!
-Nema veze, ajd pucat….


I pucam….. i falim ga!


… al promašila njihova trojica pa smo pobjedili. Jeeebote, nebi doša u školu tjedan dana od sramote da smo zbog mene izgubili….
Imam valjda to prokletstvo. Iz igre uglavnom zabijam, ali sedmerac.. ufff.. isto kao i penal u nogometu. Nikad u životu neću zabit.

Treći smo od 13 ekipa! Nije loše za amatere. Sreća koda smo prvi! I ukrali smo pehar za prvo mjesto, trk u svlačionicu dok nitko nije primjetio, brzinski se presvlačimo da odnesemo pehar u školu, ali dolazi trener obrtničke:
-Di je pehar?! Uzeli ste onaj za prvo mjesto, ne onaj za treće!
-Nemamo mi pojma, kod profesora je!

Lik trči, traži profesora, vraća se ponovno kod nas u svlačionu:

-Di je pehar nije kod profesora, lažove jedan?!?!
(Brko ga vadi iz torbe)
-Kakva je to kultura?! Vi gimnazijalci?! Sramoti se, meni u facu ideš lagat, sram te bilo!! (ne mene, Brku)



Gledamo finale do kraja, obrtnici osvojili, pa na put do škole.
Dolazimo u školu, deremo se, slavimo, zvonimo, svi misle da smo prvi, skupljaju se mlade sponzoruše…. Možda su mislile da smo pristojni i perspektivni sportaši ili tako nešto? Možda, ako jesu, zajebale su se. Ulijećemo kod ravnatelja, krećemo s prijedlogom da nam plati jenjetinu u Tamarisa.. - dobivamo košaricu.
Pa daj makar za sendvič na kolodvoru? – opet košarica.
A bar da nas ne pitaju jedan dan? Obrišite nam pokoji neopravdani? – opet ništa.
Ja pokušavam barem nešto izmusti – A dajte nam barem onu bocu rakije što držite tamo u ormaru? Neda šupak, al nije rekao da nema!
-Ajde dečki, pođite, ajde.. I samo nas lagano uputi prema vratima škole..

Jebem ti školu moju škrtu! Imate za nove kompjutere jeli? A kad treba kil’ janjetine platit onda ništa ha?! Za bocu rakije dat? Za kurvu iznajmit? Ništa….
Zar puno tražimo?


P.S. Mene malko sve boli, pa ako ima neka cura da me želi malo izmasirati, neka se slobodno javi. Prednost imaju lake drolje s velikim sisama i završenim tečajem masaže.

Prvi smo!

Šalim se, bili smo treći.

Ooooo posteljina mi smrdi
noću kad se ušikam nekontrolirano prdim
isparavam na štok i bokale piva
balavim na jastuk i hrčem ko svinja
Ooooo kad mi dođe neka riba
sa tepiha stružem što povraćo sam vinjak
čarapa isparava, u znoju pazuh pliva
na zubima mi crno pa sipam varekina
na četkicu za zube da sperem nikotina
Ooooo ostala mi rizla
vadim buksnu prdim ispod starog frotira
smrdi kvalitetno zbog želudačnog čira
onda uzmem dođem i rime kidam!



Bio roditeljski. Nije mi jasna samo jedna stvar. Kako se moja stara može čuditi što imam jedan iz povijesti?! Pa majko moja, to mi je cca 15.-16. jedninica iz povijesti u ove 4 godine! Češće dobijem jedan nego što se otuširam. Šalim se, kupam se jednom mjesečno. Trebalo - ne trebalo.


Kako jamo rasta (moja stara op.ur.) otvara vrata:
slijed događaja
1. Pogleda da li je upaljeno svijetlo u hodniku u stanu. Ako nije, znaći da nema nikoga u stanu.
2. Pošto nije bilo upaljeno, kopa po torbetini, ronda, prevrče, nađe ključ, stavi ga u ključanicu.
3. Okrene ključ, vidi da se nemože otključati jer je otključano. Zaključuje - zaključano je, samo s unutanje strane.
4. Zvoni.
5. Čeka mene da otvorim.
6. Panika ju hvata, ja čekam da vidim što će biti i hoće li se sjetiti pokušati jednostavno uzeti kvaku u ruku i otvoriti vrata koja su otključana.
7. Znam da ju je uhvatila panika, pa ustajem s kauča, dolazim do vrata i otvaram otključana vrata.
Mama: uh, ja sam mislila da su zaključana.
Ja: jesi probala uzeti kvaku u ruku i otvoriti?
Mama: ne.



Rumkomet

Pobjedili smo popove u neizvjesnoj, i do poljednje sekunde napetoj utakmici, kao stvorenoj za kidanje živaca, rezultatom 18:8.
Sklizali smo se po mokrom terenu, uvjeti smiješni. Samo se čekalo da se netko satare, i satra se naš vjerojatno najbolji igrač. To ga je Bog kaznio jer je par napada prije pogodio golmana svom snagom u muda. Mladi vratar ekipe svećenika je u grču iznešen s terena uz povik iz gledališta : "Ma nema veze, ionako je u celibatu!!"

Sutradan igrali protiv poljoprivredno veterinarske kako-god-da-se-zove škola, i pobjedili 2 razlike. Jedva.
U polufinalu smo sa obrtničkom, igramo u ponedjeljak.

A moja uloga u ekipi? Igram prednjeg u obrani pošto imam milosti prema suparničkim igračima ko srednjovjekovni zubar prema mušterijama, pa kradem lopte, tučem se, pravim faulove, živčanim, derem se i tako. U napadu? Zabio sam jedan gol do sada u 2 utakmice iako sam u prvom sastavu. Respektabilno nema što :)


P.S.
Jeftino čekam autobus umjesto vas!
Treba mi novaca, pa ako ste zainteresirani, javite.

Sportska natjecanja među školama su u điru. Prvo bio nogomet. Moj "Baraković" završio sa solidnim uspjehom. Remizirali sa popovima (kasičnom gimn.), pobjedili ekonomsku, izgubili od pomorske još uvijek neutvrđenim rezultatom. Neki tvrde da je bilo 10:0 , neki 11:0 , neki 12, neki 13... uglavnom, svi su prestali brojati nakon 5:0 i jednostavno se počeli smijati bespomoćnim gimnazijalcima. Još smo se i potukli protiv popova. Zabilježeno je i da je jedan navijač uletio u teren i razbio jednom popu arkadu. Nećemo o imenima - Darko Rodić.
Naime, popovi su se potukli i protiv ekonomske, što će reći da su najagresivnija ekipa na turniru.
Benkovac na kraju osvojio turnir i pokazao gradskim šminkerima kako se igra mali nogomet.

Lako za nogomet, nisam ja igrao. Nikad nisam znao igrati nogomet. Nemoš to naučit igrat, jebiga kad neide. Što ću kad imam jednu lijevu nogu i jednu još ljeviju?! A što ću nego bacit se u sportove gdje koristiš ruke - košarka, rukomet, odbojka, e tuuu smo. U košarku se nisam htio gurati, al kad sam vidio 'ko je bio u školskoj ekipi, sad mi žao (pozdrav Mak! ), odbojka još nije, al tu je rukomet.

Okupili se tako mi četvrtaši parput, da vidimo dismo-štasmo, i jednog dana se pridružiše i trećaši. Jedan se malo postavio bahato tipa "ja treniram, ja ću odabrati tko ide, što vi znate, ja ću vas sam pobjediti...", pa je zaiskrilo, pa smo se malo potukli protiv njih. Dobro su prošli- golman je malčice dobio nogom po faci. Netko utrčao s tribina, pa ga je malo Bušić kvrcnuo 4-5 puta šakom uglavu...
Mak je dobio prst u oko, a nezna od koga, pa se da zaključiti da se tamo našao i Aleš Pajovič...

Sutra igramo ako ne bude kiše. Da, zašto bi igrali u dvorani?! Rukomet u dvorani? Pa di to ima? Ma na betoooonu najbolje, kad padneš da se nebi ogrebao. ... Bitno da su kurbetinama omogućili da igraju u dvorani, i bitno da naša škola ima sve skupa 5 dresova iz vremena Kreše Ćosića (što je Konfucije, mislio si da su u samo tvoju gimnaziju išli celebrityji? ha? a da ne spominjem Zorana Primorca ili najveće zvijezde - Natali Pizdar i onu drugu isto s talents šoa?! ha, di si sad?) Di sam stao? Na dresovima - u tim krpama igraju ženske prije nas! Pa ih mi dobivamo nakon njih! Znojne i smrdljive po pustim izlučevinama! Sreća, ja sam naravno broj 7, a tog dresa naravno nema, pa moram igrati u svojoj majici... i bolje.
E, a ako bude kiše onda moramo u školu pisat ispit iz kemije...... a ja neznam kemiju. nimalo.... pa ni toliko.
....... ma igrat ćemo vaterpolo ako bude kiše, ja na kemiju neidem!


Poželite nam sreću. Sutra na repertuaru popovi i poljoprivredna. Prognoza - sigurno je samo da ćemo se potuć.

Mater me jutros poslala da platim račune, dala mi kartitzu da dignem pare i to uredno poplačam. Rekla mi da dignem malo više jer mora u trgovinu. Meni tako ostalo u žepu kusura dovoljno za novi CD Hladnog piva - "Knjiga žalbe" !
Ulazim u CD shop, dolazim do blagajne
"Može knjigu žalbe?"
(zbunjeni pogled prodavačice)
"Hm... ovaj, novi CD od Hladnog Piva!"
"Ahaa, evo izvoli....."

Ovakvu situaciju sam možda zamišljao kao potencijalni apsurd, ali da će stvarno netko biti toliko neupučen u svoj posao, nisam.
Ma nema veze, nije bilo potrebe razmišljati o tome jer dobio sam i pivo gratis! Weeee!



Prvo sam ostao impresioniran rješenjem za omot cedea. Prava mini knjiga žalbe! Uberkul! Nutra crno-bijele fotke nekog odvratnog restorana iz predgrađa, gdje ekipa HPa izgledaju kao plehnati muzičari.
Riječi pjesama napisane u poljima za upisivanje primjedbi za knjigu žalbe, uz dodatne komentare kemijskom, + mrlje i fleke od prolivenog pića. Sve u stilu, sve povezano, sa smislom i nečijom briljantnom idejom.



Glazba zvuči kao..... samo da nađem pravu riječ... .... . . .. . .. . . . kao sadržaj knjige žalbe! Kao stvorena za ekipu sa fotki izalbuma! Eto, baš tako. Naslov, dizajn omota, glazba - sve se zna zašto je što baš tako kako je.
Album zvuči drugačije od "Šamara" , ali naravno, prepoznaje se stil Hladnog Piva. Svakim albumom su donosili nešto novo, ovim sigurno napredak na bolje jer pjesme zvuče ozbiljnije i socijalno angažiranije. Zbog toga nisu za tako veliki raspon slušatelja kao što su to bile one sa "Šamara".


Par razloga zašto si nikad ne bih spržio cd od HP-va:

- Zbog čiste grižnje savjesti jer svaki put kad bi preslušao album, zapitao bi se - Jebote, redovito uživam u njihovim pjesmama, a što su oni dobili za uzvrat od mene?!

- Jer me nikad nisu razočarali na nijednom koncertu, a fala Bogu, bio sam na dosta njih. Svirali su po kiši, jednako dobro pred par tisuća ljudi kao i pred stotinjak. Sve daju od sebe na pozornici 2-sa-2, kao i u idealnim uvjetima... Svirali su na humanitarcu u Đakovu (đabe naravno) u 4 ujutro iako su taj dan imali veliki koncert u Osijeku! I odsvirali cijeli koncert, a ne samo par pisama.....

- Jer odlično sviraju

- Jer su ljudine

- Jer si mogu prijuštiti 2-3 orginal CDa u godinu dana

- Jer toliko novaca potrošim kad izađem vani u grad. Sve što trebam je jednom ne otići.

- Jer ću CD poslušati 130 puta, a to je kuna po preslušavanju

- Jer je omot prejeben, i bez njega nije potpun doživljaj albuma



http://www.hladnopivo.hr/knjigazalbe

P.S. Pošto ja imam super cool blog sa tisučinjak ulaza dnevno, pitala me prijateljica da ju izreklamiram malo. Aj, nije vam teško, znam da imate ADSL a ne carnet kao ja, pa glasujte za ove dvi slike:
ovdje kliknite
i ovdje

aj fala

Da nebi zasra s najavnom, eo njihovih riječi:



Mi smon van dobili jenu ponudu od jene marke robe koja se zove SKETCHERS, koju nismo mogli odbit jel, a ponuda je bila da zanji sninminmo cendej s obradama pisama po svojinm željama i da ubacimo i jos koju svoju skladbu usput. I naravno mi smon to privatili s gustom i to smon i napravili onako kako samo Postolar to zna.
To ce sve skupa bit zapakirato obojano i spremno za slusanje i skakanje 15. 3. I zvat ce se ZAMISLI žIVOT U RITMU CIPELA ZA PLES.
E sad - na vamin je da svi lipo tad odete do obliznjeg vam Voo Doo shopa i kupite si neke lipe SKETCHERS shuze i dobijete taj cendej GRATIS jel tako. I tako vi lipo sad doma il u autu il u Krizhopolju il Kashtelklagenfurtu il digod vec zivite, taj glazbeni uradak navijete iz sve snage i u svojin novin lipin postolama skakucete te naucite pisme i doletite na prvi obliznji koncert promocije istog uratka. A njih ce bogemi i bit, kad i di bit cete pravovrimeno obavijesteni.

Nadalje... Postolar van tu nece stat nego ce usporedo sa tim i dalje nastavit u stumdijo kod Schötze i Arnülda sa snimanjem vlastith pjesama da nebi bilo "a so onaj Postolar brate samo neke obrade svira to mogu i ja" spike. Tocan datum izlaska tog albuna ni mi jos neznamo al bice ovo lito garant.




poznata svjetla na plafonu? ha ha ha aha, dada , Barbarella naravno :)


Popis pjesama:
1. Brackanova žienska
2. Fa fa fa
3. Nataša
4. Ena
5. Obična ljubavna pjesma
6. Anđeli nas zovu
7. Zamisli život u ritmu muzike za ples
8. Jamo rasta
9. Mali motorin
10. Sretno dijete


Moji favoriti "Nataša" i "Fa fa fa"

možete poslušati pokoju na http://www.myspace.com/postolartripper


**************************

A ono, možda ste očekivali od mene da napišem post o sajmu u Benkovcu na koji smo išli moj razred i još neki drugi razred? A neeeeda mi se brate! Prte mi je uvalio kameru da snimam, pa sam izgubio i to malo kreativnosti što imam.
Jebala ga kamera! Dogovorili se Luka i ja da on ode na ustaški štand i pita jel imaju maicu na Che Guevaru, a ja ću to sve snimiti. I krenemo mi, tj. ja sa kamerom, i izleti neki ustaša u crnom i jebe mi majku što snimam, i skoro mi razbio kameru! ..... Usro sam se ko grlica.

I napismo se na ručku. Neki manje, neki više, neki previše. Ja dovoljno da nemogu držati kameru mirno i vodoravno, i dovoljno da me nije sram snimati okolne sise iako za tim nije bilo potrebe. Bilo fine i jeftine vinčine, ma 'ko bi odolio?!

I tak.

Kako posaditi maslinu i to.

Mojem nadobudnom, ornom i vrijednom šogoru je pala na pamet očita i racionalna ideja koja meni nikada nebi pala na pamet - da nema smisla da vrt na Đankolovici* stoji u korovu kad se može iskoristiti tako da se u njega posade masline.

*Đankolovica - mjesto poviše Biograda, pravim imenom Jankolovica, a otkako je tamo komuna za đankere, postala je Đankolovica. Ujedno i mjesto gdje su živili moj pokojni did i još uvijek živa baba. Ostavili su za sobom stan od 100 kvadrata usrid šume u mjestu bez trgovine, vočnjak o kojem se nitko ne može brinuti, pa propadaju bresakve, grožđe, šipaci i smokve (za smokave me zaboli kurac, nek propadaju te zlobne biljke).
Osim toga, za sobom su ostavili i petero dice, pa nema smisla dijeliti ništa na pet dijelova, i tako to ostalo zapušteno.

I tako jedne sunčane subote, odlučismo šoggy i ja isposađivat tu nekolicinu maslina. Tj. on je odlučio, ali je mene zvao za kopat rupe jer ja kao najbolje kopam rupe..... ajd, bar nešto znam radit.
Prije svega valjalo je pošišati korov koji još malo pa škaklja oblake. Sreća pa je dida imao rekvizita zaostalih još iz Seljačke bune, pa je išlo brzo.




Na redu je bilo kopanje rupe. Ma to su Ravni kotari, ma ići će to lako, ma eo, ulazi ašov ko u vrući maslac... ma ide to... sad ću ja prokopati do Novog Zelanda, blizu sam...
ma ide to prvih 30 centimetara, onda dolazi iznenađenje - kamenje!! Kurac kamenje! Grebeni! Odvaljeni komadi obližnjeg Velebita!!



Udri krampom, čupaj zubima, kamenje leta okolo... čini se da nećemo morat zaljevati masline jer sam prosuo dovoljno znoja.

Sjetilo me to na dane kad smo Jura the brejker i ja kopali ribnjak iza moje kuće. U Slavnoniji nema kamenja kao ovjdje, al zato naiđeš na glinu koja se neda baš kopati, pa poliješ vodom, pa napraviš blato, pa se banjaš u tome ko bradavičaste svinje. Iskopali smo mi taj ribnjak, napravili da ne propušta, nabavili i ribe, i kad je trebalo biti otvorenje, nije nam se više dalo zajebavat s tim i ostala rupetina iza kuće. U to vrijeme nisu u điru bili mobiteli, kompjuteri i plejstejšni pa su djeca imala vremena za fizičke aktivnosti. Majketi ova rečenica zvuči kao da imam osamsto godina, ali stvarno je tako bilo prije 6-7 godina.
Ovdje pogledajte kako Juri ide brejkanje


Da se vratim na temu...
I slijedila je samo formalnost, penetriraš maslinom u rupu cca 60*100, zađubriš, zatrpaš, pljuneš, protrljaš ruke i kažeš - Dobar posao!





Svatko je dobio svoju maslinu, dvije su ostale ničije, pa se javite ako želite vlastitu maslinu :)
Moja je neka spešl koja oprašuje sve ostale... pošto ja ne oprašujem nikog, nek bar oprašuje moja maslina.

PRIJE


POSLJE

Eo, da ga napišem dok nisu počeli sažetci utakmica koji počimnju za pola sata.

Popušiše Kantalonci. Jeeeebemu miša.

Jeste vidili kako su odma proigrali kad su izvadili crnce iz sastava? Ljiljan Thuram i Eto'o izašli, ekipa se preporodila! I gol zabio arijevac Gudjonsen.
Nije bio lud moj ujo kad je izjavio: "Jesi primjetio kako niko ne slavi kad Eto'o zabije gol? Niko ga neće dođe zagrliti!"

Inspiraciju za ovo izvukao iz mrzimxgimziju.blog.hr

A zasluženo su ispali, a jebiga.

I pizda vam materina, dobio sam 68 poruka gdje se ljudi naslađuju pobjedom liverpula! Đubrad jedna!
Al najjača poruka:
"Bogami, ovaj što vodi vijesti isti J.A.Riise!" aaaahahahahahaahahahaha

... a da su poslje pustili Gospodara prstenova, netko bi bio isti Kuiyt - oni orci šugavi.


Svi meni mili su ispali osim Valencie (Barca, Porto, Lyon), ako ispadne i PSV, jebo ligu prvaka!

ispričavam se na forvardušama, nije mi se dalo biti kreativan.


Predavanja u avtoškoli idu zadovoljavajućim tokom. Prilično životopisni likovi su se našli među tridesetak kandidata:
Cura s naranđastom kosom i pijeskom u vagini, pa ne može mirno siditi na stolici nego se stalno vrpolji po njoj. Ujedno posjeduje nevjerojatan dar govora, naime, može pričati bez granica. Uz to misli da je duhovita pa ima konstantne neduhovite upade. + iritantan smijeh, i stavljam ju u top najiritantnijih osoba.

Dva đanera iz kvarta, tipični stereotipi: "Ajme stari, di je ova autoškola stari, ima hodat do nje stari e stari e!" "Aa stari, tribamo mi nać nekog da nas vozi do nje stari!"
- "Što si radia sinoć?"
- "Ma ništa stari, trulia sam u kvartu, pa je doša xy, pa smo zapalili balklju, pa smo napravili đir, pa smo zapalili baklju, pa smo još jednu stari, pa smo se satrali stari, pa smo išli doma."

Lik sa supermoći da priča brže nego što misli! Majke mi! Pa to nije istina!
Danas prije predavanja:
"U jebote, sinoć me skoro zaustavila policija kad sam se vračao iz AUTOŠKOLE!! Al samo mi je mahnio da usporim!"

Skladištar koji radi u Interšparu, pa donosi čokoladice koje je dobio besplatno jer im je istekao rok trajanja. Imao je danas jednu dobru:
Prof. - Što znaći kad prometni policajac jednom zazviždi u žviždaljku?
On - Kraj utakmice.

Lik koji je već polagao prije par godina, ali sad mora ponovno jer je na polaganju ispizdio instruktora jer ga je srušio. Rekao mu je da skrene desno, on skrenia desno, a desno se nije smilo, i sruši ga... i dobije šaku uglavu.


Dobro nam ide sa prometnim znakovima:



Samo nismo učili onaj koji bi trebao predstavljati zaustavljanje zbog toga što se križamo s pistom za avijone, kao u Zemuniku npr., ili ovdje:



Valjda neće biti neugodnih situacija kad krenem s vožnjom:

tečaj za muškarce
TEME ZA DISKUSIJU:

(naravno, moram stati u obranu muškog roda)

Tema 1: Peglanje - od veš-mašine do ormara... taj misteriozan proces
Uopče nije mistreriozan - žena uzme veš iz mašine, opegla ga i spremi.

Tema 2: Opasnost pri punjenju posudice za led (demonstacija i dijapozitivi)
Pa šta ako se prolije?! Neko će pokupit!

Tema 3: Ti i elektrika - ekonomske prednosti kada se zove majstor
Majstor? Hm.... zašto se ne zove majstoricu a ne majstora?

Tema 4: Posljednja znanstvena otkrića - kuhanje i odnošenje smeća NE izaziva impotenciju
U mojoj obitelji sam ja jedina sposobna osoba koja se može spustiti i popeti na treći kat bez umora, pa je ta obaveza isključivo moja.

Tema 5: Iako si u braku s njom, smiješ joj kupiti cvijeće (razgovor s psihijatrom)
Znam da smijem, ali se vjerojatno neću sjetiti.

Tema 6: Papir za WC - da li papir sam izraste na držaču za papir?
Ne nego ga žena stavi na držač.

Tema 7: Kako spustiti poklopac školjke - korak po korak (video konferencija s Harvarda)
Zašto ga spustiti? Neka ga spusti onaj kome smeta što je podignut.

Tema 8: Deterdženti - doziranje, upotreba (praktičan rad se izvodi na otvorenom)
Zašto? Ne koristim ih.

Tema 9: Osnovna razlika između košare za prljavi veš i poda (laboratorijski pokus)
Košara za veš - prenosivi objekt, najčešće od plastike, u obliku kante, koji obavlja svrhu primača prljave robe.
Pod - ravna površina po kojoj obično hodamo i koja obavlja svrhu primača prljave robe.

Tema 10: Muški kao suvozač - da li je genetski moguće da ne komentira kad ona parkira?
Je, moguće je, kad dobro parkirate.

Tema 11: komunikacija: mentalne vježbe za razumijevanje, ako je nešto u ladici, da se ne pita "a u kojoj?" nego se pokuša sam pronaći
Lakše je pitat.

Tema 12: Da li šalica za kavu može sama preletjeti do sudopera? (praktičan dio vodi David Copperfield)
Ma neko će ju već pokupit, imamo važnijeg posla.


Tko ovo čita? Ko je ovdje glup? Koja je svrha ovoga? Ko u ovo vjeruje? Koliko glup moraš biti da bi ovo pratio?
horoskop za kućne ljubimce