Kako posaditi maslinu i to.
Mojem nadobudnom, ornom i vrijednom šogoru je pala na pamet očita i racionalna ideja koja meni nikada nebi pala na pamet - da nema smisla da vrt na Đankolovici* stoji u korovu kad se može iskoristiti tako da se u njega posade masline.
*Đankolovica - mjesto poviše Biograda, pravim imenom Jankolovica, a otkako je tamo komuna za đankere, postala je Đankolovica. Ujedno i mjesto gdje su živili moj pokojni did i još uvijek živa baba. Ostavili su za sobom stan od 100 kvadrata usrid šume u mjestu bez trgovine, vočnjak o kojem se nitko ne može brinuti, pa propadaju bresakve, grožđe, šipaci i smokve (za smokave me zaboli kurac, nek propadaju te zlobne biljke).
Osim toga, za sobom su ostavili i petero dice, pa nema smisla dijeliti ništa na pet dijelova, i tako to ostalo zapušteno.
I tako jedne sunčane subote, odlučismo šoggy i ja isposađivat tu nekolicinu maslina. Tj. on je odlučio, ali je mene zvao za kopat rupe jer ja kao najbolje kopam rupe..... ajd, bar nešto znam radit.
Prije svega valjalo je pošišati korov koji još malo pa škaklja oblake. Sreća pa je dida imao rekvizita zaostalih još iz Seljačke bune, pa je išlo brzo.

Na redu je bilo kopanje rupe. Ma to su Ravni kotari, ma ići će to lako, ma eo, ulazi ašov ko u vrući maslac... ma ide to... sad ću ja prokopati do Novog Zelanda, blizu sam...
ma ide to prvih 30 centimetara, onda dolazi iznenađenje - kamenje!! Kurac kamenje! Grebeni! Odvaljeni komadi obližnjeg Velebita!!

Udri krampom, čupaj zubima, kamenje leta okolo... čini se da nećemo morat zaljevati masline jer sam prosuo dovoljno znoja.
Sjetilo me to na dane kad smo Jura the brejker i ja kopali ribnjak iza moje kuće. U Slavnoniji nema kamenja kao ovjdje, al zato naiđeš na glinu koja se neda baš kopati, pa poliješ vodom, pa napraviš blato, pa se banjaš u tome ko bradavičaste svinje. Iskopali smo mi taj ribnjak, napravili da ne propušta, nabavili i ribe, i kad je trebalo biti otvorenje, nije nam se više dalo zajebavat s tim i ostala rupetina iza kuće. U to vrijeme nisu u điru bili mobiteli, kompjuteri i plejstejšni pa su djeca imala vremena za fizičke aktivnosti. Majketi ova rečenica zvuči kao da imam osamsto godina, ali stvarno je tako bilo prije 6-7 godina.
Ovdje pogledajte kako Juri ide brejkanje
Da se vratim na temu...
I slijedila je samo formalnost, penetriraš maslinom u rupu cca 60*100, zađubriš, zatrpaš, pljuneš, protrljaš ruke i kažeš - Dobar posao!


Svatko je dobio svoju maslinu, dvije su ostale ničije, pa se javite ako želite vlastitu maslinu :)
Moja je neka spešl koja oprašuje sve ostale... pošto ja ne oprašujem nikog, nek bar oprašuje moja maslina.
PRIJE

POSLJE

Post je objavljen 08.03.2007. u 21:44 sati.