Mrva duše https://blog.dnevnik.hr/mrva
nedjelja, 31.01.2021.
Đezvarenje
Živio sam jedno vrijeme u Zagrebu,u Bauerovoj, te kao i svugdje drugdje gdje sam živio svakodnevno đezvario.
Đezvarenje je postupak vezan uz kuhanje turske kave. Ako ga želite iskušati, sastoji se u tome da nakon kuhanja kave đezvu ne operete već samo isplahite, ostavljajući pjenicu da se sasuši i skori. Pri sljedećem kuhanju kave, samo ulijete vodu u đezvu i skuhate kavu i opet samo isplahite ostavljajući novi sloj pjenice da se nahvata preko prethodnog i osuši i skori, i tako redom, dan za danom.
I tako sam ja živio u Zagrebu, u Bauerovoj, i tako sam svakodnevno đezvario, i tako sam svakim kuhanjem kave stvarao novi sloj i tako mi, zahvaljujući taloženju tih slojeva, svaka novoskuhana kava nije donosila nešto posve novo već mi je svaka novoskuhana kava sublimirala ukupnost sjećanja i uživanja u svim popijenim kavama prije nje.
A onda se, krajnje neočekivano, OnaMoja ušuljala u moj život i već prvi dan gunđajući oribala đezvu.
ponedjeljak, 25.01.2021.
Žene
Ja sam vidio pune dvorane žena na svečanostima.
Ja sam vidio onu rusku seljakinju u slavonskom selu tako lijepu da sam bezbroj puta pokušao uhvatiti u riječi svoje pjesme tu ljepotu; ali ta je ljepota ostajala uvijek izvan mojih riječi, neuhvatljiva kao svjetlost.
Ja sam vidio žena kojima se pod igrom svjetlosti otkrivaše neprekidno nova ljepota lica i koje su, stojeći, bile lijepe kao skulptura, i pomičući se stvarahu neprekidno nove skulpture.
Ja sam vidio žena u Hercegovini, koja su svoja jaka tijela pokrivale tvrdom tkaninom i sagibale se žanjući na poljima, ljeti, u suncu i u podne se umorne polegle u sjene, dišući naporno pod teškim svjetlom ljeta i miješajući miris svog znoja s mirisom žita.
Ja sam vidio žena koje su ležale na žutom žalu obala, zagasita tijela.
Ja sam vidio bezbroj žena na slikama i fotografijama; u ilustriranim listovima i na uglovima ulica; jahačica što prolete trkom i zamaknu ko u kinematografu; Ruskinja blijedih od sjevernog sunca i usana crvenih, kao da su taj čas prorezane.
Uniđu na oči, zabole u srcu.
A.B.Šimić
subota, 04.07.2020.
povratak
gdje li su svi oni s kojima sam nekada davno
blogario
srijeda, 16.02.2011.
Kada umrem
nemojte kupovati cvijeće
čemu da cvijeće plaća
što mene više nema
kada umrem
na grobu mi zapalite svijeće
puno svijeća
na stotine njih
neka svijeće s moga groba
obasjaju zvijezde
| < | siječanj, 2021 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Siječanj 2021 (2)
Srpanj 2020 (1)
Veljača 2011 (1)