Ja sam vidio pune dvorane žena na svečanostima.
Ja sam vidio onu rusku seljakinju u slavonskom selu tako lijepu da sam bezbroj puta pokušao uhvatiti u riječi svoje pjesme tu ljepotu; ali ta je ljepota ostajala uvijek izvan mojih riječi, neuhvatljiva kao svjetlost.
Ja sam vidio žena kojima se pod igrom svjetlosti otkrivaše neprekidno nova ljepota lica i koje su, stojeći, bile lijepe kao skulptura, i pomičući se stvarahu neprekidno nove skulpture.
Ja sam vidio žena u Hercegovini, koja su svoja jaka tijela pokrivale tvrdom tkaninom i sagibale se žanjući na poljima, ljeti, u suncu i u podne se umorne polegle u sjene, dišući naporno pod teškim svjetlom ljeta i miješajući miris svog znoja s mirisom žita.
Ja sam vidio žena koje su ležale na žutom žalu obala, zagasita tijela.
Ja sam vidio bezbroj žena na slikama i fotografijama; u ilustriranim listovima i na uglovima ulica; jahačica što prolete trkom i zamaknu ko u kinematografu; Ruskinja blijedih od sjevernog sunca i usana crvenih, kao da su taj čas prorezane.
Uniđu na oči, zabole u srcu.
A.B.Šimić
Post je objavljen 25.01.2021. u 19:42 sati.