U davna vremena, 70-tih godina, svakog uskrsnog ponedjeljka ekipa je dolazila na posao s finim gablecom, raznovrsnim kolačima i ponekom flašom obično nečeg jačeg i domaćeg.
Za vrijeme gableca serviralo se obilje, čestitalo i bilo je smijeha.
Politički glavonje nisu izostali sa čašćenja, iako su službeno morali reći da su vjerski praznici samo obmana za politički neosvještene ljude. Nakon što su izgovorili službeno neslaganje, prihvatili su se pečenog odojka i kolača, pa i popili po koju čašicu.
Glavna tema razgovora je bila pitanje da li su uspjeli pofarbati jaja.
- Jesu li pofarbali?
- Je li netko vidio, kakva je boja?
O čemu se tu radi?
Još 1957. godine na križanju Maksimirske ulice i Svetica postavljen je kip atletičara, bacača diska kipara Vanje Radauša.
Zagrebačke milostive su se zgražale zbog golotinje na tako javnom mjestu, a muška ekipa u birtiji prozvala je trg "Pimpek plac".
Svih tih godina u prošloj Jugi Uskrs nije bio državni praznik, a na vjerske blagdane se gledalo kao na atavizam koji treba odumrijeti. Obzirom da Uskrs, srećom, uvijek pada u nedjelju, nismo morali raditi tog dana.
Tadašnji huligani i huncuti Zagreba izražavali su svoj otpor postojećoj političkoj strukturi time što su farbali jaja na kipu.
Postalo je stvar hrabrosti i spretnosti uspjeti u farbanju i akcija se unaprijed tajno pripremala, a uspješni izvršitelji bili slavljeni.
To je bilo jako osuđivano od službenih organa, ali cijeli Zagreb je navijao za počinitelje.
Policija, iako se tada zvala milicija, nije bila mila i nije imala puno obzira, pa bi huligani nadrapali ako bi bili uhvaćeni. Dva nesretna milicajca koji su dobili zadatak čuvati jaja i cijelu noć se smrzavati vani, bili su predmet zahebancije
svojih kolega i prolaznika. Poneki penzić zastao bi pored njih i upitao:
- Čuvate jaja?
- Jesu li sva jaja na mjestu?
Nije bilo lako ni ekipi čistača koji su morali skinuti boju uz prisutnost mnogobrojne publike koja se dobro zabavljala.
Koliko se sjećam, svake godine dečkima je farbanje jaja uspjelo. Pretpostavljalo se da su cajkani odustali od čuvanja i
otišli u birtiju, a kako su objasnili pretpostavljenima, nije poznato.
Obzirom da je to bilo doba bez mobilnih telefona, mi smo uglavnom saznali o uspjehu akcije na uskrsni ponedjeljak usmenom predajom , a avantura se odvijala obično noću sa subote na nedjelju.

Fotka preuzeta sa google maps
Oznake: Zagreb
Osmijeh
Gorka rijeka
Čuvar
Romantičar
Simpatija
Anđeo smrti?
Ne voliš me više
Olovka piše srcem
Smrt na moru
Nostalgija
Prijatelji
Trnoružica
Mali noćni razgovori :)
Thomas O'Malley
Patak
Piramida
Timski rad
Put u raj
Ni mornari nisu što su bili
Što će biti s nama sutra
Trgovine iz davnine
Tango
Judi, zviri i beštimje
Razumijemo li mačke bolje nego ljude?
Nismo svi isti
Kad liju kiše
Funky Geezer
Bijele strijele
Kockar
Odlaze velikani
Ljubičasto!
Plemenski tango
King!
Leonard
Uskršnja čestitka
Zagrebačke uskrsne huncutarije
Grabljivci
Dobrodošlica
Opet mačke¨
Ručak
Dave Allen
Anna.comm
Flekserica
Euro
Zvonka
Blumi
.Čarapa Floyd.
Luki2
mecabg
Sarah
Agava
Nisa
Lastavica
Potok42
Sewen
Vjetar u granama
Hucovi zapisi
Mrs. Galaxy
Demetra
Dinaja
Elwa
Viatrix
Minus 40 kg
gogoo
Morska
VladKrvoglad
Konobarica
Bergaz naopačke
Kojekakve
Lisbeth
Lilianke
Ypsilonka
Od mora do planina
Snaga tvokuna
World of a dreamcatcher
teuta
More ljubavi
Mariano Aureliano
dejmon
Litterula
Smisao života
Dnevnik jedne babe
Dvi tri riči
Kockavica
Kejtoo