Marketing
Zagrebačke uskrsne huncutarije
U davna vremena, 70-tih godina, svakog uskrsnog ponedjeljka ekipa je dolazila na posao s finim gablecom, raznovrsnim kolačima i ponekom flašom obično nečeg jačeg i domaćeg.
Za vrijeme gableca serviralo se obilje, čestitalo i bilo je smijeha.
Politički glavonje nisu izostali sa čašćenja, iako su službeno morali reći da su vjerski praznici samo obmana za politički neosvještene ljude. Nakon što su izgovorili službeno neslaganje, prihvatili su se pečenog odojka i kolača, pa i popili po koju čašicu.
Glavna tema razgovora je bila pitanje da li su uspjeli pofarbati jaja.
- Jesu li pofarbali?
- Je li netko vidio, kakva je boja?
O čemu se tu radi?
Još 1957. godine na križanju Maksimirske ulice i Svetica postavljen je kip atletičara, bacača diska kipara Vanje Radauša.
Zagrebačke milostive su se zgražale zbog golotinje na tako javnom mjestu, a muška ekipa u birtiji prozvala je trg "Pimpek plac".
Svih tih godina u prošloj Jugi Uskrs nije bio državni praznik, a na vjerske blagdane se gledalo kao na atavizam koji treba odumrijeti. Obzirom da Uskrs, srećom, uvijek pada u nedjelju, nismo morali raditi tog dana.
Tadašnji huligani i huncuti Zagreba izražavali su svoj otpor postojećoj političkoj strukturi time što su farbali jaja na kipu.
Postalo je stvar hrabrosti i spretnosti uspjeti u farbanju i akcija se unaprijed tajno pripremala, a uspješni izvršitelji bili slavljeni.
To je bilo jako osuđivano od službenih organa, ali cijeli Zagreb je navijao za počinitelje.
Policija, iako se tada zvala milicija, nije bila mila i nije imala puno obzira, pa bi huligani nadrapali ako bi bili uhvaćeni. Dva nesretna milicajca koji su dobili zadatak čuvati jaja i cijelu noć se smrzavati vani, bili su predmet zahebancije
svojih kolega i prolaznika. Poneki penzić zastao bi pored njih i upitao:
- Čuvate jaja?
- Jesu li sva jaja na mjestu?
Nije bilo lako ni ekipi čistača koji su morali skinuti boju uz prisutnost mnogobrojne publike koja se dobro zabavljala.
Koliko se sjećam, svake godine dečkima je farbanje jaja uspjelo. Pretpostavljalo se da su cajkani odustali od čuvanja i
otišli u birtiju, a kako su objasnili pretpostavljenima, nije poznato.
Obzirom da je to bilo doba bez mobilnih telefona, mi smo uglavnom saznali o uspjehu akcije na uskrsni ponedjeljak usmenom predajom , a avantura se odvijala obično noću sa subote na nedjelju.
Fotka preuzeta sa google maps
Post je objavljen 21.04.2025. u 12:15 sati.