30.11.2005., srijeda

trouble in mind... (3:32, Johnny Cash, Unearthed Disc 2, 2003)

Državni je proračun usvojen na jučerašnjoj sjednici i vlada je bez ikakvog problema odbacila 304 amandmana kao nepotrebne, suvišne ili s objašnjenjem kako oni ne bi suštinski ništa promijenili. Proračun je veći za nekih skoro pa 8 milijardi kuna što je po nekoj matematici oko 7-8%. Tih osam milijardi kuna očekuje se prikupiti kroz rast BDPa i dodatne izvore (privatizacije i tome slično) i po mom skromnom mišljenju (koje ionako ništa ne znači) ovakav rast je totalno nerealan i izvan svake pameti. No u predviđanja za 2006. ću ubaciti i neki rebalans nerealnog proračuna.

Zanimljivo je kako Sanader (a Letica kojeg inače teško podnosim je to dobro uočio) napravi svinjac i onda uz nevjerojatni media-spin on postane spasitelj situacije dok su svi ostali krivi za svinjac u kojem se našao. Tako nekako i izgleda ova cijela priča s ratifikacijom granice s bosnom ili priča o namirenju imovine za protjerane njemce (kako se njemci piše ispravno u množini?). Obzirom da je s web stranica vlade maknut tekst sporazuma ("biti će objavljen naknadno") malo je teško rekonstruirati timeline i što je vlada u stvari odlučila, nije odlučila ili je propustila odlučiti.

Inače kada je riječ o granicama mislim da bi tu trebali biti malo pragmatičniji. Ako npr. imamo situaciju s bosnom koju imamo (a ja pojma nemam jer se time nisam bavio niti me to u ovome času osobito zanima) onda ne bi smio biti problem "zamijeniti" nekoliko kvadrata teritorija sa suprotnom stranom kako bi i jednima i drugima bilo oblje ili lakše - osim naravno u slučajevima kada bi takva zamjena donijela ili odnijela neku stratešku prednost. Dakle, ako imamo par tisuća kvadrata s druge strane Mure i to zamijenimo s par slovenskih tisuća s ove strane - ne vidim zašto bi to bio osobiti problem učiniti. Budimo realni, slovenci i bosanci moraju na neki način doći do otvorenog mora i neovisno o načinu na koji je to regulirano oni to pravo jednostavno imaju i svaki dobri susjed bi im to morao omogućiti. Hoće li to biti neki koridor koji ćemo im osigurati i nekom međunarodnom zavrzlavom osigurati slobodni prolaz kroz taj prostor, ili ćemo im iznajmiti neki koridorčić na 100 godina, ili ćemo jednostavno zamrznuti neki donekle prihvatljivi za 50 godina i onda neka naša djeca odlučuju s time nakon što svi koji su originalnu kašu zakuhali odapnu - sasvim je svejedno - no minimum fleksibilnosti moramo imati (ne moramo je nužno i pokazati dok ne ostvarimo kvalitetni dogovor, ali volja za kompromisom mora postojati).

Anyway, imamo proračun kojeg niti pepeljuga sa svim trikovima ne bi uspjela izrealizirati, predsjednika vlade koji donosi svoje stavove nakon što vjetrovi zapušu, predsjednika države koji ima svoje stavove ali oni očigledno nisu osmišljeni do kraja (iako se čini da su na ispravnom tragu) i granice koje su dugačke, neravne i teško odredive. Moramo biti dobri sa svima, a nitko ne želi biti dobar s nama. Uvjeravaju nas da nam ide na bolje a pogled kroz prozor kaže drugačije.

Jel netko čitao Alisu u zemlji čudesa?

Misao dana:
Who is Keyser Soze? He is supposed to be Turkish. Some say his father was German. Nobody believed he was real. Nobody ever saw him or knew anybody that ever worked directly for him, but to hear Kobayashi tell it, anybody could have worked for Soze. You never knew. That was his power. The greatest trick the Devil ever pulled was convincing the world he didn't exist.

hr.digg|prijavi

- 15:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

firestarter... (4:39, The Prodigy, The Fat Of The Land, 1997)

Za one koji su noć prespavali; izašao je novi Firefox 1.5. Možete ga nabaviti na www.getfirefox.com.

Misao dana:
Jack planted the magic beans and in one night a giant beanstalk grew all the way from the earth up to the clouds--which sounds like a lie, but it can be done with genetic engineering, and although a few people are against eating gene-engineered foods like those beans it's a high-paying career to think about for when you grow up.

hr.digg|prijavi

- 09:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.11.2005., utorak

inner smile... (3:52, Texas, The Greatest Hits, 2000)

Malo povijesti (za one koje to interesira), originalni link na punu diskusiju je ovdje;

Original Bboard Thread in which :-) was proposed

Here is the original message posted by Scott Fahlman on 19 September, 1982:

19-Sep-82 11:44 Scott E Fahlman :-)

From: Scott E Fahlman

I propose that the following character sequence for joke markers:



:-)


Read it sideways. Actually, it is probably more economical to mark

things that are NOT jokes, given current trends. For this, use


:-(

The entire thread is reproduced below. We didn’t have formal newsgroup threads in those days, but these are all the messages that mention the need for a joke marker or that use the :-) symbol.

This was retrieved from the spice vax oct-82 backup tape by Jeff Baird on September 10, 2002. The period covered is 16 September 1982 through 21 October 1982.

Credits: Here is the account by Mike Jones describing how this ancient post was retrieved. It’s an impressive piece of digital archeology, with many contributors. I am grateful to Mike, to Jeff Baird, and to all the others who played a role in this effort. It is great that we can view this bit of Internet history once again.

Many people were involved in this computing archaeology success story. I (Mike Jones) kicked off the effort in February 2002 by looking through some old bboard program (Bags) sources, figuring out the filename that the post would likely be found under (/usr/cmu/lib/bb/general.bb), and asking Howard Wactlar, the former CMU SCS facilities director, whether the file could still be restored. Scott Fahlman provided data narrowing the probable span of time during which the post was made. Howard and Bob Cosgrove, the current director, determined that backup tapes from that period (1981-1983) still existed and asked Jeff Baird of the facilities staff to try to find and restore the post. Dave Livingston of facilities located a working 9- track tape drive and a machine to use it on. Kirk Berthold and Michael Riley in CS operations managed retrieving tapes from off-site archival storage. Grad student Dan Pelleg's FreeBSD machine was used to read the 4.1BSD dump format tapes using a compatibility mode in the restore program. (Later in the effort a NetBSD machine was used to do the same thing.) Dale Moore looked for the post on Tops-20 backup tapes from CMU-20C. But by all accounts, Jeff Baird should get most of the credit for doing the hard work of locating and retrieving the data. He kept asking for more tapes, reading those that could still be read, narrowing the date range, and sticking with it until the post was found. Thanks all for your efforts to restore this part of computing history, and especially, thanks Jeff!

Note: There apparently were a few posts prior to 16 September (not on the tape that was retrieved) that posed various physics questions about what would happen to various objects in an elevator if you cut the cable. Given the quality of the elevators in Wean Hall (then and now), this was more than idle speculation.



Apparently someone had posed the problem of what would happen to a helium balloon in free-fall, someone else had asked about pigeons flying around in the falling elevator, and someone had then asked what would happen if the birds were breathing the helium…


Copyright na sad face :( ima www.despair.com. Opširniji tekst o tome možete pročitati na ovoj adresi: www.despair.com

hr.digg|prijavi

- 18:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

28.11.2005., ponedjeljak

computer love... (6:20, Balanescu Quartet, Possessed, 1992)

Prije desetak dana sam dobio (kupio) moj blackberry i uspio sam (totalno očekivano) razviti totalnu ovisnost o uređaju.

Blackberry je dakle hibrid između PDA uređaja i GSM telefona, a osnovna razlika između bberrya i ostalih dlanovnika je u tome što bberry za komunikaciju koristi GSM mrežu (putem GPRS konekcije). Obzirom da je komunikacija 24/7 i postoji non-stop veza između bberrya i odgovarajućeg email accounta (što je predmet neke infrastrukture koja je preduvjet da bi sve skupa uopće radilo) emailove dobijate paralelno na bberry i u outlook (ili domino ili što već koristite). Ako imate tvrtku u kojoj je email uobičajeno sredstvo komunikacije tada uz bberry možete obaviti puno uredskog posla dok šećete gradom ili boravite izvan ureda. Kao dodatni plus, bberry može čitati i attachmente (sve što je popularnije je podržano, od tifa, jpega preko doc, xls i ppt dokumenata). I ako mislite da sve ovo nije dosta tada je važno znati da će bberry automatski updateati i vaš kalendar odnosno taskove, a isto vrijedi i za kontakte.

Sprava radi na javi (malo sporo ali efikasno), na bberry možete downloadati bilo koju java aplikaciju predviđenu za mobilne uređaje, a ja sam si instalirao mahjong, sudoku i danas MSN messenger. Sudoku je inače jedna zabavna i zarazna logička igra (zarazno poput tetrisa u svoje vrijeme) i idealno za ubijanje vremena u čekaonicama ili općenito dok gubite negdje vrijeme. Na ovome linku možete pronaći sudoku za PCa u vidu flash igrice.
Ovo sa MSNom je također jako zabavno jer se sada možete messengirati neograničeno i preko bberrya što u nekim situacijama može biti korisno.

BBerry ima i nevjerojatni coolnes faktor i njega masovno koriste poslovni korisnici, eto na ovim slikama možete vidjeti Alana Greenspana kako fokusirano tipka na svoj bberry (Alan Greenspan je predsjednik američkih federalnih rezervi - ekvivalent guvernera narodne banke i ujedno jedan od najmoćnijih ljudi na ovoj planeti, jedan od onih koji doista upravljaju stvarima i čije odluke su dalekosežne za sve nas).

BBerry je ukratko jedan od prvih uređaja koji spajaju internet, wireless i telefoniju u jednom uređaju - i to rade na jedan iznimno efikasan i kvalitetan način prihvatljiv poslovnim korisnicima. Mišljenja sam da je bberry uređaj budućnosti i da njegovo vrijeme tek dolazi (ne nužno u ovome obliku, no nešto na tragu funkcionalnosti koju bberry nudi danas).

Misao dana:
If knowledge is power, and power corrupts, and corruption is crime, and crime does not pay... Does knowledge, in the end, leave you broke?


hr.digg|prijavi

- 14:30 - Komentari (11) - Isprintaj - #

27.11.2005., nedjelja

to cut a long story short... (3:22, Spandau Ballet, Gold, 2001)

U nedostatku bolje teme imam opet nekoliko zabavnih linkova;

Naletio sam na web site milliondolarhomepage gdje je lik došao na iznimno jednostavnu ideju, a ta je da jedan milijun pixela na svojem home page-u proda za po 1 USD svaki. Ideja je iznimno jednostavna, do granice bizarnosti no poanta je da čovjekm u ovome času ima prodanih 690.000 pixela što znači da je na dobrom putu da odrealizira projekt. Jednom mi je jedan lik rekao kako u americi postoji 50.000 idiota koji će kupiti bilo što, tako da u stvari nije problem prodati nego je problem distribucija. Zato imamo "as seen on TV", no internet je toj cijeloj priči dao sasvim novu dimenziju, a ovaj site je očigledno samo dokaz toga.

Ako ste mislili da sam zaboravio na ptičju gripu onda se grdno varate. Na ovome siteu nalaze se sakupljene sve vijesti objavljene širom svijeta a koje se odnose na ptičju gripu. Podsjećam da matematički modeli kažu kako je najopasnije doba između listopada i travnja, dok za naše krajeve je to vjerojatno kraj ovoga ciklusa. Ako smo mi zaboravili na ptičju gripu ne znači da je ona zaboravila na nas.

Ako imate broadband internet vezu a osim toga voljni ste i željni gledanja video spotova na računalu predlažem ovaj site. Mary S. Van Deusen koja je autorica ovih video spotova uzima muziku te na nju montira scene iz starih serija o Sherlocku Holmesz. Downloadi su veliki (po 30ak MBa) no isplati se baciti pogled.

Na blogu britanskog guardiana možete pronaći popis dvadeset najpoznatijih i po rezultatima glasanja najboljih geek novela. Prvi na popisu je donekle očekivano "Vodič kroz galaksiju za autostopere" kojega odmah slijedi 1984., na četvrtom mjestu je "Da li androidi sanjaju električne ovce" iz koje knjige je kasnije proizašao Blade Runner (o kojem sam čini mi se pisao u nekom trenutku). Neuromancer Williama Gibsona je na petom mjestu, a za one koji nisu znali to je knjiga koja je praktički pokrenula techno-fiction žanr sredinom osamdesetih, poznata je po tome što je u riječnim unijela avatare i cyberspace, interzonu. Snow Crash Neala Stephensona je za deveesete isto što i Neuromancer osamdesetima i nalazi se na 11 mjestu da bi svega nekoliko mjesta kasnije uslijedio i Cryptonomicon. Ako niste do danas pročitali Cryptonomicon (i općenito ostale uratke Neala Stephensona) vjerujte mi da je najbolje da to učinite što je prije moguće. Na sedamnaestom mjestu su Američki Bogovi (o kojima sam do sada pisao i previše). Sada kada malo bolje gledam popis (a eto, da se pohvalim pročitao sam više od polovice spomenutih knjiga) malo mi je neal stephenson previše zastupljen (sa čak tri knjige; koje iako odlične i definitivno antologijske ipak teško da mogu zaslužiti da budu baš sve tri na tom popisu).

Misao dana:
The Japanese navy is a different story - they know what they are doing. They have Yamamoto. They have torpedoes that actually explode when they strike their targets, in stark contrast to the American models which do nothing but scratch the paint of the Japanese ships and then sink apologetically.


hr.digg|prijavi

- 22:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.11.2005., petak

accountancy shanty... (1:17, Monty Python, Monty Python Sings, 1989)

Čitam jučer prijedlog državnog proračuna za 2006 i vjerojatno bi se grohotom smijao da slučajno nisam porezni obveznik koji mora popuniti ovaj "neprenapuhani" proračun.

Unutra ima dosta zabavnih detalja, eto primjerice porez na dobit kojeg sam spominjao prije neki dan u blagajni ove godine očekuje više od 30% povećanja. Država dakle očekujemo da poslujemo profitabilnije nego ikad (no to je u stvari povezano s odredbom iz 2004 kada je ukinuto pravo izvanredne amortizacije koja se koristila kao porezni štit za odgodu plaćanja poreza; ta je direktiva načelno protiv MRSa, no i sam način amortizacije kod nas je takav tako da smo negdje valjda na nuli oko toga). Za porez na naftu i porez na alkohol se očekuje ista količina novaca. Ako nam ekonomija raste 4%, a cijena nafte se u protekloj godini (a osobito u posljednjih 6 mjeseci) udvostručila kako je to moguće? Ispada da ćemo pive piti manje ali bezalkoholnih sokova dvadesetak posto više, od duhana se očekuje 4% više iako TDR javlja 6% manje prihode.

Država ima namjeru prodati dosta zemljišta i jako, jako puno stambenih objekata.

Osnovnom aritmetikom, ispada da sudeći po sumi novca potrebnih za isplate plaća u državnom sektoru radi oko 240.000 ljudi. to je 25% ukupnog proba zaposlenih. Jedan od četvero radi u državnoj upravi ili od države sponzoriranim institucijama. Strašno.

Anyway, na rasporedu je i zakon o računovodstvu koji predviđa da se naše knjigovodstvo počne koristiti međunarodnim računovodstvenim standardima; ovo je u teoriji bilo i ranije no neke od naših poreznih odredbi su u direktnoj suprotnosti sa MRSovima, a ista stvar vrijedi i za vrednovanje zaliha, amortizaciju, otpise potraživanja (koji su vjerovali ili ne kod nas porezno nepriznati rashod osim u specifičnim slučajevima). Vidim da su se obveze čuvanja dokumenata značajno produžile i nestala je obveza ispisa dnevnika glavne knjige (taj dnevnik glavne knjige je inače zanimljivi dokument temeljem kojega se čuda mogu skužiti, no ako imate imalo složeniju tvrtku i ažurirano poslovanje tada dnevnik služi skoro pa ničemu [barem ovaj ispisan na papiru kako zakon nalaže] jer se sastoji od jednostavno previe stavaka - kod mene u firmi ažuriranje troška zalihe generira ponekada po 100.000 stavaka i svaka čast onome koji se u tome snađe jer ja bez opakog servera i maltene google pretrage teško da mogu sam nešto skužiti).

No daleko najbitnija stvar su propisani izvještaji jer se po prvi puta traži izvještaj novčanog toka ili cash-flowa kako se to kaže na engleskom. Ovo je kritična stvar zato jer je novčani tok osnova poslovanja tvrtke i u principu uopće nije bitno da li vam tvrtka posluje s dobiti ili ne nego da li ima pozitivni ili negativni novčani tok.

Eto male (donekle jednostavne) ilustracije;

Napravite nekome blog i fakturirate to 10.000kn. Za kreiranje bloga niste utrošili materijala i recimo da niste imali nikakav trošak jer ste radili sa besplatnog internet terminala. Na kraju godine, iskazali bi dobit od 10.000kn i na nju platili 2.000kn poreza; osam tisuća kuna možete baciti kroz prozor, dati u dobrotvorne svrhe ili uplatiti prvu ratu prednjeg desnog kotača za Maybach (zato što ste hrvatska tvrtka i hrvat svoju teško zarađenu dobit troši na opipljive dokaze njegovog materijalnog bogatstva).

No prvi kotač Maybacha košta 20.000kn i on se smatra imovinom čiji će se trošak kao porezni odbitak raspodijeliti na slijedećih pet godina.

Obzirom da ste deset tisuća kuna uplatili za kotač, a morate još i platiti 2.000kn poreza na dobit ispada kako vam nedostaje 2.000kn koje negdje morate posuditi.

Ovih 2.000kn je negativni novčani tok, morate se zadužiti da bi to platili (posuditi od banke), a 8.000kn dobiti imate samo na papiru i nemate je od kuda isplatiti.

Ako ste uspjeli pratiti ovaj pojednostavljeni slučaj, jasno je kako imate imaginarnih 8.000 kuna dobiti, a u stvarnosti se morate zadužiti kako bi uopće platili porez. Dobit tvrtke je kategorija koja služi državi kako bi vam odrapila porez, ona nema stvarne veze između koliko novaca imate ili nemate na računu niti objektivno pokazuje kako u stvari poslujete. Naravno, važno je da tvrtka iskazuje dobit jer to znači da tvrtka napreduje, no novčani tok tj. koliko tvrtka generira cache-a, a to pak pokazuje imate li ili nemate novaca da račune platite na vrijeme.

Ovo je ujedno i strukturni problem naše cijele države jer nedostatak Gotovine (vidi ironije) generira nelikvidnost i puno problema, a nelikvidnost raste uglavnom iz nepoznavanja upravljanja tvrtkom tj. upravljanja novčanim sredstvima, obvezama i investicijama. Da je u posljednjih petnaestak godina izvještaj novčanog toka bio obavezan, onda bi se tisuće poduzetnika valjda pitalo zašto taj izvještaj kontinuirano pokazuje negativne brojeve i vjerojatno učinilo nešto da to riješi. Ovako, to nije bilo nužno, priučeni poduzetnici nisu znali a jedine institucije koje su to tražile su bile banke koje temeljem tog izvještaja odlučuju hoće li vam dati kredit ili neće. Njih ne zanima niti bilanca niti dobit previše, no novčani tok je izvještaj koji pokazuje možete li ili ne vratiti dani vam kredit.

Još kada bi se MRSovi doista počeli koristiti kako su i napisani onda bi sve bilo cool, ovako bojim se da će mnoge stvari ostati preregulirane i da će kastrirati potencijalno dobar koncept. No to je možda neka druga bitka.

Misao dana:
There's no business like show business, but there are several businesses like accounting.

hr.digg|prijavi

- 09:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.11.2005., četvrtak

paper plane... (2:52, Status Quo, Rocking All Over the Years: The Greatest Hits 1, 1991)

Da li ste znali da je najduži let papirnatog aviona bačenog iz ruke trajao punih 26,7 sekundi?

Nacrt za izradu sjajnog papirnatog aviona (u vidu flash animacije u desetak koraka) možete pronaći ovdje, a ako vam niti to nije dovoljno bacite pogled na google i potražite papirnate avione i vjerojatno ćete se (poput mene) iznenaditi koliko se ljudi na ovoj planeti bavi izradom papirnatih aviona.

(kažu za ovaj gore spomenuti let da je bio obavljen u čudnim uvjetima i da je iskoristio dizanje toploga zraka - no neovisno o tome završio je u knjizi rekorda)

I kada smo već kod savijanja papira, predlažem site paperfolding.com na kojem možete saznati sve o savijanju papira, origamiju, a imate tamo i doslovce stotine upustava kako saviti komadić papira na tisuće načina. Obzirom da dolaze blagdani, eto jedne večernje zanimacije koju možete pretvoriti u proizvodnju ukrasa za jelku.

Let them sing it for you je jedan švedski art projekt u kojem možete napisati neku rečenicu a server će vam odsvirati melodiju iz izrezaka popularne muzike. doista zabavno (osobito ako ste music freak poput mene pa pokušavate skužiti od kuda je pojedini isječak otkinut).

Naletio sam i na cijelu dosada neotkrivenu kulturu totalne kondenzacije sadržaja, sve je počelo prije neki dan kada sam na jednom blogu naletio na nekakve zečeve koji cijelu tematiku filmova ispričaju u trideset sekundi. ako ste propustili titanic, pulp fiction, jaws ili aliena ovo je site za brzo ponavljanje gradiva.

Nekakav nastavak toga je ekipa koja je napravila projekt koji se zove book-a-minute.

Tolstojev rat i mir je sveden na jednu jedinu rečenicu;
History controls everything we do, so there is no point in observing individual actions. Let's examine the individual actions of over 500 characters at great length.
Kao što vidite i minuta je previše - osim ako uzmete u obzir i razmišljanje koje jedna tako duboka rečenica nosi za sobom.

Misao dana:
Called a blind date to set up a meeting at a restaurant. I said, "I'll be the one in the leather jacket." She said, "I'll be the one drinking sake." Turned out it was one of those biker-sushi places. We never met.

hr.digg|prijavi

- 22:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.11.2005., srijeda

back on the borderline... (3:10, Midnight Oil, 20,000 Watt R.S.L.: Greatest Hits, 1997)

Ima dana kada me ljudi baš razljute elementarnim nepoznavanjem tematike o kojoj govore.

Eto danas se ekipa buni jer nije dobila wimax koncesiju i između ostaloga kaže kako je koncesija trebala otići domaćoj tvrtci a ne strancima? Kužim ja što su oni htjeli reći, no argumentacija je totalno pogrešna i po meni totalno besmislena.

Naime, svaka tvrtka koja posluje u hrvatskoj po definiciji je hrvatska tvrtka; dakle i tvrtke poput T-HTa, VIPa, Erste ili (vidi ironije) Zagrebačke banke su i dalje hrvatske tvrtke. One posluju po našim zakonima (barem se nadamo) kupuju robe i usluge u hrvatskoj, ono čega nema ili nije konkurentno kupuju u inozemstvu, plaćaju svoje zaposlene i na kraju godine ostvaruju profit ili dobit (tijekom godine radite prihod, a na kraju godine iskazujete profit ili dobit - to su dvije toliko različite kategorije da ih je bolje i ne stavljati u istu rečenicu).

Ova dobit je zabavna (dakle ne prihod, nego dobit), to je novac koji je poduzetnik "zaradio" na kraju godine i s kojim može učiniti što god želi. Socijalno najprihvatljivija upotreba dobiti je reinvestiranje kako bi se otvorila nova radna mjesta, kupili novi strojevi ili učinili bilo što drugo što bi unaprijedilo poslovanje i pomoglo u daljnjem boljitku tvrtke. Druga socijalnoprihvatljiva mogućnost je primjerice profit sharing gdje tvrtka dio svoje dobiti podijeli svojim djelatnicima. Ovo je kod nas skoro pa nepoznata kategorija i ponekada se negdje manifestira u vidu trinaeste plaće. I posljednje, poduzetnik jednostavno može odlučiti isplatiti te novce i raditi s njima što mu je volje uključivo i bacati ih kroz prozor.

Tu nastaje i problem jer strani vlasnik može tu dobit nepovratno poslati odakle je i došao tj. u inozemstvo.

No, malo boljom analizom stvarnoga stanja možete zaključiti kako je (uglavnom, a to ovisi o industriji o kojoj se radi), prosječni profit (dobit) neke tvrtke je 3-5% ukupnih prihoda (to znači da ako imate 10 milijuna kuna prihoda, u nekoj prosječno zdravoj tvrtci dobit bi trebala biti negdje između 300 i 500 tisuća kuna). Iskreno rečeno, na iskazani trud, uloženi kapital nerijetko bi bolje prošli da ste novce uložili u banku, oročili ih i ne mrdali iz kuće (nije baš tako, jer tvrtka osim profita povećava i svoju vrijednost koju možete kapitalizirati potencijalnom prodajom udjela).

Dakle, uz rijetke izuzetke, ta silna dobit (a dobit, ponovimo, nije isto što i prihod) čak i u državnom proračunu sudjeluje s manje od 10% (slijedi gore predloženu teoriju). I doista, vlasnik tvrtke te novce može isplatiti, reinvestirati ili donirati u humanitarne svrhe.

Sjetio sam se sada Keruma i njegovog Maybacha i nekako se nadam da su vipnetovi vlasnici svoju dobit potrošili na neki mudriji način.

U međuvremenu, ako niste zadovoljni kako business funkcionira slobodno odete u austriju i kupite si koju dionicu mobilkoma, erste banke ili deutsche telekoma.

Misao dana:
Like mothers, taxes are often misunderstood, but seldom forgotten.'

hr.digg|prijavi

- 19:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #

22.11.2005., utorak

welcome to the pleasuredome... (13:40, Frankie Goes To Hollywood, Bang!...The Greatest Hits Of Frankie Goes To Hollywood, 1993)

Nekoliko zanimljivosti;


Platypus je životinja na koju sam naletio analizirajući jeda od viceva kojeg je robin williams ispričao sredinom osamdesetih u svom famoznom "a night at the met" nastupu. Za one koji nisu znali (myself included), platypus je jedinstvena životinja koja živi u sjevernoj australiji a posebna je po tome što je sisavac a leže jaja i izgleda poput dabra koji ima patkin kljun. Doista čudna životinja.

Dick Cheney i X na CNNu: u svega nekoliko sati pročula se priča internetom kako je tijekom jučerašnjeg emitiranja govora Dick Cheneya (a on je američki podpredsjenik) na CNNu preko njegova lica emitirano veliko slovo X. Ovaj iksić je odmah proglašen subliminalnom porukom, a to su poruke koje se emitiraju u pozadini stvarnog sadržaja i zovu se subliminalne zato jer ih oko ne registrira ali ih zato mozak registrira kao podsvjesnu poruku. Ovo ne može biti subliminalna poruka jer bila navodno vidljiva na ekranu, no pažljivija analiza digitalizirane snimke pokazuje kako se (sva je šansa) radi o dobroj i donekle neslanoj šali jer jedna televizija ala CNN teško da bi si mogla dozvoliti takav propust (iako bi ovako nešto bilo daleko više od običnog propusta).

google services svi mi googlamo, no popis servisa i usluga koje google pruža je daleko veći i impresivniji od samog pretraživanja. Mene osobno fascinira google maps na kojem možete pronaći i satelitske slike hrvatske (iako je nad zagrebom nezgodni oblak). Google maps koristi ajax tehnologiju koja je next_best_thing na webu a fora je da se internet sadržaji kombiniraju sa javascriptom i u pozadini dok razgldavate stranicu web server odrađuje i predviđa što ćete učiniti slijedeće. Google maps je zato odličan primjer (iako vrlo rudimentarni primjer ajaxa) jer pokazuje kako stvar impresivno brzo radi. Uz Ajax aplikacija doista može biti locirana na internetu a da ne kužite razliku između lokalnog računala i web aplikacije.

22. studeni je dan kada je prije tridesetak godina ubijen JFK. Ovo je ujedno i odlično vrijeme da bacite pogled na barem neke od teorija zavjere koje se provlače s imenom JFKa; a neke od njih su doista zanimljive (dovoljno zanimljive za večernje čitanje).

Misao dana:
Jerry: David Berkowitz, Ted Bundy, Richard Speck...
Alice: What about them?
Jerry: Serial killers. Serial killers only have two names. You ever notice that? But lone gunmen assassins, they always have three names. John Wilkes Booth, Lee Harvey Oswald, Mark David Chapman...
Alice: John Hinckley. He shot Reagan. He only has two names.
Jerry: Yeah, but he only just shot Reagan. Reagan didn't die. If Reagan had died, I'm pretty sure we probably would all know what John Hinckley's middle name was.


hr.digg|prijavi

- 19:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.11.2005., ponedjeljak

history will teach us nothing... (4:58, Sting, Nothing Like the Sun, 1987)

Znate li osnovnu razliku između komunističkog i kapitalističkog zakonodavstva?

U komunizmu svi su lopovi i samo je pitanje volje da ih ulovite, pa su stoga zakoni definirani na način da opisuju samo stvari koje se smiju raditi dok je sve ostalo nedozvoljeno.

U kapitalizmu su svi nedužni (nekako mi riječ nevin ima drugu konotaciju) dok ih se jednoga dana ne ulovi, pa su stoga zakoni definirani na način da stvaraju okvir djelovanja i strogo definiraju što se ne smije raditi, dok je sve ostalo dozvoljeno.

Pogodite koji i kakvi se zakoni pišu kod nas?

(cijela gornja priča proizlazi iz nekih problema koje imam [s državnom upravom], a koje su toliko izregulirane i na toliko međusobno različitih mjesta da praktički ne postoji način da ih ispoštujete sve istovremeno - tako da je odluka koju tražite predmet diskrecije osobe koja tu odluku donosi, a odluka ovisi o tome da li je ustala na lijevu ili desnu nogu što se kasnije manifestira u propisu kojeg je taj dan odlučila slijediti. Ono što me smeta u cijeloj priči je da se za jednostavnu stvar očekuje brdo raznih dokumenata, javnobilježničkih akata, odluka i slično, a koje iz razno raznih razloga možda i ne možete pribaviti jer neki od tih dokumenata proizlaze iz nikada korištenih pravilnika za koje znaju samo dotični referenti [uočite riječ "referent" - već sam naziv radnog mjesta implicira neki beskonačni ili u svakom slučaju dugotrajni i teško definirani proces]. Anyway, moj je stav da se nekada ljudima treba jednostavno vjerovati, a ako se to pokaže kao pogrešnim uvijek je tu kaznena odgovornost, instrumenti prisile, kazne i slično. Trošak sustava koji je toliko reguliran da postaje neefikasan je ogroman, nepotreban i u svakom slučaju besmislen.)

(druga stvar koja me strašno zabavlja zadnjih dana su učestale presude za klevetu. Sudstvo (ako ste imali gledali amerilke court-room drame) se sastoji od dva osnovna sustava; jedno je kazneni sustav u kojem se krivnja mora dokazati "beyond reasonable doubt" i koja sa sobom donosi kaznenu odgovornost [čitaj zatvor], te koja se pokreće i po službenoj dužnosti - te građansko parničarenje u kojem morate dokazati namjeru i u kojoj suprotna strana traći zadovoljštinu [čitaj: novac]. Kleveta po meni ne može niti smije biti dio kaznene odgovornosti, jer klevetom teško da ste nekome osobito naudili, niti ste napravili neku opću društvenu štetu. Klevetu bi se moralo tužiti u građanskom postupku, tamo bi morali dokazati namjeru klevete i odrediti štetu koja je nastala, a koja se može pretočiti u neki odštetni zahtjev [bila to isprika, novac ili nešto treće]. Kleveta je kod nas dio kaznenog zakona i zbog toga što ste nekome nešto ružno rekli teoretski možete završiti u zatvoru, ako je to dio zakona [a jest] tada se nema smisla buniti na sudstvo koje taj zakon provodi ili ljude koji tuže neke druge ljude temeljem te zakonske odredbe. Ako je zakon besmislen, kontraproduktivan i u svakom slučaju nije demokratski [iako sam mišljenja da to nema nikakve veze s demokracijom, nego s time da li smo dosegli ili nismo neku civilizacijsku razinu - a nju može postići sa i bez demokracije, jer demokracija nije nužno jedini kvalitetni ili najispravniji način vladanja], tada ga treba mijenjati, a ne žaliti se na sudstvo koje ima u ovome času daleko pametnija posla nego da počne razmišljati ili uopće ulaziti u luksuz da neke zakone primjenjuje a neke ne.)

Misao dana:
First we thought the PC was a calculator. Then we found out how to turn numbers into letters with ASCII — and we thought it was a typewriter. Then we discovered graphics, and we thought it was a television. With the World Wide Web, we've realized it's a brochure.


p.s. moj bberry projekt napreduje sjajno, danas sam bio većinu vremena izvan ureda (ganjajući gorespomenute dokumente, odluke, ovjere i prijepise) te sam primio i poslao na desetke email poruka, a čak sam i primio jedan faks; totalno cool

hr.digg|prijavi

- 22:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

19.11.2005., subota

Trip through your wires... (3:32, U2, Joshua Tree, 1987)

Marljivi VIPovci su mi instalirali Blackberrya jučer popodne i stvar radi zasada zapanjujuće dobro; vjerojatno ću tijekom slijedećih nekoliko dana stvoriti malo kritičniji stav, no zasada sve super.

Blackberry za one koji nisu znali je specifična vrsta PDA uređaja (dlanovnika kako se to kod nas kaže), a proizvodi je (za divno čudo) kanadska tvrtka RIM (Research In Motion). Prvi podatak kojeg morate znati, a koji je važan kako bi znali zašto je BBerry važan je taj što je RIM najveći proizvođač PDA uređaja na svijetu, a veći je od prvog slijedećeg konkurenta (a to su HPovi ipaq-i) za otprilike 100% (imao sam link negdje na stranicu gdje je bila ta statistika ali sam to pogubio, no malo googlanja bi to moralo potvrditi). Dakle, BBerry je najpopularniji PDA na svijetu i vi o tome pojma nemate? Zašto?

Razlika između bberrya i ostalih PDA uređaja je u infrastrukturi koji oni zahtjevaju. Da bi bberry normalno funkcionirao, on mora biti spojen na wireless network providera non-stop, a taj provider bi u hrvata mogao biti samo t-ht, vip ili tele2 (iako ovi zadnji ne nude bberry uslugu, ili barem to nije poznato u ovome trenutku). Kada je bberry spojen na (u mom slučaju) VIP, tada svi emailovi koji završavaju u mom mailboxu završavaju istovremeno i na uređaju te ih mogu otvoriti, pročitati i replyati gdje god se nalazio (a da imam signala). To znači da je pristup emailovima osnovna i kritična karakteristika bberrya i za ljude koji primaju i šalju puno emailova, te koji borave dosta izvan ureda to je vrlo korisna stvar. Sve ostale funkcije su sekundardne, što ne znači i da su loše izvedene.

Sam uređaj (a ja sam odabrao model 7290 kao trenutno najpopularniji iako ne i najmoćniji bberry) je otprilike visok i dubok kao bilo koji drugi gsm telefon (primjerice poput mog sada već bivšeg sony ericssona t610), ali je dosta širji jer se na njemu nalazi mala qwertz tastatura predviđena za tipkanje palcima, te tft ekran (veličine cca. 240x160 pixela; ne znam točno ali otprilike ovoliko). Tastatura je vrlo upotrebljiva i snalazim se po njoj bez problema te ne stišćem krive tipke osim na rubovima tastature gdje je uređaj malo zaobljen pa mojii prsti onda nesvjesno proglase drugi stupac tipki kao prvi (tipkam inače na slijepo i vrlo rijetko gledam tastaturu pa se to lagano može dogoditi). Ekran je zabavan i vrlo različit od svega ostalog što sam vidio po tome što ga je savršeno moguće gledati i dok nema pozadinskog osvjetljenja, što ga čini upotrebljivim pri jakom svjetlu (a ako imate neki drugi PDA znate kako to izgleda). BBerry ima i sve funkcije telefona, razgovori koje sam obavio u prošla dva dana su prošli totalno OK, zvučnik je OK, sugovornici su me čuli jasno i glasno; no moram priznati da je telefon sam po sebi malo nezgrapan i vjerojatno nakon godina i godina GSM telefona treba neko vrijeme da se naučim na njegovu veličinu.

Osim telefoniranja i slanja emailova (ili SMS/MMSova koje šaljete s istog mjesta) telefon ima i odličan adresar koji se u cijelosti sinhronizira s mailboxom (dakle s outlookom), isto se događa i s kalendarom i sa taskovima (ako koristite te funkcije). Ako dodate kontakt na blackberryu on će se automatski sinhronizirati sa outlookom, a isto vrijedi i za sastanke i za taskove.
Postoji i browser kojime možete surfati internetom (pazite, to je ipak gprs brzina i nakon godinu i pol ADSLa nije baš spektakularno brzo), no uspio sam bez problema pregledati neke stranice (iako one očigledno ne stanu na maleni format ekrana browser ih lijepo razreže tako da sve skupa ostane čitljivo), a očito sam uspio i updateati blog tijekom jučerašnjeg dana.

Da bi koristili bberry morate imati neke minimalne uvjete; prvi od njih je da imate unutar svoje tvrtke exchange ili domino server; drugi uvjet je instalacija bberry enterprise servera koji služi kako bi se zakvačio na vaš email server i komunicirao internetom sa vašim blackberryem (preko bberry servera za europu, onda ovaj na VIP, a VIP na sam uređaj).
Cijena i nije tako strašna, sam uređaj košta cca. 900kn uz jednogodišnji ugovor, korištenje usluge košta 191kn (s PDVom) i to je flat_fee dakle neovisno o broju poruka koje primite ili šaljete uvijek plaćate istu cifru (osim ako ste u roamingu, tada morate ili plaćati po KB ili kupiti bberry roaming uslugu koja košta dodatnih 110kn). I posljednje; bberry server ima cijenu, a ona je cca. 1400kn po korisniku (s time da je minimalni order 5 licenci).

Misao dana:
The term reboot comes from the middle age (before computers). Horses who stopped in mid-stride required a boot to the rear to start again. Thus the term to rear-boot, later abbreviated into reboot.


p.s. danas opet idem u seoski turizam na ručak :)

hr.digg|prijavi

- 09:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.11.2005., petak

blackberry...

Eto, slozio sam blackberrya I ovaj post je napisan preko bberryevog web browsera. Stvar mi je malo nezgrapna jer moram tipkati palcima I nisam jos ok sa ovim nacinom pisanja ali se to ocigledno moze raditi u slucaju panike. Mailovi takodjer stizu I odlaze u realnom vremenu I to je totalno cool.

hr.digg|prijavi

- 20:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.11.2005., četvrtak

telephone man... (2:01, Meri Wilson, Super Hits Of The '70s, Have A Nice Day, Vol. 21, 1993)

Dostavom mi je danas stigao moj novi Blackberry 7290, no kako imam neke konzultante u firmi nisam uspio napraviti ništa više od punjenja baterije i prebacivanja SIM kartice, a osim toga serverski dio aplikacije će biti instaliran tek sutra. Vjerujem da ću tijekom vikenda napisati neki opširniji review ovog nadasve zabavnog uređaja.

Čitajući jedan od blogova, pokrenuo sam google search sa svojim imenom i pronašao 866 odgovora; ne znam kako vi stojite sa tim, no čini mi se 866 kao vrlo velika brojka (a i na nekim jako zabavnim siteovima se spominje ime). U jednom od članaka koje sam čitao prije nekog vremena, a koje se bavilo između ostalog pisanjem CVa, spominjala se i "googleabilnost" vašeg imena, tj. što budući poslodavac (ili tko već) može saznati o vama preko googlea. O meni se očigledno može saznati štošta (iako, uglavnom stvari koje su fach-idiot prirode ;), no veseli me što sam pronašao neke jako, jako stare stvari. Pronašao sam neke moje emailove iz 1996 godine koji su objavljeni na internetu (neovlašteni copy&paste, ali veseli svejedno), te još jedan tekst za kojeg mislim da je još stariji no nema jasne oznake datuma iako pretpostavljam da je tamo negdje iz 1992-1993. Koji flashback.

Misao dana:
After escaping the clutches of that crazy cult, it was going to take more money than that to start a new life, but still, for one day's work, 30 pieces of silver wasn't bad.

hr.digg|prijavi

- 23:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

James Brown is dead... (3:33, L.A. Style, Hit News 92)

Misao dana:
Tvrtka Idea Perfekta predstavila je novi Internetski portal, na kojem će objavljivati osmrtnice i posljednje pozdrave umrlima. Oglas stoji 125 kuni i prikazivat će se sedam dana, a potom će biti arhiviran. Obavijesti će se moći pregledavati na adresi www.umrli.com.(VL,3)

hr.digg|prijavi

- 09:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.11.2005., ponedjeljak

this poem sucks (poetry reading)... (2:04, Meyers, Mike w/David Knowles, Carl Rusk and Paul Sanchez, So I Married An Axe Murderer)

Osvrnuo bih se na nekoliko osvrta o upravo završenom interliberu i kritikama koje su na njega slile. Jedan od najboljih komentara koje sam čuo se odnosi na sponzorstvo ministarstva kulture, jer kao, nije jasno što se na interliberu u stvari sponzorira.

Statistika koja se pojavila pokazuje kako je ove godine interliber za petstotinjak kvadrata veći od Infa (a valjda se ljudi sjećaju kakav je sajam Info nekada bio, tamo negdje prije desetak godina, pa potom ponovno u vrijeme dot.com boom-a), a broj posjetitelja je gotovo dvostruko veći; ne osobito impresivnih ali definitivno značajnih 100.000 posjetitelja (kako su oni izbrojali tih 100.000 posjetitelja kada se ulaznice ne naplaćuju, a mene sasvim sigurno nije nabrojao u moja dva posjeta ostaje misterij).

Ono što ja smatram važnim je kultura knjige, a to bi ukratko bila navika čitanja koja polako ali sigurno nestaje. Znam veliki broj ljudi koji knjige čitaju isključivo na plažama, dok ih između dva godišnja odmora niti ne pogledaju. Ili ljude koji knjige kupuju kako bi prekrili metre polica (ta moda je na izdisaju, ali je zato sjajno vidjeti po stanovima regale prepune općih enciklopedija ili sabranih djela pojedinih književnika - a savršeno stanje knjiga samo pokazuje kako nikada nisu bile prolistane, a kamoli pročitane). Važno je čitati, čitanje vježba um, širi riječnik, a valjda nešto od toga što pročitate ostane u glavi.

Drugi problem je što pročitati. Ima ekipe koja čita moderne književnike. Književnik (bojim se) nije isto što i pisac, jer pisac piše knjige koje se potom prodaju na tržištu dok književnici pišu knjige u kojima treba tražiti dublji smisao, a po mogućnosti treba u njima pronaći i sebe i smisao svojega postojanja; književnici bi trebali pisati metafore (u formi knjige) jer ono što piše nikada nije ono što oni u stvari misle (pa stoga krilatica "što je pjesnik/pisac time htio reći"), nego ih treba guliti u slojevima poput glavice luka (a plakanje je opcionalno). Za vrijeme moje fakultetske izobrazbe - kako slijedite vremenski tijek tako imate i desetke knjiga koje treba pročitati. Krenete s lakšim stvarima poput Platonove Države, pa Aristotelovog Nagovora na filozofiju što su totalno čitljive knjige iz kojih, poput udžbenika možete nešto stvarno i naučiti. Granica razumljivog gubi se tamo negdje poslije Tome Akvinskog i Decartesa, da bi se u cijelosti izgubila na djelima poput Hegela i Kanta koje slobodno možete koristiti za induciranje glavobolje. Ove knjige su naravno o filozofiji i vjerojatno nemaju "književnu" dimenziju od koje se očekuje neka dublja, umjetnička dimenzija - no o tome što su htjeli u stvari reći može se raspredati (a i raspreda se) godinama.

Mene osobno interesira SF i Fiction, a u nedostatku prethodno spomenutih knjiga poslužiti će i neki Thriller. Iskreno se pitam da li sam ja kao čitatelj zbog toga manje vrijedan od nekog drugog, tko je možda odlučio čitati Pauloa Coelha (koji nas je počastio svojim posjetom prošli tjedan), Adrijanu Čulinu (koja je na naslovu koji apsolutno ne_opisuje njezinu knjigu sagradila cijelo malo carstvo), ili nekog drugog avantgardnog pisca čije su knjige toliko duboke da i nakon čitanja one u stvari ostanu nepročitane (u zadnje vrijeme svi mi spominju bukowskog pa ću morati pogledati što je taj lik napisao toliko zabavnoga)?

Da li sam više propustio ili dobio čitajući American Gods (Neil Gaimana) u odnosu na u cijelosti propušteni opus Miljenka Jergovića?

Osim gore navedenih žanrova, pokušavam čitati i knjige koje su odredile određena razdoblja ili ona koja zbog ovoga ili onog razloga postaju važne knjige ali od one_hit_wonder autora. Tu bi spadao Mali Princ, Johnatan Livingston ili možda Alisa u zemlji čudesa. Knjige koje pričaju jednu priču, no u njihovom slučaju sasvim je izvjesno, bez okolišanja, kako je pisac u stvari mislio reći nešto drugo.

Prije desetak godina u Saboru se razvukla priča o Tinu Ujeviću, te o njegovom pijanstvu, nehigijeni i koječemu drugome - a kada sam to ispričao mojoj baki koja ga je imala prilike poznavati, samo je rekla (vrlo rezolutno i odriješito), kako je Ujević bio boem, a ne skitnica.

Misao dana:
I think it's wrong that only one company makes the game Monopoly.

hr.digg|prijavi

- 22:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #

12.11.2005., subota

the man who loved beer... (2:40, David Byrne, Grown Backwards, 2004)

Danas popodne smo slavili doktoriranje jedne moje drage prijateljice. Ova zgoda se desila na imanju seoskog turizma obitelji Janković u selu Stara Marča. Stara Marča je naselje desetak kilometara udaljeno od Kloštar Ivanića, a ovaj je pak koji kilometar udaljeno od Ivanić Grada, a sve skupa je (po mojoj satelitskoj navigaciji) udaljeno 55km od moje kuće koja je za potrebe ove diskusije locirana nekoliko minuta hoda od trga bana jelačića.

Kako je dan bio tmuran i hladan osim hoda od auta do same zgrade teško da sam mogao dobiti kakav dojam o ambijentu, no činjenica je da je prostor vrlo, vrlo velik i u ljepše dane je ovo pravo utočište za pojest i popit.

Sam restoran je prilično malen i teško da u njega stane više od tridesetak ljudi. Smješten je u staroj zgradi (drvena konstrukcija ispunjena ciglom). Sve skupa je čisto, a sredinu prostora krasi prava prastara peć (koja je ugodno gorila i grijala sa onim krasnim pucketanjem). Krenuli smo sa aperitivom u vidu likera; osim klasične ponude (rakije i likera od višnje), bilo je likera od vina, rogača i šljiva. Ja bih rekao da je snaga likera ispod očekivane, no liker je bio dovoljno dobar da sam zveknuo dva (što je nažalost bio i moj posljednji alkohol budući da sam designated driver).

Predjelo je bio kulen i kulenova seka u kombinaciji sa sirom. Ovaj sir je donekle poseban jer se radi o siru i vrhnju pomiješanom sa komadićima luka (ili nečim sličnim luku, moram malo razmisliti da se točno sjetim što je to bilo jer su komadići bili maleni i okrugli, kao tanke stabljike izrezane na 1-2mm dužine). Predjelu bih zamjerio to što je nedostajalo barem još jedne vrste mesa (šunka ili nešto slično) jer iako mogu jesti kulena u velikim količinama ipak nije dobro pojesti ga previše. Sve skupa smo jeli sa sjajnim i autentičnim kruhom ispod peke. Pravi kruh ispod peke (za one koji nisu znali) peče se u velikim komadima (po 5-6 kila ako ne i većim) i bude sa debelom korom i velikim rupama, a nakon što odstoji daje pomalo gumasti osjećaj u ustima (obožavam jesti kruh i vrlo sam kritičan prema kruhu, a pravi kruh ispod peke obožavam). Industrijski kruh kojeg možete kupiti u dućanu nema apsolutno nikakve veze (osim možda u sastojcima) sa domaćim kruhom. Ovaj kruh je bio vrlo dobar.

Goveđu juhu koja se nudila smo preskočili, a za glavno jelo se nudila teletina s njokima, slanim krumpirom i nekim saftom, odojak te lovački gulaš od divljači. Kako ne jedem svinjetinu (uz časni izuzetak suhomesnatih prozvoda), a isto tako teško podnosim divljač jer je meso vrlo često tvrdo i bezukusno, odabrao sam teletinu. Teletina je stigla u nekoliko komada, na nekoj kosti, bila je dobro pečena i ukusna; vjerojatno pečena ispod peke. Teletinu ispod peke mogu jesti no nisam neki pretjerani ljubitelj jer mi se to čini kao neko "fast food" jelo koje je prilično jednostavno za pripremiti. Dobru teletinu ispod peke se može jesti u ličkoj kući na plitvicama (gdje je peku sa sjajnim krumpirom i povrćem koje izvuče maksimum iz te teletine). Slani krumpir mi se ne čini baš kao idealni prilog za teletinu, njoki su bili karakterističnog Ledo izgleda i pripadajućeg im okusa, a saft je bio relativno rijedak ali dobro začinjen s tragovima šampinjona. Ostatak ekipe je jeo lovački gulaš kojeg su proglasili pikantnim, no očigledno predimenzionirane porcije su bile pojedene pa zaključujem kako je bio dobar. Osim genijalne zelene salate (koja po defaultu dolazi sa teletinom), dobio sam i porciju marčanske salate koja se sastoji od kombinacije krumpira, paprike, kuruze i graha. Kako je ova salata očigledno stigla iz frižidera nisam je pojeo do kraja (a osim toga bio sam impresioniran zelenom salatom).

Nakon glavnog jela nudio se jedan kolač i to neki bućin kolač s kuruznim brašnom od kojeg sam odustao. Iako nisam baš fanatik za kolače, u rijetkim trenucima kada ih jedem smatram da dobar kolač po definiciji ne može biti zdrav. Kuruzno brašno i buća definitivno ide u tu kategoriju pa sam stoga kolač ignorirao kao sigurni znak da je loš (iako su kolači bili pojedeni, ostatak ekipe nije bio s njima presretan).

Umjesto zaključka, napisao bih da danas nisam imao kulinarsko otkrivenje, no isto tako mi se čini da smo Jankoviće ulovili na lijevoj nozi i da im treba dati barem još jednu šansu, po mogućnosti kada bude malo ljepše vrijeme.

Misao dana:
Ask not what you can do for your country. Ask what's for lunch.

hr.digg|prijavi

- 23:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

village people... (3:18, Village People, Fire)

Slijedom okolnosti završio sam jučer ponovno na interliberu u kasnijim večernjim satima. Ispalo je kako je jučer (i danas) interliber otvoren do deset sati navečer i čini se kako je taj potez dobrodošao i vrlo dobro primljen jer je u halama 5 i 6 bila poprilična gužva. Sreo sam (očekivano) puno ljudi iz izdavačkog miljea, nekima samo mahnuo ili se rukovao, a s nekima i porazgovarao. Kažu mi ljudi da knjižarstvo ponovno staje na noge i da nakon inicijalnog bombardiranja knjigama, CDovima i DVDovima od strane novinskih nakladnika - stvari se polagano vraćaju na svoje mjesto. I to je OK, ja inače jako volim knjige i čitanje i to je navika koju sam imao od malena, a koju sam osobito stekao za vrijeme fakulteta gdje se to pretvorilo u donekle nezdravu ovisnost (u odnosu na moju sasvim sigurno nezdravu ovisnost informatikom, tako da je to na jedan čudan način sve ispalo OK).

Na sajmu sam dobio na poklon i knjigu, i to ne bilo koju knjigu nego knjigu od Borisa Mikšića koja se zove "Moralni pobjednik". Ovo je u stvari njegova knjiga koja se prije zvala "američki san dečka s trešnjevke" (ili tako nekako), a koja je obogaćena njegovim političkim iskustvima u posljednjih nekoliko kampanja u kojima je sudjelovao. Knjigu je mogao dobiti bilo tko, tako da ja nisam do knjige došao posebnom zaslugom, no činjenica je kako knjige nitko nije htio uzimati pa sam barem po tome poseban :). Na prvoj stranici knjige piše kako sav prihod knjige ide u korist djece s invaliditetom, što je čudno, jer se knjiga očito dijeli. Tisak je loše kvalitete, ali je zato tekst prilično čitljiv iako sam u jučerašnjem površnom čitanju naletio na nekoliko kontradiktornih činjenica.

Boris Mikšić je jedan zanimljivi o kojem teško da mogu imati dobro mišljenje iz više razloga. Prvi razlog su "havajke" košulje u kojima sam ga imao prilike vidjeti u nekolicini tv priloga, a koje teško podnosim. (Sva ekipa koja nosi takve košulje, kupuje mesingane lustere, te nabavlja namještaj od (odabranih) domaćih proizvođača morala bi po meni biti evidentirana i poslana na promatranje). Nadalje, iako to do novina nije došlo, ili je došlo pa je zataškano na brzaka (jer opet nikome to ne odgovara), način na koji dotični gospodin radi business nije nužno najkorektniji, te se moglo naslutiti da je nekolicina partnera koji su trebali iznjedriti njegovu kampanju ostala kartkih rukava.
Činjenica je kako je Mikšić u jednom času bio iznimno blizu drugome krugu predsjedničke kampanje i kako bi u tom okršaju (da se dogodio) Mesić bio vjerojatno u lošijoj poziciji nego što je bio sa Suzanom, no to se nije desilo, a dječačka galama koja je uslijedila nije baš pomogla da se pronađe zavjera koja je to omogućila, a Mikšić je u istome potezu izgubio dosta na svojoj ozbiljnosti. Naravno, tu je i priča o njegovoj obitelji, a detalji koji su iscurili nisu baš odavali dojam brižnog obiteljskog čovjeka koji niti muhu ne bi zgazio.
U predsjedničkoj trci, Mikšić je imao izgleda, no u parlamentarnoj trci su druga pravila i drugi kriteriji pa stoga nije čudo kako nije prošao (no kada gledam onaj saborski zvjerinjak, čini mi se da bi se dobro uklopio).

Noseći ponosno knjigu u ruci, naletio sam na jednog kolegu koji je u jednom času po određenoj liniji bio zaposlen u državnoj upravi, a sada mu kada je postao ponovno nepodoban po managerskom ugovoru kojeg ima moraju isplaćivati 12 mjeseci punu plaću iako ne radi niti sekunde mjesečno (ovo je bitan podatak kako bi imali uvida u njegov karakter koji se djelomice određen ovakvim njegovim nesretnim stanjem "ne"zaposlenosti). U svakom slučaju, komentiramo mi sabor (na liniji mojeg posta od prije nekoliko dana) i kažem kako bih ja (da sam u saboru, što očigledno nisam) da sam u toj saborskoj fotelji svima vadio mast do ruba plakanja (tada bi se svi semestri logike, retorike, dijalektike i koječega drugoga napokon isplatili), no on kaže kako to nije točno, već bih došao do govornice i rekao: "Uspio sam!", izblejio jezik svima i dobro se nacerio.

(ipak mislim da bih bio trn u oku svima, no isto tako mislim da bi više koristi mogao dati u nekoj operativnoj funkciji gdje se actually očekuje neki pomak)

Misao dana:
The point to remember is that what the government gives it must first take away.

hr.digg|prijavi

- 10:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.11.2005., četvrtak

money changes everything... (4:43, The Smiths, The World Won't Listen, 1986)

Ovo je izvadak iz knjige koju je Finsko-Ruska trgovačka komora izdalo kao vodič finskim gospodarstvenicima za poslovanje u rusiji. Priručnik je izdan 2003 godine i našao se pod velikom kritikom svih struktura jer je u državno sponzoriranom dokumentu jasno opisano kako prepoznati situaciju u kojoj se očekuje mito, što dati kao mito i kako ga predati. Da bi povećali užitak čitanja slobodno možete na svakom mjestu gdje piše Rusija napisati i Hrvatska (kako bi osjećaj deja-vua bio u cijelosti opravdan);

Russia is the land of small gifts. Gifts are given not just to friends but also to people and groups one does business with. A Russian government official may feel insulted if he is not remembered in some way, even if business has been done with him several times. A secretary can obstruct or facilitate access to a business executive depending on whether or not one has built a good relationship with him or her. Even the little people should be regarded as humans, not just as small gears in a big machine. A big machine might stop if a tiny but important gear is not well oiled.

HOW TO RECOGNIZE THE DESIRE FOR A BRIBE

The first clue that an office employee or government official desires a bribe is a delay in getting things done. Questions are not met with concrete answers. Everything is “being looked into.” Those who have worked extensively with government officials say that the desire for a bribe can be seen in the eyes.

An official who expects a bribe will lead the conversation down certain paths and give obvious hints. However, the foreigner unused to bribery procedures will not necessarily understand key phrases, such as the following:

You understand, of course, I would be very glad to. But it’s troublesome . . .
This could be taken care of, if you help me with one thing . . .
I could, on certain conditions . . .
We could discuss this in a different way . . .
I could facilitate a faster solution . . .
Gestures are also used; for example, rubbing the thumb against the index finger.

WHAT TO GIVE AS A BRIBE

There are no universally applicable instructions about what should be given as a bribe. Bribes range from packs of cigarettes and boxes of chocolate to “not so terribly small” sums to be transferred to Swiss bank accounts. An authority dealing with various licenses and inspections can point to small machines and gadgets and mention meaningfully that he or she too would have a use for them. The easiest bribery situation is when a government official asks for office supplies. The request might be for regular copy paper, which an office with a limited budget can’t afford. The largest bribes are given in those sectors where Russia’s big money lies. Requested service fees might include package tours to sunny climates or trips to Lapland.

Estimating the amount of the bribe is easier when the bribe recipient states his needs, as he often will do. He might request a certain sum of money, paid into a specific account. The charge even may be fixed, so that the amount can be learned in advance from other businessmen.

HOW TO GIVE THE BRIBE

There is a certain amount of know-how involved in giving a bribe. The situation is usually such that one doesn’t have an appropriate gift in one’s suitcase right then and there. The procedure for handing over the bribe must then be agreed upon beforehand. If money is to be paid into an account, it should be agreed how it will be paid. If the recipient of the bribe asks for material goods, they can be delivered by a courier at a predetermined time—for example, the next day. If a situation arises on the street—for example, with policemen—the bribe should be given right away.

There is always the risk in giving a bribe that competitors or the mafia will find out about it and use this knowledge to their advantage. One should give a bribe delicately, absolutely without witnesses, preferably using a Russian go-between. Whatever the situation, it must never be done with a grimace, however annoying or morally repulsive you find it. You can’t offend the recipient if you want the bribe to be effective. In some situations it may even be appropriate to give the bribe in an overdramatic manner, with speeches, as a gift to a “dear friend.”

hr.digg|prijavi

- 21:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.11.2005., srijeda

more than this... (4:09, Bryan Ferry & Roxy Music, More Than This: The Best Of Bryan Ferry And Roxy Music, 1996)

Malo prije je na prvom programu slovenije završio film "Lost in translation", a koji je pokupio brdo oscara prošle godine i u središtu svoje priče ima Billa Murraya i onu jednu curu (koja mi ni po čemu nije ostala u sjećanju, no znam da je često spominju u zadnje vrijeme). Poanta filma je dvoje ljudi koje posao nanese u Japan i totalna izgubljenost koju oni doživljavaju u toj sasvim drugačijoj zemlji.

Gledajući film ponovno, došao sam do zaključka kako će film prokužiti oni koji često putuju; naime mnogima putovanja su rijetkost i donekle oznaka luksuza, dok neki drugi ljudi koji imaju prilike, potrebe ili obvezu putovati češće svemu tome pristupaju malo drugačije. Neki ljudi malo dužu vožnju proglašavaju putovanjem, pakiraju prtljagu i pripremaju suhu hranu i napitke za vožnju. Neki drugi (poput npr. mene) sjednu u auto i odu u Beč ne provjeravajući vremensku prognozu (što se eto meni desilo prije deset dana pa sada ležim doma sa bolovima u sinusima i psujem).
Ljudi koje susrećete po anonimnim hotelima širom svijeta, industrijske zone koje posjećujete i općenito "noćni život" koji se događa nakon što obavite dnevne obveze jako su slični gore opisanom filmu. Znam da sve to skupa izgleda jako idilično jer posjećujete svjetske prijestolnice, imate prilike šetati centrima moći u kasne večernje sate, no nakon nekog vremena svako takvo putovanje se pretvori u rutinu, a svaki novi grad u varijantu nečega što smo vidjeli negdje drugdje. Luksuzni restorani u koji vas vodaju ili u koje sami idete kasnije iste večeri, možda izgledaju luksuzno i egzotično, no nakon nekog vremena čovjek si zaželi zdjelicu graha ili "čušpajza" kojeg davnih godina nije podnosio.
High point filma je po mom mišljenju scena u kojoj Murray pjeva karaoke verziju Bryan Ferryeva "More then this". Makar je Bryan Ferry neki polusladunjavi pisac koji se nikada nije istakao nekom osobito dubokom muzikom, ipak ima iza sebe nekoliko sjajnih melodija od kojih je ova svakako posebna. Kao što je Johnny Cash na osobiti način otpjevao "Hurt" od nine inch nailsa, tako i Murray u ovoj karaoke verziji daje posebnu dimenziju. Ne znam da li ste u mogućnosti slušati muziku na način da se izgubite u njoj, no ako jeste, onda ćete znati na što sam mislio.

Kako sam jutros ležao u krevetu a oporavio sam se do te mjere da sam bio u mogućnosti gledati televiziju, čitajući knjigu (dovršavam Joe Buffa i Straits of fire; Anansi boyse sam dovršio prije neki dan) paralelno sam imao uključen i drugi program koji je prenosio aktualni sat iz sabora. Nikada do sada nisam pratio sjednicu na ovaj način (uvijek su bili neki isječci na dnevniku ili nekoj emisiji). E kako se ta ekipa dobro zabavlja, malo se ovi iz vlade smijulje zastupnicima, malo zastupnici vladi, a šeks dere po svojem. Odgovori vlade su uglavnom besmisleni i u cijelosti neupotrebljivi, neka od pitanja su očigledno "namještena" jer kroz poluretoričke tvrdnje iskazane u pitanjima daju priliku vladajućima da se pohvale nekim svojim nepostojećim uspjehom ili da zavrte malo statistiku na način kako bi iskazali pozitivne trendove tamo gdje ih nema, ili opadajuće tamo gdje bi trebali biti. I posljednje, imamo brdo nekih zastupnika koji nisu u stanju formulirati pitanje i koji umjesto da svojim pitanjima satru tu vladajuću bagru koriste svaku moguću i nemoguću priliku da spuste nešto, kada je tko tkome nešto rekao, tko je kada dao prijedlog pa ga netko je ili nije usvojio... Uglavnom ekipa većinu vremena provodi dobro se zabavljajući i u prošlosti. I što je najbolje, svi su neograničeno pristojni i oslovljavaju se sa "g. predsjedniče, g. predsjedniče vlade dr. sc. Ivo" ili kako to već ide.

Sinusi su bolje (hvala na pitanju i željama), nizozemsku i švicarsku sam odgodio za daljnjih sedam dana; mislim da ću sutra još biti kod kuće iako u planu imam neke obveze po gradu za srediti.

Misao dana:
In Japan, you have no idea what they are saying, and they can't help you either. Nothing makes any sense. They're very polite, but you feel like a joke is being played on you the entire time you're there.

hr.digg|prijavi

- 22:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.11.2005., utorak

all apologies... (4:23, Nirvana, MTV Unplugged in New York, 1994)

Ubili me sinusi, nakon moje gripe ulovili me u nedjelju navečer sinusi toliko da sam na hitnoj završio. Sva sreća da sam bi (inače netipično za mene) dovoljno mudar i otkazao moju nizozemsku jer bih sada tamo ležao u krevetu u nekom hotelu lupajući glavom u zid od boli. A nije da nisam navikao, jer naime imam redovne gavobolje od jedne prometne nesreće iz 1992 i kada me ulovi, a ulovi me jednom u recimo mjesec dana onda sam nastradao. Tijekom godina sam razvio i cijeli sustav ocjenjivanja tako da za glavobolje od 1-4 ne pijem tablete uopće i radije trpim, od 5-7 popijem, a od 8-10 nema uopće smisla (tablete inače kupujem u njemačkoj i na nekoj su restriktivnoj listi ali su jedine koje mi pomažu, a njih sam otkrio u diskusiji s jednim likom koji ima slične probleme pa mi je povjerio njegov lijek koji je vidi čuda meni pomogao; ove ostale lake droge koje se kod nas mogu pronaći protiv glavobolja nisu dovoljne niti da ublaže bolove, a kamoli da ih neutraliziraju).

Druga iznimno bolna stvar koja em dosada dva puta ulovila je infekcija oka, zbog nekog polu-urođenog problema cijevćica koja povezuje moje oko sa nosom se zaštopalo, zaraslo ili što već i onda se neki ozbiljni problemi događaju kada je oko malo više iziritirano. Prvi puta me to ulovilo 2002 u avionu iz zagreba u london, pa sam onda morao u birminghamu ići doktoru na uštrcavanje antibiotika svaka četiri sata. Oko je bolilo toliko da sam bio u stanju žlicom ga iščupati van samo da prestane. Drugu večer smo završili u jednom indijskom restoranu gdje sam naručio "chicken only for the brave" i kada su to donijeli prvi zalogaj je prošao bez problema, drugi bez promjena i na trećem sam odjurio u smjeru wc-a isprati usta. Po prvi puta u dva-tri dana da me nešto bolilo više od oka.

Ako ovi konjski antibiotici nastave ovim tempom slijedeći vikend sam ipak u nizozemskoj, u utorak u švicarskoj a u četvrtak imam neke dance u zagrebu; tako da će to biti prilično zauzeti tjedan.

Liječeći se doma uspio sam razviti i kvalitetnu komunikaciju s VIPnetom tako da blackberry ipak stiže (kroz koji tjedan doduše).

Misao dana:
I didn't get a toy train like the other kids, I got a toy subway instead; you couldn't see anything but every now and then you'd hear this rumbling noise go by.

hr.digg|prijavi

- 22:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.11.2005., subota

I see a darkness... (3:42, Johnny Cash, American III: Solitary Man, 2000)

Surfajući bespućima interneta naletio sam na novi web site koji se bavi teorijama zavjere, a jedan od boljih linkova je onaj koji se bavi zavjerom 11/9, a osobito je dobar dio koji vas preusmjerava na flash prezentaciju o udaru u pentagon (pazi, flash prezentacija ima 3mb donwloada pa bi to moglo trajati ako nemate adsl). Argumenti su prilično dobro napisani i kvalitetno objašnjeni, tema je na mjestima malo razvučena i pozadinska teorija cijele priče je nejasna. Osobito pogledajte teoriju o pentagonu jer se na slikama koje su pokazane doista ne vidi niti komadić aviona što je doista čudno. Ako imate pola sata...

Drugi, vrlo komični site na kojeg sam naišao jutros je How_much_is_inside ekipa očito besposlenih studenata pokušava kvazi naučnim metodama izmjeriti koliko je nečega unutra (npr. koliko CO2 ima u boci cole, koliko ima paste u pasti za zube, koliko tekućine mogu upiti kuhinjski papirnati ručnici...). Sve skupa je obilato ilustrirano, dobro dokumentirano i prošarano (barem meni) neograničeno smiješnim komentarima. Dugo se nisam ovako nasmijao na neki web content (ne računajući na dnevne doze daily show-a; taman asocijacija u pravi čas jer je počeo Daily show - global edition na CNNu - svake subote u 21:30).

(imao sam ideju pisati ponovno o nekom globalno_egzistencijalističkom tijeku misli s manjim osvrtom na društvo koje me okružuje, no na kraju sam odustao jer je slika sama po sebi dovoljno tamna i strašna da je ne treba u detalje sicirati; eto prije koji dan kaznilo čovjeka kaznom zatvora [uvjetno doduše] zbog toga što je nešto napisao - ono što je [barem meni] čudno je kako ljudi odmah dižu kuku i motiku na pravosuđe, no ako ćemo pravo gledati, funkcija pravosuđa nije da sudi pravedno nego po zakonu, a ako su zakoni napisani da se kletva ili što je već bilo kažnjava kaznom zatvora tada je sudska odluka ispravna neovisno o tome što je sam zakon katastrofalan - produžetak diskusije je kako bi sudac morao moći smisliti tisuću i jedan razlog zašto ne dosuditi kaznu, primjerice utvrditi kako se kleveta nije niti dogodila, no to bi bilo pogrešno jer sudac ne bi smio koristiti svoju poziciju kako bi na svoju ruku ispravljao nepravde [o sucu bi se vjerojatno moglo dosta razgovarati no kako nemam detalje i pozadinu priče ne bih o tome lamentirao]: da bude jasno, sasvim je sigurno kako je presuda sama po sebi sramotna, no nije nužno sramotna za suca koji ju je dodijelio, nego za sabor koji je takav zakon izglasao, i za sve nas koji smo takve ljude u sabor uopće pustili - a ova odluka kao i sva reagiranja koja su se dogodila dobar su pokazatelj kako uporno gledamo na krivu stranu i teret cijele nesreće koja nas je snašla dobrim dijelom prebacujemo na pravosuđe dok istovremeno vrlo rijetko prstom upiremo na mjesto iz kojeg je to svo zlo izišlo, a to je na Markovom trgu - u vjerovanju kojeg možđa molite u crkvi, postoji rečenica u kojoj se kaže "mišlju, rječju, djelom i propustom" i upravo ovaj zadnji grijeh, grijeh nečinjenja je jedan od meni osobno najgorih, jer nečinjenjem, propustom da nešto učinimo "legaliziramo" situaciju u kojoj se nalazimo - svima nam skupa nedostaje fokusa i energije za promjene)

Misao dana:
Somewhere around the place I've got an unfinished short story about Schrodinger's Dog; it was mostly moaning about all the attention the cat was getting.

hr.digg|prijavi

- 21:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.11.2005., petak

they can't take that away from me... (3:07, Robbie Williams And Rupert Everett, Swing When You're Winning, 2001)

Još jako davno naletio sam (čitajući američke časopise) na pojam blacberry-a, obskurni proizvod kanadske tvrtke research in motion koja je do nedavno radila pagere a onda se prebacila na blackberrye. Fora blackberrya i njegova osnovna razlika između ostalih "dlanovnika" je u tome što je to uređaj koji je pravljen za emailanje i koji je preko telefonske mreže kontinuirano spojen na vaš (ili čiji već) email server te kada stigne poruka ona se automatski, istoga časa i bez ikakvog odgađanja pojavljuje i na blackberryu.

Prije dvije godine pitao sam neke poznanike za blackberry koji tada o tome nisu imali pojma, da bih prije nekoliko dana kod jednog partnera vidio blackberry u akciji.

Danas sam se bacio u akciju pokušavajući saznati koliko to u stvari košta da bi me vip odmah izbacio iz igre jer ne spadam u grupu enterprise korisnika kojima se ta usluga nudi. (imam ja par emailova u pričuvi koje mogu povući da se malo razvodne pravila, ali nije u redu)

Coolnes faktor blackberrya je impresivan i svaki alpha geek koji drži do sebe morao bi ga imati.

Misao dana:
Blinky lights are the essence of technology. Everything else is fluff.

hr.digg|prijavi

- 13:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.11.2005., četvrtak

tubthumping... (4:39, Chumbawamba, Tubthumper, 1997)

Danas je dodjela MTV music awardsa (europskih) pa je MTV prepun prigodnih emisija poput "who is who on MTV music awards" ili pak "who is that on MTV music awards". Zabavu vodi beskrajno iritantni Ali G, tako da neću gledati, no sjetio sam se sjajnog pisma kojeg je 1996 godine Nick Cave poslao MTVu. Pročitajte pismo jer je doista zanimljivo i karakteristično za Cavea.

Na harpers.org (kojeg sam besramno iskopirao jutros) nalazi se još jedan zanimljivi tekst koji se zove Bluebirds over Baghdad. To je travel guide kojeg su ameri napisali za svoje vojnike tijekom drugog svjetskog rata. Baš kao i neki eseji Krleže ili Šenoe koje sam spominjao ranije, i ovaj tekst na čudnovati način može biti u cijelosti primjenjen danas.

Na teletekstu danas čitam vijest kako su neki gradovi odlučili prilikom javne nabave tražiti potvrdu o tome kako poslodavac nema zaposlenih radnika na crno? WTF? Tko izdaje takve potvrde? (i na temelju čega), postoji li registar radnika na crno i da li se i radnici na crno moraju prijaviti (valjda da bi država imala i tu evidenciju)? Ovo je jedan od genijalnijih poteza koje sam čuo/vidio u posljednje vrijeme.
Također, Ivo je ponovno skrenuo pažnju na hitro.hr gdje se sada formulari navodno mogu predati online, na web stranici o tome nema niti slovca, jedino se spominje eRS obrazac što je donekle super, no i dalje morate do FINAe predavati SPL (i onaj TMP ako ste obveznici toga) tako da nije da su nešto uštedili previše (zgodno je to da su počeli koristiti elektronski potpis kao osnovu svega što je super na vrlo dugu prugu).

Misao dana:
You know how it is when you're walking up the stairs, and you get to the top, and you think there's one more step? I'm like that all the time.

hr.digg|prijavi

- 18:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #

repeal of the licensing laws... (2:10, The Pogues, The Rest Of The Best, 1992)

Naletio sam ponovno na jedan članak o ptičjoj gripi (ovaj puta na stranicama WHOa) koji je malo starijeg datuma. Prošli tjedan na ribnjaku u neposrednoj blizini farme od mog brata (koji se bavi pogodite čime; organskim uzgojem avijacije za potrebe industrije dječje hrane) pronašli su neke sumnjive labude. Ovi labudovi navodno nisu imali H5N1 iako su (navodno) imali neku drugu varijantu virusa manje zanimljivu za javnost. Također (navodno) ovaj puta nije izbila uobičajena panika jer je ekipa skužila da nam H5N1 ne gine ovako i onako, a da su novčana sredstva vrlo ograničena, a u neposrednoj blizini ovoga ribnjaka nalazi se nekoliko malo većih farmi pa bi samim time šteta bila daleko veća.

Kao i obično, pojavljuju se i teorije zavjere Velikog_biznisa koje su nakon kravljeg ludila, svinjske kuge i koječega drugoga morale sada dotaknuti i kokošarsku industriju koja je dosada bila netaknuta, a spremno se priključila i ekipa iz farmaceutskog kompleksa koja pristojno potpiruje potrebe za cjepivima i lijekovima iako oni dokazano ne sprečavaju nastanak te iste gripe. Čak je i George Bush prekjučer obznanio američku strategiju protiv ptičje gripe, što su neki protumačili kao premještanje fokusa s iraka na druga žarišta kako bi se predsjednik odmorio od all_time_low approval ratinga (George Bush je inače i predsjednik koji je u CNN/Gallusovom istraživanju imao manji approval od Martin Sheena iz West Wing-a, što ne govori samo o Georgeo Bushu kao predsjedniku nego i o amerikancima tj. koliko su oni u stvari u doticaju sa stvarnošću).

Nikada nisam bio pobornik teorija zavjere pa tako niti ovaj puta, te vjerujem kako je (ptičja gripa) u ovome času postala pitanje matematike i statistike, a manje politike ili businessa.

In other news; jučer je vlada (ministarstvo pravosuđa) predložilo paket konkretnih mjera za smanjenje korupcije (gdje je opet pokazana neka nova tablica gdje konkuriramo bangladešu) i po prvi puta sam čuo nešto mudro od ministrice koja je rekla da nas više ne interesiraju savršeni zakoni nego provedba postojećih, te da je naglasak na provedbi. Živi bili pa vidjeli.

Misao dana:
Umjesto misli dana danas imam copy&paste naslova kojima su razni ljudi počastili Kim Jong - II (tek toliko da našeg pokojnog Franju stavite u perspektivu):

* Supreme Commander at the Forefront of the Struggle Against Imperialism and the United States
* Greatest Saint Who Rules with Extensive Magnanimity
* Lode Star of the Twenty-First Century
* Best Leader Who Realized Human Wisdom
* Leader with Extraordinary Personality
* Perfect Picture of Wisdom and Boldness
* Eternal Bosom of Hot Love
* Master of Literature, Arts, and Architecture
* World’s Best Ideal Leader with Versatile Talents
* Humankind’s Greatest Musical Genius
* Master of the Computer Who Surprised the World
* Man with Encyclopedic Knowledge
* Guardian Deity of the Planet
* Heaven-Sent Hero
* Power Incarnate with Endless Creativity
* Greatest Man Who Ever Lived
* Present-day God
* World’s Greatest Writer

hr.digg|prijavi

- 13:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.11.2005., srijeda

drugs... (5:09, Talking Heads, Fear Of Music, 1979)

Ulovio sam prošli tjedan neku od lakših "vrtićkih" viroza što se tijekom mog posjeta Bešu u ponedjeljak pretvorilo u ozbiljni problem jer nisam gledao vremensku prognozu (pa sam tako vrlo naivno otišao oboružan samo sakoom umjesto kaputom), pa sam onda u šetnji (potrazi za british bokshopom) nahvatao više nego dovoljnu količinu vjetra da bi do navečer počeo iz nosa izlučivati tekućine različitih boja. Pretprošla noć je bila napeta, jučerašnji dan bolan (jer su mi sinusi i nos naotekli od silne iritacije) da bi danas koliko toliko bilo bolje.

Nabavio sam i u međuvremenu pročitao "Anansi boys" od Neil Gaimana. Neil Gaiman koji ima svoj blog autor je nekolicine sjajnih knjiga, od kojih svakako treba izdvojiti Good Omens (u kolaboraciji s terry pratechettom) i monumentalni American Gods o kojem sam već pisao. Knjiga je dobra i po žanru se nalazi negdje između gornje dvije knige; dakle niti totalno ozbiljna, niti komedija.

Kupio sam i "Going Postal" od gorespomenutog Pratchetta pa je to sada slijedeće na redu, a preostalo je i stotinjak stranica od Joe Buff-a i Straits of power.

Smiješi mi se i neko putovanje u nizozemsku ovaj vikend, putovanje koje samo po sebi neće donijeti neku financijsku nagradu ali ima potencijala da to napravi u nekom trenutku u budućnosti. Nisam baš nešto zagrijan ali što se mora...

Piše danas u dnevnom newsletteru časopisa banka kako se pokazalo da su nakon privatizacije mirovinskih fondova naknade fondova toliko visoke da fondovi imaju niske ili čak i negativne prinose, a pogodite tko prednjači u visinama naknada? Sa skoro 26% troška mi smo dvostruko veći od prvog slijedećeg u nizu.

U nekome času sam bio otkrio kako je u mirovinskom zaposleno nekih 7000 ljudi te kako postoji osoba čiji je posao razdvajanje čekova za mirovinu (zamislite stres na tom radnome mjestu). Ako podijelite 7000 ljudi s brojem zaposlenih u ovoj državi ispada kako na jednog mirovinca otpada nekih 1500 zaposlenih što je manji prosjek nego što liječnik opće prakse mora imati pacijenata. Ja poznam svog liječnka opće prakse (onako ko kroz maglu), no definitivno ne poznam svojeg čovjeka u zavodu za mirovinsko osiguranje kojem po gore spomenutoj statistici osiguravam nekih 26% njegovog dohotka.

Svi gore navedeni brojevi su toliko nevjerojatni da ih treba uzeti sa zadrškom, no osvrnuvši se uokolo i provjerivši još jednom gdje živimo mislim da nije potrebno.

Uvijek mi je drago kada čujem da su moji novci mudro utrošeni na veliki broj ljudi kojima je upravo moja kuna pomogla da prežive još jedan naporan dan u uredu.

Misao dana:
Hard work often pays off after time, but laziness always pays off now.

hr.digg|prijavi

- 15:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Mračni blog od 3. ožujka 2006. godine posluje na novoj adresi:

http://mrak.org



Osvježite svoje bookmarke i podesite svoje RSS feedove.

Bestseler 2.0 blogerska mreža

u slučaju panike
mracni.blog(a)gmail.com




Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima.


0