30.10.2005., nedjelja

time... (6:46, Pink Floyd, Pulse, 1995)

Za one koji nisu znali (a dovoljno su lijeni da ne googlaju malo), zimsko vrijeme je ono pravo, dok je ljetno vrijeme ono "štedljivo". Sve se skupa događa zato da bi imali više dana i trošili manje energije i sve je skupa povezano s uštedom u fitiljima i ulju za uljanice, a dobrim je dijelom povezano i sa razvojem željezničke mreže. Ako vas je interesiralo kako se određuje početak i kraj ljetnog vremena to je vrlo jednostavno jer se koristi prva nedjelja u travnju (correction: ameri koriste prvu nedjelju u travnju, mi koristimo zadnju u ožujku) i zadnja u listopadu (ovo je puno lakše za izračunati od npr. uskrsa koji pada na prvu nedjelju poslije punog mjeseca nakon proljetnog ekvinocija - osim - ako ne pada na isti dan kao i židovska pasha što dodatno komplicira situaciju).

Danas sam u King Crossu u prolazu vidio i Vesnu Zmijanec (koju znam onako iz viđenja još s fakulteta) i Renatu Sopek, no u King Crossu sam bio zato jer sam tražio termometar za meso. Dva dana ranije (u petak) kupio sam jednu poveću komadinu mesa koju sam odlučio ispeći u pećnici (nekih 1kg teletine), a svi google recepti i savjeti koje možete pronaći na temu pečenja teletine u pećnici obavezno zahtjevaju dotični termometar. Termometar nisam pronašao niti u King Crossu, niti u Pevecu tako da sam morao meso peći na slijepo, pa sam se tako odlučio za 10 minuta na 220C i skoro sat i pol na 160C. Meso je na kraju ispalo medium pečeno i dosta juicy što je u dijelu obitelji izazvalo nelagodu jer postoji strah prema mesu iz koje se cijedi bilo kakva crvena tekućina. (moja osobna preferenca je "lagano podgrijano", a toleriram da se meso lagano i mrda ako ga baš ne moram ganjati previše od tanjura - najčešće naručujem medium rare kao sigurno rješenje jer nikada ne znate na kakvog kuhara ste naletili :)

Sutra sam u neslužbenom posjetu Beču. Nisam u Beču bio već godinama (a jedno 3-4 sigurno), a imao sam jedno razdoblje prije desetak godina kada sam išao tamo skoro svaka dva tjedna (sjećam se, obično utorkom). Kako je posjet neobavezan, većinu vremena ću provesti šetajući centrom grada, vjerojatno ću potražiti Starbucks kojih u beču ima nekoliko (a za koje sam ovisnost razvio u rujnu kada sam bio u Chicago-u), american bookshop, ručak ću obaviti u NordSee te ću vjerojatno posjetiti neku od starijih kavana/slastičarni. Očekujem totalni gubitak vremena i to je nešto ćemu se u ovome složenom trenutku veselim.

Misao dana:
Patricia wrote out the phrase 'It was a dark and stormy night' exactly seventy-two times, which was the same number of times she stabbed her now quickly-rotting husband, and the same number of pages she ripped out of 'He's Just Not That Into You' by Greg Behrendt to scatter around the room -- not because she was obsessive compulsive, or had any sentimental attachment to the number seventy-two, but because she'd always wanted to give those quacks at CSI a hard time.


hr.digg|prijavi

- 21:45 - Komentari (10) - Isprintaj - #

29.10.2005., subota

land of confusion... (5:16, Genesis, The Way We Walk Vol. One: The Shorts (Live), 1992)

Imao sam nekoliko važnih stvari za primjetiti no sve su nekako isparile, ovo je što je ostalo od popisa:

a) Dan mrtvih; kao i uvijek, fasciniran sam sposobnošću svih skupa da pospajaju nespojivo i da naprave sedmerodnevni godišnji tamo gdje njega u stvari nema. Državna uprava radi skraćeno, čujem da čak i HPB uopće ne radi u ponedjeljak, a koliko vidim po reakcijama ekipa se umjesto na groblja uputila na more. Produktivnost naše države je vrlo niska u odnosu na bilo koga drugoga i nikada nećemo stići europu u koju tako žarko želimo ući ako ne učinimo nešto sa našim rekordnim brojem blagdana, odnosno ako ne ukinemo tu praksu spajanja blagdana. Sjećam se da je zadnji puta kada se o tome razgovaralo neki lik govorio o troškovima paljenja visokih peći i koječega drugoga, no tih peći više nema i sumnjam da postoji stvarni trošak "ne spajanja" blagdana osim u nekim procesnim industrijama (kao npr. hrana i tome slično; no oni valjda rade 24/7 ionako jer je njima preskupo zaustavljati se i radi nedjelje, a kamoli radi produženog blagdana). Naravno da svima paše produženi vikend, no meni se čini kako je sve to skupa malo neodgovorno i u svakom slučaju kontraproduktivno.

b) Civilno društvo; žena koja u u državnoj upravi zadužena za civilno društvo (a koja je već bila prozivana zbog čudnih odluka oko dodjele državnog novca udrugama; sjetimo se npr. meni vrlo dragog Gonga koji nije dobio niti jedne jedine državne lipe za svoj angažman oko izbora) dala je intervju Glasu Koncila. Glas Koncila je jedna novina koja je svojevremeno u tamnim vremenima komunizma bila svjetionik i praktički jedini oporbeni časopis. Utemeljenjem hrvatske države Glas Koncila je preuzeo ulogu katoličkog časopisa koji usmjerava ljude kroz državotvorno-katoličku prizmu te tumači ljudima što se u stvari događa (nešto slično onome što Ivo radi svako malo na dnevniku). Ekipa je tamo malo zaostala (u više nego jednom smislu), i mislim da oni trenutno provode Franjinu politiku iz tamo negdje 1996-1997 (što je objektivno zaostatak od samo desetak godina što je objektivno sjajan rezultat za jednu crkvenu ustanovu). Anyway, gorespomenuta osoba čije se ime nisam niti trudio zapamtiti spomenula je kako su sve (ili barem kvalificirana većina) nevladnih organizacija protuhrvatske, kako je uloga ženskih udruga sumnjiva i kako je homoseksualnost očigledno bolest koju treba iskorijeniti (ne nužno tim riječima). Nemam ništa protiv takvih stavova (ovo je na kraju ipak demokracija i fala bogu da ima takvih poput gorespomenute gospođe, jer kako bi se inače razlikovali), no osoba na jednoj takvoj funkciji ne samo da ne bi smjela imati takve stavove, a osobito ih ne bi smjela javno iznositi. Iskreno se nadam da će dobiti nogu, a kako je Ivi jako važna ta populistička strana priče i dodvoravanje EU, to bi se (iz totalno pogrešnih razloga) ipak moglo dogoditi.

c) Blog; naletio sam na blog http://dijamantic.blog.hr/ na kojem si je neka dobra duša dala truda i (meni nepoznatom metodom) utvrdila koliko linkova ima na koji blog. Pogledajte ukupni popis koj se ože downloadati, a dajte si i truda pa importirajte to u excel i sortirajte po broju linkova - na taj način se može (manje ili više) saznati popularnost nekog bloga (iako to nije i oznaka njegove kvalitete). U zadnjih nekoliko dana naletio sam i na nekoliko blogova, a kasnije sam o tome i razgovarao - da li je blog u stvari otvoreno ili zatvoreno mjesto; naime da li blogger pokušava svojim blogom okupiti uži krug čitatelja/pratitelja ili je to pak pokušaj da svoje mišljenje nametne/uputi širokoj publici? Pitanje je doista zanimljivo i nisam našao do sada prihvatljivi odgovor.

Misao dana:
I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched c-beams glitter in the dark near Tanhauser Gate. All of those moments will be lost in time like tears in rain. Time to die.


hr.digg|prijavi

- 10:26 - Komentari (14) - Isprintaj - #

26.10.2005., srijeda

don't wanna be the one... (3:02, Midnight Oil, 20,000 Watt R.S.L.: Greatest Hits, 1997)

Eto nas opet kao headline news na CNNu, naravno riječ je o ptičjoj gripi. Iako je posve izvjesno bilo da se radi o H5N1 (svi znamo tu kraticu do sada?), eto netko od vladajućih je još prije dan-dva odlučno demantirao da se radi o tome, te da je takva izjava naštetila ugledu (mi smo usput rečeno 62 najkorumpiranija zemlja na svijetu, 118 po konkurentnosti, i općenito na vrhu ljestvice možemo biti samo ako krivo okrenemo novine; zašto taj lik misli da je nama lagano naštetiti ugledu? iz moje perspektive čini mi se da je to u stvari vrlo teško).

Misao dana:
I love the smell of napalm in the morning.


p.s. vidi link na sjajan site sa 100 najvažnijih citata iz filmova, ever

hr.digg|prijavi

- 17:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.10.2005., utorak

where do you think you're going... (3:30, Dire Straits, Money For Nothing, 1978)

Danas mi je tijekom jedne rasprave spomenut koncept po kojem bih trebao uzeo globus, pogledati što je s druge strane i kupiti prvu avionsku kartu. Sve skupa zbog toga što je društvo na svim razinama orijentirano na način da sustavno uništava svaki pokušaj napretka, a bilo tko - tko se pokuša uzdići iz dnevne žabokrečine biva uhvaćen i gurnut u nju još doblje. Kao što je rekao Bozanić (jedna od njegovih ne baš učestalih a mudrih izreka); na dijelu je grijeh struktura što su ga stvorili zakoni protivni čovjeku - jer ti isti zakoni po kojima ova država funkcionira nisu pisani niti da bi bili pravični, a još manje da bi bili jednaki za sve.

Ako se osjećate ograničeni s društvom koje vas okružuje, logični je potez potražiti sreću negdje drugdje, no to nije jednostavno jer je malo ljudi u stvari spremno na tako nešto, iz jednostavnog razloga što ima ili preveliku ljubav prema ovom jadnom komadu zemlje, ili ga veže previše ljudi ili pak odlazak smatra previše laganim izlazom.

Ostaje vam na kraju samo dilema, da li se spustiti i opustiti, postati dio "matrice", preživljavajući iz dana u dan, čekati plaću, plaćati račune, povremeno se najesti i napiti za pojedine blagdane i/ili rođendane, naslađivati se nad čudnim sudbinama medijski kreiranih zvjezda i zvjezdica, živcirati se oko politike ili nogometa - ili pak poput Don Kihota u komediji apsurda hrabro krenuti u borbu protiv vjetrenjača, cijelo vrijeme se uvjeravajući kako osim vjetrenjača vidimo i nekog drugog, većeg, inteligentnijeg i sposobnijeg neprijatelja kojeg treba izazvati u borbu. Možda je priznanje da smo Don Kihoti jedina stvar koju još možemo učiniti kako bi sačuvali privid autonomnosti i slobode, a jedina akcija koja je preostala je da moramo umrijeti (u tom strašnom i nažalost posve izvjesnom boju). Pitanje nije da li mi u vjetrenjačama vidimo nešto više od vjetrenjača, nego da li vjetrenjače u nama vide nešto više od zaluđenog seljaka koji nezaustavljivo galopira na nekom starom kljusetu?

Misao dana:
PLAYER: There's a design at work in all art--surely you know that? events must play themselves out to aesthetic, moral and logical conclusion.
GUIL: And what's that, in this case?
PLAYER: It never varies--we aim at the point where everyone who is marked for death dies.
GUIL: Marked?
PLAYER: Between 'just deserts' and 'tragic irony' we are given quite a lot of scope for our particular talent. Generally speaking, things have gone about as far as they can possible go when things have got about as bad as they reasonably get.
GUIL: Who decides?
PLAYER: Decides? It is written.

hr.digg|prijavi

- 17:51 - Komentari (10) - Isprintaj - #

24.10.2005., ponedjeljak

when doves cry... (3:57, The Flying Pickets, The Original Flying Pickets Volume One, 1994)

U petak u pola osam premijer nas je sve skupa uvjeravao kako ptičje gripe nema, te nema nikakvih razloga za brigu, da bi svega 150 minuta kasnije napravili izvanrednu konferenciju za novinare gdje bi objavili kako je pronađen virus. Ako nema nikakvog razloga za paniku, čemu onda izvanredna konferencija za novinare u petak u 22h?

Mediji su naravno navalili na ptičju gripu kao muhe na... I danas već o tome znamo mnogo više nego prošli petak.

Čitajući komentare koji su pali na moja dva posta o ptičjoj gripi (post 1 i post 2) ne mogu a da ne zaključim kako si nitko nije dao truda i pročitao report niti scenarije o kojima se tamo raspravlja.

Da ne ponavljam, nije uopće poanta u tome da li je ptičja gripa koja je dijagnosticirana kod nas opasna za ljude jer to jednostavno nije točno; vjerojatno da hodate cijeli dan kraj tih krepanih labudova ništa vam se ne bi dogodilo - no fora je u potencijalu da se nekome na ovoj planeti dogodi da uspije uhvatiti virus koji je na putu od labuda pa do sluznice (ili kože, ili čega već) uspio malkoc mutirati, taman toliko da čovjek na njega reagira. E dakle, nije čak niti taj pehista osobito opasan (a imamo zasada 61 preminulog kojem se to dogodilo) , ali će se prije ili kasnije desiti da će takva osoba zaraziti drugu. E tog drugog se treba jako, jako bojati jer je on nositelj virusa koji se prenosi s čovjeka na čovjeka. Nemam iluzije kako je to netko u hrvatskoj, vjerojatnije je to netko tamo u vijetnamu, južnoj kini ili negdje drugdje koji ima rođaka iz Hong Konga koji se u Hong Kong vraća avionom prepunim njemačkih, nizozemskih, francuskih i britanskih turista. Tog (ne)sretnika se treba bojati.

H5N1 (što je oznaka koju do danas valjda svi znamo napamet) označava vrstu ptičje gripe (a ptičjih gripa ima na stotine različitih vrsta) koja je posebna po tome što kod domaće peradi ima smrtnost od 100%, i potencijal upravo tog tipa gripe u slučaju da se prenese na ljude i potom postane zarazan je iznimno opasan.

Matematika je nažalost neumoljiva i hladnokrvna, a ta matematika (podkrijepljena statistikom koja svjedoči o pouzdanosti matematike) kaže kako treba očekivati pandemiju, a H5N1 ima sve karakteristike koje su potrebne. To je poput meteora koji prolazi putanjom pokraj zemlje, povijest pokazuje kako nas svakih x tisuća godine okine pokoji meteor. U posljednjih x tisuća godina smo bili sretni i ništa se nije desilo. Što vrijeme više odmiče to je vjerojatnost takvog događaja sve veća i veća, a na nebu pratimo desetke a vjerojatno i stotine meteora koji imaju potencijal da u nekome času zveknu posred planete i naprave nered. H5N1 ima identičan takav potencijal, i na popisu svih do sada poznatih virusa, on ima daleko najbolju vjerojatnost.

Btw. fascinira me efikasnost državne uprave; tužno je što samo u izvanrednim situacijama (a ova situacija je po gore opisanoj definiciji manje ili više uzaludna, te po svojim karakteristima ima elemente dobre PR akcije) državni aparat naglo profunkcionira. Zadivljuju me i mediji koji su uspjeli ozbiljnu temu napuhati izvan proporcija, a najviše me razveselio danas index.hr koji su napravili članak o testiranju na udarac meteora - što je pak (čini mi se) liječenje frustracija koje su pojedini članovi indexovog tima zadobili na jednome projektu čiji je vlasnik Večernji (što naravno ne opravdava doista imbecilnu i totalno žutu temu koju je Večernji pokrenuo).

Misao dana:
There is a fifth dimension beyond that which is known to man. It is a dimension as vast as space and as timeless as infinity. It is the middle ground between light and shadow, between science and superstition, and it lies between the pit of man's fears and the summit of his knowledge. This is the dimension of imagination. It is an area which we call the Twilight Zone.

hr.digg|prijavi

- 22:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.10.2005., petak

i will survive... (1:49, Tony Clifton, Man On The Moon, Soundtrack)

Imao sam na pameti pisati danas o googleu (a čini se da je nakon njihovih jučerašnjih financijskih rezultata pola svijeta odlučilo pisati o tome tako da nisam osobito originalan, a teško je dokazati da sam ja to bio naumio učiniti još prije neki dan), no vijesti na novoj tv od prije nekoliko minuta dale su mi materijala...

Dakle, ptičja gripa je dijagnosticirana i kod nas; a o tome smo naučili tijekom izvanrednih vijesti uguranih usred prekinutog (inače vrlo dobrog) filma "Insomnia". Same vijesti osim same činjenice kako je gripa pronađena nisu donijele ništa novoga niti konkretnoga; iako ne direktno - aludiralo se na paniku i probleme koje će to proizvesti...

O ptičjoj gripi sam već pisao prije nekih petnaestak dana i kako stvari stoje gledajući statističke modele koji su dostupni (a koje zahvaljujući googleu nije osobito teško pronaći) sve skupa ne izgleda dobro. Utješno je to što sama ptičja gripa po sebi uopće nije opasna jer je vrlo teško prenosiva sa ptice na čovjeka, a čak i ako se prenese mogućnost da se dogodi ponovna mutacija koja bi omogućila prenošenje s čovjeka na čovjeka je praktički zanemariva. Ukratko, matematički gledano s pozicije rizika za prosječnog čitatelja ovog bloga, sasvim je svejedno da li je gripa dijagnosticirana kod nas, u Rumunjskoj ili Vijetnamu. Nadalje, čak i ako dođe do toga da gripa mutira i postane prenosiva, povijest pokazuje kako se prva "iteracija" virusa loše prilagođava čovjeku te kako nije niti toliko opasna niti zarazna kao što će biti onaj pravi val pandemije koji će (jednoga dana) ipak uslijediti.

Ukratko, iako sve skupa treba imati na oku (a moj originalni post ima linkanih nekoliko sjajnih resursa na tu temu) ne treba previše paničariti (barem ne zasada ;).

Misao dana:
God give me the serenity to accept things which cannot be changed;
Give me courage to change things which must be changed;
And the wisdom to distinguish one from the other.


p.s. ironično je to da je gore spomenuta molitva preuzeta iz jedne osmrtnice prije nešto više od šezdesetak godina, a svakodnevno je koriste anonimni alkoholičari koji su tražeći porijeklo molitve pronašli korijene kod vojnika još u četrnaestom stoljeću, a prvu varijante te molitve danas s priličnom sigurnošću možemo povezati sa staro rimskim filozofom Boethiusom

hr.digg|prijavi

- 22:32 - Komentari (12) - Isprintaj - #

20.10.2005., četvrtak

satellite of love... (3:43, Lou Reed, Walk On The Wild Side - The Best Of Lou Reed, 1977)

Kada sam u lipnju bio u nizozemskoj, vozili su me desetak dana u automobilu koji je imao jako zabavnu satelitsku navigaciju koju je napravila tvrtka tomtom, a koja je baš koji dan ranije izišla na burzu i prikupila 183 milijuna EURa kapitala. Zaljubio sam se u satelitsku navigaciju i odlučio sebi nabaviti jednu.

Prvi korak je bila analiza tržišta jer je ideja bila kupiti jeftinu satelitsku navigaciju a ne da istresem x tisuća EURa za sumnjivu funkcionalnost. TomTom je tu jako dobar jer najjeftiniji košta oko 450EUR, no problem je u tome što ne dolazi s kartom Hrvatske (iako je najavljena na web stranicama). TomTom može doći u vlastitom pakiranju s uređajem koji tjera neki Linux, no radi i na PDA uređajima. Kako ja inače imam masterplan za PDA uređaje onda sam se naravno dosjetio kako mi u stvari treba HP Ipaq (kojeg sam odlučio u prostoru tvrtke koristiti kao instant messenger odnosno kao bežični VOIP telefon).

Nabavio sam si HP Ipaq rx3715 koji je kao multimedijalno HPovo čudo i jedan od, za potrebe diskusije, boljih ipaq-a.

Neki dan sam si u Msanu nabavio GSP receiver (520kn+PDV) i mireo.hr viaGPS softver s mapom hrvatske. Sve sam si lijepo instalirao i trenutno sretno i veselo navigam po zagrebu, a teta iz ipaq-a svako malo javlja gdje moram skrenuti lijevo, a gdje desno (iako to znam, ali veseli svejedno).

Ukupna investicija; 1800kn za ipaqa (polovnog), 520kn+PDV za GSP, 750kn za mireo. (dakle nešto malo iznad 3000kn što je OK cijena)

Bacite pogled na flapart.com, to je ekipa koja ima alernativne covere za knjige koje čitate u autobusu i tramvaju. Vjerujte mi, ekipa će dobro razmisliti o tome s kime se vozi ako vidi da čitate knjigu s takvim ovitkom. to me dovodi do knjige Art of demotivation koja dolazi sa "cloaking device", što je u stvari samo alternativna korica na kojoj piše "Sacrifice, moral and integrity in workplace" - kaže izdavač da nitko neće pružiti ruku prema takvoj knjizi ako je vidi na polici.

Misao dana:
The evening news is where they begin with 'Good evening,' and then proceed to tell you why it isn't.


hr.digg|prijavi

- 16:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.10.2005., utorak

where do we go now but nowhere... (5:45, Nick Cave & The Bad Seeds, The Boatman's Call, 1997)

Imam nekoliko siteova koje bih rado podijelio:

a) podsjećam ponovno na www.harpers.org, harpers je neki poluradikalni/revolucionarni američki web site koji svakog utorka na svojim stranicama (ali i kroz mailing listu) donosi kratki pregled što se sve dogodilo u proteklih sedam dana. Članak je polusatiričan i totalno kondenziran s novostima - vrlo, vrlo zanimljivo.

b) naletio sam kroz priču s jednim svojim starim prijateljem na www.defconradio.com na kojem možete slušati standup komičare; kako sam počeo slušati taj radio tek danas nemam još neki stav o tome, ali sam slušao dio u kojem je gostovao Lewis Black, a on je pak vrlo smiješan lik kojeg često možete vidjeti kao gostujućeg komičara na Daily Show-u kojeg često spominjem.

c) preko boingboing-a (a nakon toga i danas na slashdotu) možete pronaći priču kako proizvođači laserskih printera u totalnoj tajnosti na svaki dokument koji ispišete na nekom od novijih kolornih printera kodiraju različite informacije poput serijskog broja uređaja ili vremena i datuma kada je dokument ispisan. Malo više o tome možete pronaći na web siteu PCWorld-a

d) pronašao sam i jedan iznimno koristan članak o deset blogerskih zapovijedi ili kako to oni tamo pišu deset najvećih pogrešaka koje blogeri mogu napraviti. Iz ovog popisa možete izvući i razlike između blogova vani i naše blogosfere koja se poprilično razlikuje jer su blogeri uglavnom anonimni (ili barem poluanonimni) dok se vani očekuje puno otkrivanje identiteta. Bacite pogled na taj popis jer je zanimljiv i u svakom slučaju edukativan, a uz malo sreće možete povećati promet na blogu.

e) i zadnji link na koji sam naletio prije neki dan a koji se bavi mikrofotografijom elektroničkih sklopova (uključivo i poluvodiče), a gdje ekipa koja pregledava čipove (zbog provjere poštivanja intelektualnih prava, reverzibilnog inženjeringa i tko zna čega sve drugoga) rutinski pronalazi cijele umjetničke zbirke na silikonskim matricama. Na čipovima naime možete pronaći razno razne tekstove, ilustracije ili strip junake. Impresivno i barem meni totalno iznenađenje. Web site se zove silikonski zoo.

Da li je itko primjetio kako na zaglavlju blog-a od prije neki dan piše BETA? To me nekako podsjetilo na google kojem manje više svaki servis koji nudi ima beta oznaku.

Misao dana:
Tragedy is when I cut my finger. Comedy is when you fall into an open sewer and die.

hr.digg|prijavi

- 21:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

dedicated follower of fashion... (3:02, The Kinks, In The Name Of The Father, 1966)

Svojevremeno naletio sam na neke eseje koje su pisali Šenoa i Krleža poslije njega koji opisuju malograđanštinu i dekadenciju društva u kojem žive; to naravno nisam sačuvao niti zapamtio gdje su bili kako bi ih ponovno mogao pročitati. Danas sam pak naletio na govor od Edwarda R. Murrow-a (vidi wikipedia) koji 1958 godine opisuje društvo u kojem živimo i iskrivljeni pogled na svijet koji pruža televizija. Cijeli govor možete pročitati ovdje, a dio govora sam besramno iskopirao:

Our history will be what we make it. And if there are any historians about fifty or a hundred years from now, and there should be preserved the kinescopes for one week of all three networks, they will there find recorded in black and white, or color, evidence of decadence, escapism and insulation from the realities of the world in which we live. I invite your attention to the television schedules of all networks between the hours of 8 and 11 p.m., Eastern Time. Here you will find only fleeting and spasmodic reference to the fact that this nation is in mortal danger. There are, it is true, occasional informative programs presented in that intellectual ghetto on Sunday afternoons. But during the daily peak viewing periods, television in the main insulates us from the realities of the world in which we live. If this state of affairs continues, we may alter an advertising slogan to read: LOOK NOW, PAY LATER.

For surely we shall pay for using this most powerful instrument of communication to insulate the citizenry from the hard and demanding realities which must be faced if we are to survive. I mean the word survive literally.



hr.digg|prijavi

- 09:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.10.2005., ponedjeljak

jesen... (2:25, Videosex, Arhiv (disc 1))

Bio sam u subotu u Lovrani na Marunadi. Maruni su valjda vrsta ili podvrsta kestena a (po mom nestručnom nepcu) razlikuju se po tome što nisu tako masni. Marunada u Lovranu je jedan lokalni non-event koji je prerastao u event u kojem imate pleh muzike, recitaciju i pozornicu na malenome gradskom trgu, a čujem da su u 22:00 navečer svirali i Gustafi. Prava lokalna zabava koja je bila dovoljno zanimljiva da se provozamo do Lovrana, prošećemo po lijepom sunčanom danu do Ičića i najedemo se u Najade (restoran za preporučiti, u koji se često vraćam).

Interesantno je da smo prilikom šetnje imali prilike vidjeti i manevar koji je izvodio jedan ili dva delfina na niti 100 metara od obale; očigledno je delfin bio prava atrakcija jer se na rivi skupila pozamašna količina ljudi (i djece) koja je to promatrala.

Jučer sam i bio u kinu (nakon dugo vremena) i gledao lagani filmić Mr&Mrs Smith. Unatoč atraktivnim glavnim likovima, donekle originalnoj tematici filma, kreatori su uspjeli film razvodniti, na dijelovima ga rastegnuti do granice dosade, a ako izuzmemo nekolicinu mudrih dosjetki film je doista bezveze (da ne kažem kako sam došao do zaključka kako Angelina izgleda OK samo iz odabranih kuteva, a u najmanje jednoj sceni sam naslutio naslage masnoće).

Kako je nekako ispalo poslao sam post neposredno prije gašenja bloga u četvrtak te sam tako bio na samom vrhu cool liste puna tri dana. Ono što sam zaključio je kako pozicija na cool listi ne znači baš previše jer je u ta dva dana na blog stiglo nekih 190 posjetitelja u petak, 110 u subotu i nekih 33 u nedjelju (kada su svi valjda poletili na nove postove) - ako u to uzmem moj prosjek posjetitelja ispada da su ta dva dana na vrhu liste bili malo posjećeniji dani ali ništa osobito.

Zanimljivo mi je bilo slušati i bisere iz policije koji su za prometni kolaps od prošloga tjedna rekli kako nije bilo ništa strašnije nego kada kiša padne u vrijeme špice. Kao što rekoh, trebalo je izvaditi katran i perje.

Misao dana:
Then you have The Story of the Emperor Who Had No Clothes.
But if you knew a bit more, it would be The Story of the Boy Who Got a Well-Deserved Thrashing from His Dad for Being Rude to Royalty, and Was Locked Up.

hr.digg|prijavi

- 09:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.10.2005., četvrtak

everybody hurts... (5:20, R.E.M., Automatic for the People, 1992)

Da li je itko gledao spot REMa na gornju pjesmu? To je spot u kojem se vidi jedna ogromna kolona automobila koja stoji i brdo ljudi koji do kraja spota izlaze iz automobila i odlaze.

Tako danas otprilike izgleda grad. Od Prečkoga do kuće (koji je u centru centra grada) putovao sam automobilom nešto više od sat vremena. Put me na neku čudnu foru vodio preko Horvaćanske, da bi na križanju sa selskom prešao na Knežiju, probijao se Slavonskom do Držićeve i potom kod ministarstva obrane skrenuo prema Bauerovoj. Od križanja sa Selskom do Bauerove vozio sam se u koloni toliko sporo da sam bio u iskušenju izvući notebook i nastaviti čitati jedan iznenađujući esej o putu u Vladivostok kojeg je napisao jedan moj davni prijatelj s kojim sam se imao priliku družiti tijekom mog nedavnog puta u ameriku, a nakon petnaestogodišnjeg razmaka. Kako nas je business spojio, a i prilično smo se dobro proveli u americi, ostali smo u kontaktu i nadam se da će tako i ostati.

Najbolje mi je bilo na slavonskoj aveniji negdje ispod podvožnjaka kod sveučilišne avenije (ili kako se već zove ona cesta koja srednji most povezuje s lisinskim) ekipa na traci u smjeru zapada se jednostavno zaustavila bez očiglednog razloga. Nisam vidio sudar, samo brdo ljudi koji mirno stoje sa strane i očigledno nešto čekaju. Cesta blokirana u obje trake i nitko ne mrda nikuda.

Da smo mi imalo normalna država sutra bi padale glave u policiji, gdje su svi ti silni policajci i zašto ne reguliraju promet? Čujem sada na televiziji da će ovi biseri sutra popodne zatvoriti cijelu autocestu od Zagreba pa sve do Trakošćana gdje ovi uzvanici iz WestIna idu na ručak!!!

Da smo mi imalo normalna država sutra bi ministra policije u katran i perje (a to nismo već dugo radili), a kada bi se strasti slegle onda bi u ponedjeljak pala cijela vlada.

Danas sam dio dana proveo u Sheratonu na prezentaciji nove verzije Microsoftovog Navisiona 4.0. Jedno kraće izlaganje je napravio Nino Červar (to je onaj lik koji se bavi rukometom) koji je očajan predavač, doista očajan. Do kraja izlaganja se malo otkočio i čak je i rekao nekoliko konkretnih rečenica, no kao zaključak njegovog predavanja mogu samo zaključiti da taj lik ima brdo svojih frustracija i da mu je vjerojatno potrebna neka vrst profesionalne pomoći. Drugi predavač je bio Davor Štern koji je pak govorio o svojoj ignoranciji prema ITu, odnosno koliko mu je IT tijekom godina pomagao u donošenju poslovnih odluka. Lik je razgovorljiv, trenirani govornik iako je predavanje bilo pomalo promašeno u odnosu na temu samog skupa (iako i dalje daleko više on_target u odnosu na prvog predavača).

Navision se teško probija u Hrvatskoj jer iako postoji jasno tržište koje bi ga moglo koristiti, malo je tvrtki koje su prepoznale važnost ERP sustava u svojem poslovanju, a kada se i krene u investiciju teško je vlasniku/direktoru objasniti razliku između knjigovodstvenog softvera pisanog u clipperu ili čemu sličnome a koji se može kupiti za 10.000kn u odnosu na Navision koji košta u skromnoj izvedbi nekoliko desetaka tisuća eura.

Misao dana:
Businesswise everybody died a long time ago.

hr.digg|prijavi

- 20:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.10.2005., srijeda

downtown train... (3:51, Tom Waits, Beautiful Maladies: The Island Years, 1998)

U povratku do kuće prošao sam pokraj bivšeg interkontija oko kojega će biti blokirane ulice. Sutra će biti show program u gradu s prometnom gužvom, a ja sam cijeli dan u centru grada na jednoj prezentaciji. Jedva čekam ovo novo iskustvo.

Jutros sam čekajući na jedan sastanak ulovio jutarnji (ja sam inače pobornik večernjaka jer mi je jutarnji previše žuta novina) gdje su se raspisali o Bandićevoj ideji o natkrivanju Bogovićeve i Petrićeve. Ideja mi se doista sviđa i takva rješenja sam već viđao po svijetu (relativno nedavno u nekom gradiću u austriji iako se ne sjećam kojem). Malo je preprano za ocjene Bandićeva rada no čini mi se kako se stvari miču, i to poprilično dobro.

Prije nekog vremena sam napisao kako sam preko yahoo musica kupio CD sa snimkom Robin Williamsovog showa u metropolitanu u New Yorku (imao je on dva show-a, ovaj kojeg sam downloadao je negdje od kraja osamdesetih) i slušam 60 minuta njegovih viceva i umirem od smijeha. Mislim da je nenormalan napor zabavljati tisuću ljudi bez ikakve scenografije a u monologu punih sat vremena, no ovome ne samo da je to uspjelo nego je u pozadini svega uspio ispričati i cijelu priču kroz viceve.

Razmišljam kako bih u petak trebao skočiti do Budimpešte a tako mi se ne ide, makar mi tamo prijeti ručak za pamćenje jednostavno nemam dovoljno energije da se odvažim na taj jednodnevni izlet kojeg bih morao odraditi. Ovaj vikend bi skočio do Lovrana na marunijadu, a slijedeći vikend mi se smiješi ponovno Opatija jer je tamo Festo, a da ne spominjem da bih morao ponovno do nizozemske odraditi jedan deal. Imao sam dosta dugačko razdoblje bez ikakvih putovanja i onda sam bio nesretan jer mi (kako bi moja pokojna baka rekla) "guza nije vidjela puta", a sada kada imam cijeli backlog obećanih a nerealiziranih putovanja onda mi se jednostavno ne ide. Ja bih ostao doma i spavao, a to ne mogu.

Gledam sada ovu T-HTovu reklamu "balone na balkone" i pitam se da li je netko primjetio kako policajac u reklami ima kožne hlače? Vjerojatno mala šala autora spota, ali totalno kompatibilna s mojim jučerašnjim postom.

Misao dana:
When I find out a hotel doesn't have a DSL, it's like 'What? There's no toilet?' Once you get used to high speed you ain’t going back.

hr.digg|prijavi

- 19:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.10.2005., utorak

policy of truth... (5:14, Depeche Mode, Singles 1986-1998 (Disc 1), 1998)

Presložio sam si prije neki dan ikone u quick-launch bar-u i sada kako radim sve na slijepo klikćem po krivim programima i to neprilagođavanjem novom stanju me pomalo živcira.

Slušam zadnjih dana singl od Depeche Mode koji se intenzivno vrti po televiziji, radiju i ostalim medijima i stvar je baš OK. Sjećam se vremena kada sam DM smatrao alternativom i kada smo (čini mi se utorkom) odlazili u SC klub u Savskoj gdje me na proslavi jednog rođendana slavljenik u plesu na Personal Jesus, a koji se najčešće povezuje sa lamatanjem ruku i nogu (što se običavalo na Clashov Should I stay or should I go ili na Ultravoxov Vienna) opalio nogom u područje zgloba točno ispod koljena. Ne znam koliko ste upoznati s anatomijom, no kada vas netko pošteno opali u to područje onda ne možete disati neko vrijeme. U obje tuče u kojima sam u životu sudjelovao to je bio moj prvi potez i pobjeda je bila zagarantirana u prvoj sekundi (teorija bi bila da protivnik mora biti na podu u prve tri sekunde ili jurnjava, nisam baš neki atletski tip koji bi mogao osim na tehniku izvojevati pobjedu u nekom imalo ozbiljnijem sukobu). Likovi koji su me htjeli tući su to ionako zaslužili i ne treba ih previše žaliti, a u naletu na mene samo su pokazali nepoznavanje Sun Tzu-a i "Umjetnost ratovanja" koje kaže kako je najbolja stvar koju protivnik može napraviti je podcjeniti suparnika. Eto, na iznenađenje gore spomenutih oni su to napravili i na kraju još i pobrali batine. Strašno.

Anyway, drugi muzičar koji se zadnjih dana producira intenzivno po medijima je Robbie Williams. Ja sam inače vrlo isključiva osoba i čitam ili slušam samo stvari koje su mi na "approved list", a Robbie Williams zasada nije na tom popisu iako ozbiljno razmatram da ga stavim.

No, stvar o kojoj sam danas htio pisati je oglas Iskoraka u kojem se polu-deklariralo 1200 homoseksualaca, transseksualaca i ostalih osoba drugačijih orijentacija (iskreno, meni neki od tih naziva nisu baš jasni i moram malo googlati da provjerim o čemu se u stvari radi; nekako sam mislio da ima manje kombinacija). Uočio sam kako na blogu ima priličan broj blogova koji se bave tom tematikom gdje ljudi vjerojatno pod krinkom anonimnosti malo slobodnije pričaju o svojoj orijentaciji, problemima i izazovima. Na mnogim od tih blogova ljudi na različite načine pokušavaju ilustrirati kako su homoseksualci (i svi ostali) u stvari totalno normalne osobe kojih se ne treba pretjerano bojati. Ja osobno nemam problema s time i "could not care less" , ali mislim da ta ekipa ima jako loš PR. Naime, kroz medije se stvorila slika kako su homoseksualci (i ostale gore spomenute osobe koje nisu nužno heteroseksualne orijentacije) osobe koje samo čekaju priliku da naprave neki party i orgijaju njih pedeset (ili više) od večeri do zore (bez ograničenja tko s kime koliko puta), te da homoseksualcu u principu ne bi smjeli okretati leđa, a nipošto se ne saginjati bez opasnosti da vam se nešto neočekivano ne dogodi.

Ja nekako mislim da to nije slučaj i da je to ekipa ista kao i svi ostali koji ne traže ništa drugo nego lijepu i stabilnu vezu; naravno da ima i ekipa koja teži gore spomenutim partyima, no takvih ima u svim taborima bez ikakve iznimke, uključivo i one koji očekuju upražnjavati svoje polu ili totalno nezakonite aktivnosti.

Ekipa bi fakat morala malo poraditi na svom imageu, pa bi im i prihvaćanje u javnosti bilo lakše.

hr.digg|prijavi

- 18:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.10.2005., ponedjeljak

something ain't right... (3:38, David Byrne, Uh-Oh, 1992)

Gledam sada Latinicu o bankrotu a danas u newsletteru koji šalje časopis banka čitam kako je otvoren i zatvoren stečaj "željezare sisak nova" zato jer stečajna masa nije dovoljna niti za pokrivanje troškova stečaja. To ukratko znači kako od željezare koja je imala 1700 zaposlenih, ogromne nekretnine i koješta drugo nije ostalo niti toliko da se plati nekolicina službenika da tvrtku pokopaju kako bi to trebalo napraviti.

Totalno mi nije jasno kako se to može desiti, kuda su nestale te visoke peći (koje ionako ne vrijede ništa ili vrlo malo, ali su barem impozantne za vidjeti :).

Donekle slična situacija je nastala i sa onim tunelom Mala Kapela, gdje je država (ministar) obećao ljudima sve i svašta iako je originalni ugovoreni dobavljač otišao u stečaj, da bi nakon otvaranja autoceste i tunela sve skupa otišlo u zaborav, a ljudi i tvrtke ostali bez novaca, a tvrtke podizvođači otišli u stečaj.

Ili, priča o Mungosu, državnom poduzeću za razminiranje kojeg je sama država otjerala u stečaj.

Misao dana:
When I die, I'm leaving my body to science fiction.



hr.digg|prijavi

- 20:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

fragile... (4:35, Sting, All This Time (Live), 2001)

Ovo sa gripom je postalo zanimljivo, u samo nekoliko dana od mog posljednjeg posta pojavio se cijeli niz vijesti koji ukazuje na to kako je virus gripe došao do Rumunjske i Turske. Zapamtite kraticu H5N1 jer je to ime ptičje gripe, a za koju u indoneziji ima šest dokumentiranih prijelaza s ptice na čovjeka. Još jedno zanimljivo, polubeletrističko čitanje o konsekvencama pandemije možete pronaći na fluewiki.

Misao dana:
Give someone a fish, you feed him for one day. Teach him how to fish, and you lose a steady customer.


hr.digg|prijavi

- 09:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.10.2005., petak

the grip of disease... (4:12, Mission, Grains of Sand, 1990)

Nisam inače apokaliptični tip i općenito imam povjerenja da će stvari završiti na najbolji mogući način, no neke stvari me brinu (čisto da znate, brojevi dolje napisani su worst_case scenario, tako da bi moglo ispasti i bolje od ovoga :).

Prije nekog vremena pročitao sam knjigu (neki tehno triller) gdje se između ostalog pisalo i o virusima i mehanizmima distribucije virusa. Jedan od svakako najraširenijih virusa koje znamo je virus gripe. Iako su virusi gripe međusobno slični (kako bi ih inače kategorizirali kao gripe), jedno od njihovih svojstava je da kada obolite i ozdravite od jednog tipa niste imuni na nove mutacije. I tako nas svake godine zapuhne nas novi virus i svim tim različitim tipovima gripe je zajedničko to što svi potječu iz istog zemljopisnog područja, a to je otprilike područje južne azije odnosno kine (vijetnama, koreje i okolnih zemalja). Ne sjećam se zašto gripe počinju baš tamo, no bitno je to da se proširuju odande zbog redovne migracije ptica, pa tako gripa koja započne tamo, kroz koji mjesec uredno stigne i do naših krajeva - godinu dana kasnije virus mutira, te kao novi tip gripe ponovno započinje svjetsku turneju.

Ako ste malo pratili vijesti zadnjih mjeseci, vjerujem da ste naletili na vijest o ptičjoj gripi baš tamo negdje u predjelima vjetnama, koreje i kine, a svi koji o tome govore su nešto jako nervozni oko toga iako se radi samo o zaraženim kokošima.

Fora je u tome što povijest pokazuje kako se otprilike svakih stotinjak godina osim uobičajene zimske gripe pojavljuje jedna velika pandemija, te između dviju pandemija imamo dvije intenzitetom manje epidemije. Razlika između pandemije, epidemije i uobičajenog rasprostiranja gripe je postotak populacije koji bude zaražen virusom, te ako on prođe neki postotak govorimo o epidemiji, a ako prođemo još veću brojku tada je riječ o pandemiji. Obzirom da je od posljednje pandemije prošlo skoro pa stotinjak godina, te budući da je posljednja zabilježena epidemija bila 1968 - statistički gledano svakoga časa se očekuje nova epidemija (ako smo sretni) ili pandemija (ako se statisika pokaže točnom). Posljednja pandemija desila se 1918 godine i popularno je nazvana "španjolska gripa" te je po nekim statistikama ubila između 20 i 80 milijuna ljudi. Zaraznost pandemične gripe je čak do 50% (dakle polovica populacije izložene virusu će se zaraziti), dok je smrtnost po nekim podacima došla i do 12,5%. To ukratko znači da ako sada krene pandemija gripe, cca. 5-6% osoba izloženih virusu (ili jedna od dvadeset osoba) će umrijeti od gripe.

Postoji još problema s pandemijom u ovim vremenima, 1918 godine manje od 10% stanovništva je živjelo u gradskim središtima dok je danas taj postotak veći od 50%, te su gradovi idealno mjesto za brzo i efikasno rasprostiranje virusa. Slijedeći problem je komunikacija, jer 1918 godine trebalo je 6 tjedana od prvog zabilježenog slučaja gripe do pandemije u europi. Danas, s tisućama ljudi u avionu svaki dan, pretpostavka je da će od prvog registriranog slučaja do dolaska bolesti u naše krajeve proteći između dva i četiri tjedna, dakle objektivno toliko kratko vrijeme da će prvi slučaj tek biti identificiran kao početak pandemije.

No, svake godine se možete cijepiti protiv gripe, pa ako baš zaraza krene odjurite do doktora, cijepite se i problem riješen? Malo teže, naime, cjepivo za gripu se radi na način da se virus ubrizgava u kokošja jaja gdje se multiplicira, a nakon toga se jaje termički uništava kako bi se virus umrtvio te se potom u svojim sastavnim dijelovima ubrizgava kao cjepivo u organizam koje prepoznaje fragmente mrtvog virusa i stvara antitijela. Proces izrade cjepiva traje 5-6 mjeseci, a ukupni svjetski kapaciteti izrade cjepiva su na razini tri stotine milijuna doza; dakle manje od 6.6 milijardi stanovnika. Nemojte računati na cjepivo.

I sada da se vratim na gore spomenute kokoši u vijetnamu, postoji opravdani strah da će virus gripe koji trenutno postoji u tim krajevima mutirati i postati zarazan i za ljude, a taj virus po svojim karakteristikama ima sva obilježja i potencijal da postane pandemični tip gripe.

Na flu-wikie enciklopediji koja se bavi gripom nalazi se i jedan report na 32 stranice koji sve ovo skupa dokumentira do zapanjujućih detalja. Predlažem da pročitate jer će vam savjeti iz tog dokumenta potencijalno spasiti život.

Kao što napisah na početku, nisam sklon apokaliptičnim scenarijima niti sam lik koji paničari - no čitajući gore spomenuti report naježio sam se nekoliko puta jer mi se argumenti čine na mjestu i dobro dokumentiranim.

I za kraj, statistički, pandemija bi se trebala dogoditi u razdoblju od listopada 2005 do ožujka 2006, što znači da dok ovo čitate netko u kini ili vijetnamu možda počinje pokazivati simptome prve pandemije u stotinu godina. Scary thought, ha?

Misao dana:
We are tragedians, you see? We follow directions. There is no choice involved. The bad end unhappily, the good, unluckily. That is what tragedy means.


hr.digg|prijavi

- 21:04 - Komentari (11) - Isprintaj - #

06.10.2005., četvrtak

office cowboy... (3:41, David Byrne, Rei Momo, 1989)

Ovaj tjedan rješavam neke knjigovodstvene probleme i vjerujte mi da rješavanje proizvodnje kroz financije, a da sve skupa funkcionira po slovu zakona uopće nije jednostavan posao, osobito kada se u cijeli priču uključe FIFO/LIFO/AVERAGE metode izračuna troškova, pa onda morate brdo toga izažurirati. Bio sam nedavno u jednome časopisu napisao članak u kojem između ostaloga piše i da kada knjigovodstvo postane zabavno onda nešto žestoko radite krivo. Eto, meni je jako zabavno zadnjih dana.

Danas sam na slashdotu naišao na slijedeći quote;

"The Guardian is reporting that the EU, obviously unimpressed with the US's refusal to relinguish control of the Internet, will be forming several comittees and forums with a mind to forcibly remove control of the Internet from the United States." From the article: "Old allies in world politics, representatives from the UK and US sat just feet away from each other, but all looked straight ahead as Hendon explained the EU had decided to end the US government's unilateral control of the internet and put in place a new body that would now run this revolutionary communications medium. The issue of who should control the net had proved an extremely divisive issue, and for 11 days the world's governments traded blows. For the vast majority of people who use the internet, the only real concern is getting on it. But with the internet now essential to countries' basic infrastructure - Brazil relies on it for 90% of its tax collection - the question of who has control has become critical."


Dvije priče su u igri; prva ta da u ovome času se odigrava borba temeljem koje bi UN trebao preuzeti kontrolu nad root serverima interneta. Root serveri su oni DNS serveri koji su kraj krajeva, kada u svome browseru postavite pitanje za imenom neke domene, on prvo pita DNS server za kojeg je konfiguriran, taj DNS server ako ne zna odgovor pita prvoga slijedećega po hijerarhiji i tako sve dotle dok u jednome času ne doletite s upitom do root servera koji onda kaže koga treba pitati da bi ti dao odgovor. Kada bi root server (kojih ima puno, nije jedan jedini) svi odjednom riknuli, tada bi cijeli internet jednostavno stao jer se adrese nakon nekog vremena više ne bi mogle iz slovčanog nazivlja (npr. blog.hr) pretvarati u IP adrese http://216.32.86.242/. Kako je internet oproizašao iz američke DARPA mreže (ili tako nešto sličnoga), svi root serveri su pod američkom kontrolom što amerima u određenim situacijama daje mogućnost manipulacije ili namjernog zaustavljanja dijela ili cijelog interneta (nešto slično kao i sa GPS satelitima koji su postali standard, a sada i europljani kreću s postavljanjem alternativnog GPS sustava).

Druga priča (ova podebljana) je činjenica kako jedna zemlja poput brazila 90% poreza prikuplja putem interneta!!! To znači da svoje porezne prijave, kao i vjerojatno 90% svih izvještaja koje državi morate predati predajete putem interneta. Postotak poreza koji se u hrvatskoj prikuplja putem interneta je 0%, čime smo barem dijelom zaslužili 118. mjesto na ljestvici svjetske konkurentnosti.

Misao dana:
There's no business like show business, but there are several businesses like accounting.

hr.digg|prijavi

- 19:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.10.2005., srijeda

justified and ancient... (5:02, The KLF, The White Room, 1991)

Surfam danas popodne (besposleno), te sam nakon slashdota odletio na neki site koji ima review-e različitih siteova koji prodaju muziku, a koji je spomenuo kako je najbolji/najjeftiniji music site u stvari http://music.yahoo.com/. Obzirom da imam ipod-a iTunes mi je očigledno primarni izvor muzike. Cijeli koncept ipoda nije u samom mp3 playeru (odnosno AAC playeru u slučaju ipoda) nego u itunesima kao alternativnom načinu distribucije muzike. Obzirom da album kod nas košta cca. 120-130kn, dok puni album na itunesu košta 10USD moja motivacija da krenem donwloadati muziku koju ionako sada skoro pa u cijelosti slušam digitalno je sasvim jasna.

Problem itunes-a je naravno u tome što zbog različitih copyright prava oni ne dozvoljavaju nama (hrvatima op.a.) da downloadaju muziku osim ako imamo billing adresu u nekoj od zemalja u kojoj je itunes legalan. No, da bi spriječili nas improvizatore (nije da nisam probao) oni provjeravaju i broj kreditne kartice kako bi usporedili da li je kartica doista i izdana makar blizu adrese koju sam uredno prijavio (a adresu dobijete npr. tako da pronađete neki simpatični restorančić ili nešto slično). Dakle, itunes ne šljaka (btw. u americi ima itunes gift kartica koju bih bio i kupio da postoji mogućnost dopunjavanja, no nažalost to nije funkcioniralo).

Idemo tražiti alternative, a jedna od njih je gore spomenuti yahoo music store - no da bi mogli koristiti morate downloadati odgovarajući software kojeg sam uspješno uspio instalirati. Odlučio sam se za kupovinu albuma Robina Williamsa "A night at the Met" (to je standup komedija) i nakon upisivanja podataka s kreditne kartice i adrese restorana kojeg nisam posjetio za mojeg nedavnog posjeta Chicagou (tamo naime služe steakove od čak max. 96 unci ili ca. 3kg težine) uspio sam pokrenuti download!!! (eto u međuvremenu sam downloadao i Feel Good Inc. :)

Dakle, ako tražite site na kojem možete (donekle) legalno kupiti muziku za pola cijene koju bi platili u zagrebačkom CD shopu, onda je to music.yahoo.com, navalite dok ekipa ne poboljša security.

Naletio sam danas i na jedan blog na kojem sam našao slijedeći citati:
4
FA: Serbia? Beautiful country! I was there once, in 1985, beautiful nature... We were in Dabravik, Dubravnik, yeah, is that.. is that right?
Ja: Yeah. Dubrovnik. It's in Croatia. I'm from Serbia. Serbs tried to destroy Dubrovnik by bombing. Luckily, we failed. Now GO FUCK YOURSELF.


Misao dana:
When I was little, my grandfather used to make me stand in a closet for five minutes without moving. He said it was elevator practice.


p.s. naslov današnjeg posta je ime jedne od pjesama sa KLFova jedinog albuma The White Room - KLF mi je oduvijek bio vrlo zanimljiva grupa i jako mi je žao što su izdali samo jedan album; imao sam svojevremeno i dva njihova singla (i to na pravim singlicama) koja danas naravno teško da možete pronaći u CD ili na siteu za download.


hr.digg|prijavi

- 19:27 - Komentari (9) - Isprintaj - #

04.10.2005., utorak

dumb inc. ... (4:26, Moloko, Things to Make and Do, 2000)

Danas je bio jedan od onih dana kada je trebalo ostati doma, ne dizati slušalicu i minimum vremena provesti izvan kreveta. Bilo je i puno lošijih dana, ali ovaj današnji me fakat rasturio na nekoliko međusobno različitih osnova.

Jutros sam onako usput napisao kako je za očekivati da dr. Ivo naleti do Dnevnika i ispriča kako bi svi mi skupa razumjeli što se desilo u Luxemburgu (btw. zašto je to bilo u Luxemburgu ako je britanija predsjedavajuća?). I što se babi snilo...

Iznimno sam uzrujan tvrdnjom kako je teži dio posla iza nas, jer taj "teži" dio posla je bio administrativno političke prirode i velikim je dijelom ovisio o vanjskim faktorima, što bi rekli "powers that be" i obzirom da je situacija bila kakva je bila, da je pritisak da se Turska pokrene i pristupi EUu velika vjerojatno je na nekim razinama trebalo napraviti neke ustupke i eto nas u pregovorima. Sorry, ali jednostavno nisam sklon povjerovati da je jučerašnji/noćašnji uspjeh stvar individualnog hrvatskog postignuća, nego splet okolnosti koje su, eto dovele do ovakvog razvoja događaja.

"Lakši" dio koji predstoji je borba za početnu poziciju u europskoj uniji i prijelazno razdoblje koje ćemo koristiti kako bi postigli njihovu razinu tržišne ekonomije. Tu sam jako uplašen, za potrebe diskusije možemo reći i prestravljen jer će pregovore voditi ekipa koja je izabrana po političkom ključu (ako smo sretni), rodbinskim i prijateljskim vezama (uglavnom), ekipa koja je tu radi neke protuusluge (pa i političke stranke je potrebno nekako financirati), no najviše se bojim ekipe iz državne uprave koja ne govori strane jezike, a do pozicije je došla isključivo zato jer je najduže tamo i nekako inercijom sustava, u pokušaju da ih se makne sa stvarno šljakerskih pozicija na kojima je potrebno raditi - dotične spodobe su unaprijedili na bezazlene polumanagerske pozicije (ili ekvivalent toga u državnoj upravi).

Upravo sada sam skužio kako se u terminima državne uprave nikada ne govori o managerima, jer oni valjda upravi ne trebaju - u državnoj upravi su pročelnici, pomoćnici i zamjenici (inače uvijek me fasciniralo da u takvim sustavima, postoji tendencija da se najbolji ili najzaslužniji radnici promoviraju na upravljačke pozicije, što mi nikako nije logično jer osoba koja je dobra u obavljanju nekog konkretnog posla vrlo je rijetko sposobna i za upravljačke zadatke - dobar novinar nije nužno dobar urednik, dobar kritičar nije nužno dobar pisac ili obrnuto, a šansa da je dobar kirurg ujedno i dobar upravitelj bolnice je doslovce minimalna).

Postoji jedna Dilbertova teorija koja kaže kako pojedince promoviraju do točke na kojoj mogu napraviti najmanje štete, a to su najčešće pozicije u upravi jer se pravi posao obavlja negdje tamo dolje, dok ovi gore samo imaju iluziju upravljanja i hvale se rezultatima ovih dolje. Nažalost, iako imamo brdo takvih na upravljačkim pozicijama, bojim se da ni baza iz koje su krenuli nije daleko bolja, dapače...

Kao što je rekao Predrag Raos na skupu potpore stojedinici "Strepite, strepite, srepite...".

Misao dana:
My mother said there would be days like this, but she never said there would be so many.

hr.digg|prijavi

- 22:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

it always comes as a surprise... (6:07, Pet Shop Boys, Bilingual, 1996)

Eto i to se desilo, počeli su pregovori s EU.

Obzirom da nas je od europe do današnjeg dana čuvala samo europa, a sada zbog političke ambicjie političara koji žele dobiti i slijedeće izbore krećemo u pregovore - bojim se da će u svojoj žurbi da ostvare taj cilj trpiti kvaliteta pregovora na našu štetu. Moram malo srediti misli na tu temu, a očekujem i Ivu večeras u dnevniku da mi on svojim riječima objasni što se u stvari dogodilo.

U međuvremenu, imam jedan sjajni polu-blog web site. Harpers je inače američki časopis koji se bavi pisanjem o svemu i svaćemu, no na samom siteu bacite pogled na Harpers Index i Weekly review. Danas je utorak i weekly review je ujedno i na naslovnici. Ekipa na vrlo zanimljivi način prati zbivanja u americi i svjetskoj politici.

Misao dana:
I have a map of Croatia... Actual size. It says, "Scale: 1 km = 1 km." I spent last summer folding it. I also have a full-size map of the Europe. I hardly ever unroll it. People ask me where I live, and I say, "E6".

hr.digg|prijavi

- 09:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.10.2005., ponedjeljak

manic monday... (3:06, Bangles, Greatest Hits, 1990)

Eto, danas je još jedan dan odluke i do kraja dana možda počnu, a možda i ne pregovori oko našeg pristupanja europskoj uniji. Čitam kako je Carla razočarana suradnjom, kako će možda dati pozitivno ili ublaženo mišljenje, kako austrija inzistira na hrvatskoj ali to nije rekla na glas (samo onako usput) i kako bi se na kraju lagano moglo dogoditi da Turska bude okidač hrvatskih pregovora.

Nekako mislim da od svega neće ponovno biti ništa, a ako bude to će biti barem na lokalnom planu veliki uspjeh naše vlade koja svoje uspjehe može prebrojati na prste jedne ruke drvosječe s dvadeset godina staža.

Preko vikenda sam boravio u Rovinju u posjetu najvećoj tvornici koja se bavi xxxxxx (cenzurirano) a kod kojih radim konzultantski posao vezan za kvalitetu krajnjeg proizvoda. Ne bavim se inače konzultantskim poslom no tijekom godina sam postao nekakav općepriznati stručnjak pa su me eto vrbovali i angažirali. Osim sjajnog vikenda obogaćenog kulinarskim iskustvima (gastronomski tip: restoran Porat na rivi u Rovinju, ekipa tamo poslužuje jadranske lignje umjesto onih umjetnih kalifornijskih i to je ooooogggggrrrroooooommmmmnnnnnnaaaaa razlika), te prekomjerne količine alkohola u cijelom nizu međusobno različitih proizvoda za koje bi nam iskustvo dosada moralo govoriti da ih se ne smije miješati.

Anyway, ne bih gornje niti spominjao nego sam naletio na site koji je jako simptomatičan. Naime, prva stvar koja je jako bitna kod kontrole kvalitete i općenito povećanju kvalitete u praktički bil kojem proizvodnom postupku je procesna kontrola. Procesna kontrola je postupak u kojem se na određenim mjestima u radnom procesu (a taj proces može biti bilo što, od proizvodnje pive, otirača za noge pa sve do tipično administrativnih procesa) mora raditi neko mjerenje. Ljudi, ponekad zbog neznanja i ignorancije, a vrlo često zbog lijenosti ili "što će to meni, ja već dvadeset godina..." (vidi gornji primjer drvosječe) politike mjerenja ignoriraju ili koriste vrlo odokativne metode. Ukratko, kada ja krenem ljude nagovarati na procesnu kontrolu što je preduvjet za poboljšanje kvalitete onda ih najčešće prvo izvrgenm cijelom nizu malih polumađioničarskih iluzija čiji je cilj da ih natjeram da više ni sami ne znaju što su vidjeli a što nisu.

Jedan od dobrih web siteova (a vjerojatno i najbolji koji sam vidio do sada) se nalazi ovdje. Na ovome sjajnom siteu možete naći više od pedesetak optičkih iluzija koje će vas natjerati na razmišljanje.

Misao dana:
We are tragedians, you see? We follow directions. There is no choice involved. The bad end unhappily, the good, unluckily. That is what tragedy means.

hr.digg|prijavi

- 13:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Mračni blog od 3. ožujka 2006. godine posluje na novoj adresi:

http://mrak.org



Osvježite svoje bookmarke i podesite svoje RSS feedove.

Bestseler 2.0 blogerska mreža

u slučaju panike
mracni.blog(a)gmail.com




Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima.


0