30.03.2005., srijeda

arghhh...

Danas je u saboru bila rasprava o zakonu o trgovačkim društvima gdje vlada pokušava kroz one-stop-shop projekt ubrzati registraciju novih poduzeća. Rasprava je zapela na odredbi koja se briše iz postojećeg zakona a koja predviđa da osnivač tvrtke mora dostaviti potvrdu o redovnom plaćanju poreza. Iako je primjedba hvalevrijedna istovremeno je totalno besmislena jer postoji 101 način kako je izbjeći u normalnim okolnostima. Prvi i najjednostavniji način je kupovina tvrtke, tj. netko tko nema poreznog opterećenja osnuje tvrtku i potom vam je proda (kupovanje udjela nije ni na koji način ograničeno - niti to može biti jer je to regulirano međunarodnim ugovorima i pravilima). (negdje tamo 78 način je i ortački ugovor; dobro poznati iz afere dubrovačka banka :)

Ukratko totalna glupost oko koje se vrti puno PRa, no stvarni efekt (prevagnuo li on na jednu ili drugu stranu) je totalno besmislen i u principu irelevantan. Zarađuju samo javni bilježnici i odvjetnici koji uredno i totalno legalno odrađuju posao koji je glupošću (ali istovremenom dobronamjernošću) zakonodavca izglasala saborska mašinerija.

Jedna od stvari koju bi također trebalo mijenjati su i pravila o imenovanju pravnih subjekata koja su u ovom času u najblažem slučaju restriktivna ako ne i opresivna; naime pravilo kaže kako su dozvoljene samo hrvatske riječi, brojevi se ne smiju koristiti, a dozvoljene su i riječi mrtvih jezika i ime poslovnog subjekta se mora jasno razlikovati od bilo čega drugoga. Kao krajnji efekt, u sudskom registru se nalazi uglavnom kompletan riječnik latinskog jezika, a sve ostale iznimke su napravljene "ispod stola" i iako službeno ne postoje takvih tvrtki imate napretek.

Rekli bi eto još jedne sjajne ideje i regule koja će stimulirati ljude da poštuju hrvatski jezik. I think not. Što se događa ako želite osnovati tvrtku koja će se baviti izvozom, koja će aktivno sudjelovati u međunarodnoj trgovini ili koja će proizvesti neki artikl i prodavati ga putem interneta širom svijeta? Ono što vjerojatno želite je neka složenica ili pak riječ ili fraza na engleskom (njemačkom ili kojem drugom jeziku) koju ne možete iskoristiti kao naziv tvrtke.

Kao i u prethodnom slučaju, umjesto da se posao rutinski obavlja na trgovačkom sudu, kako bi postigli registraciju svoje ideje morate stimulirati razne ljude na svim razinama (od bilježnika i odvjetnika preko raznih referenata i sudaca na sudu) kako bi pozitivno riješili vašu molbu. Prvi slučaj je doduše totalno legalan i stimulirajući za ekonomiju, ova druga situacija direktno stimulira sivu ekonomiju (o kojoj ću malo kasnije)

Sve u svemu, država i dalje pokušava regulirati sve i svašta (vrlo često bez stvarne potrebe i osmišljenog cilja),

hr.digg|prijavi

- 22:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.03.2005., utorak

papa ivan pavao ii...

Surfajući bespućima interneta naletio sam na jedan šaljivi ali u osnovi vrlo pozitivni flash crtić koji u svojoj pozadini ima jednu zanimljivo prepjevanu pjesmu a sve skupa papi u čast. Gorespomenutu animaciju možete pronaći ovdje.

Papa Ivan Pavao II je trenutno jako bolestan i po informacijama koje su se probile do medija čini se kako proživljava svoje posljednje sate. Ovaj papa vladao je vatikanom 27 godina (all_time_rekord je 32 godine) i samim time je poseban, prvi je papa u nekoliko stotina godina a da nije rođeni talijan, preživio je najmanje jedan atentat i mnogi ga krive za pad berlinskog zida. Unatoč tome, ovog papu od svih njegovih prethodnika ističe broj svetaca i blaženika koje je proglasio (više nego svi ostali pape zajedno) te očigledna otvorenost i progresivnost u mnogim stavovima (iako i dalje konzervativan u pojedinim segmentima). A ono što mu je donijelo planetarnu popularnost su njegova putovanja (4x godišnje) tijekom kojih je prošao cijeli svijet i posjetio praktički svaku državu u kojoj ima katolika (a i poneke u kojima nema). Cilj tih putovanja nije samo masovni PR događaj nego i papin pokušaj da se makne iz vatikanske kurije u kojoj je selektivno doziran informacijama te iz prve ruke čuje "ljude s terena".

Prave razmjere papine veličine teško je u ovom času pojmiti, no njegovo nasljedstvo će se dobro uočiti u daleko većim standardima koji se očekuju od papinog nasljednika, a koji će se morati dobro namučiti slijediti putokaze koje je papa wojtyla ostavio.

Crkva je jedan iznimno glomazni i tromi sustav star tisućama godina, sustav u kojoj je odabir tromih i konzervativnih kadrova doveden skoro pa do savršenstva (ipak im se dogodio ovaj papa koji je u onom času bi zamišljen više kao prijelazno rješenje nego kao papa koji će promijeniti svijet). Crkvi očajnički treba moderni papa koji će ne nužno promjenog doktrine nego promjenom nastupa promijeniti poimanje Crkve u svijetu (iako ne bi škodilo odbacivanje nekolicine dogmi), a koje je zbog vrlo zastarjelih i krutih stavova došlo na vrlo niske grane, dok istovremeno nije iskoristila mogućnosti koje joj pružaju nove tehnologije. Učenje Crkve danas oblikuju ljudi koji su sebe školovali u doba dok je radio bila velika novost, televizija nešto o čemu se tek počelo pričati, a internet je po mnogima vrijedan rehabilitacije španjolske inkvizicije. Crkva je nadalje iznimno zatvoren sustav o čijem se radu malo toga zna (osim ovih očiglednih hijerarhijskih detalja), a utjecaj laika (dakle nas koji nismo dijelovi crkvene službene hijerarhije) je minimalan.

Kao što je rekao jedan dobro poznati manager; nije realno da s jučerašnjim metodama posluješ danas i očekuješ biti i dalje u poslu sutra.

hr.digg|prijavi

- 23:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

milijun besplatnih MP3jeva...

Ako Vas zanima adresa na kojem možete pronaći milijun besplatnih MP3jeva onda se ona nalazi ovdje.

hr.digg|prijavi

- 08:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.03.2005., nedjelja

sretan uskrs...

Molbilna telefonija je doslovce pokopala običaj slanja čestitki i dopisnica. Sada se čestitke šalju SMSom.

Ne vidim patetičnijeg načina čestitanja božića, uskra ili nove godine od slanja SMSa koji su pritom još i nekakav čudnovati new_age citat nekog kvazi religioznog teksta; a sve to skupa od ljudi koji su vas oz ovog ili onog razloga stavili u svoj adress book samo zato jer ste ih jednom u životu nazvali.

A ako ste mislili da je ovo gore opisano najlošija čestitka koju možete smisliti onda ja imam nešto još gore za barem red veličine, a to je kada tu gore opisanu poruku pošaljete svima koje imate u adresaru (koristeći funkciju "send_to_all" a koju je po naputku telekoma proizvođač telefona jedva ugurao u frmware), a po mogućnosti poruku ne potpišete (imenom i prezimenom) kako primatelj poruke (koji adresar koristi isključivo za upotrebljive brojeve telefona) uopće ne bi shvatio tko je poruku u stvari i poslao.

Bottom line; danas sam dobio desetak takvih nerazumljivih poruka od čega je barem polovica bila s brojeva telefona koje nemam u adresaru a njihovi autori nisu bili dovoljno inteligentni da se potpišu.

hr.digg|prijavi

- 22:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.03.2005., subota

much ado about nothing iii...

Danas sam se vozio autocestom od zagreba do osijeka, pa malo natrag do okolice sl. broda pa natrag kući u zagreb (prosječnom brzinom koja je poprilično iznad dozvoljene), no ono što sam uočio neposredno nakon prolaska pokraj ivanić grada je da je na autocesti postavljena nova signalizacija uključivo i oznake prijeđenih kilometara. U proteklih dvadeset godina tom cestom sam prošao stotinama puta i pojedine rupe poznajem doslovce napamet pa su mi tako i oznake kilometara dobro poznate. Danas sam uočio neke nove brojeve i odmah sam bio izgubljen.

Te oznake kilometara su vjerojatno posljednji ostatak jugoslavije koji je napokon skinut i zamijenjen politički korektnijim brojevima, budući da su stare oznake označavale prijeđene kilometre na cesti bratstva i jedinstva koja je započinjala negdje u sloveniji (na nekom od austrijsko-slovenskih prijelaza, vjerojatno ljubelju), prolazila kroz sloveniju preko ljubljane, potom do zagreba (koji je bio smješten na 200tom kilometru) preko slavonskog broda i županje pa preko rume i beograda do niša i potom do makedonije. Eto, nakon petnaestak godina od raspada napokon se netko udostojio i to riješiti.

Jadranka se čini se okomila na nositelje oružja i izgleda kako će tu pasti neke strožije mjere i zakoni. Po prvi puta u dugo vremena da bih se mogao složiti s nekime iz HDZa. Smatram kako bi posjedovanje oružja trebalo ograničiti na maksimalnu moguću mjeru (a pritom 400.000 sretnih vlasnika vatrenog oružja smatram uvelike pretjeranim). Uopće mi taj koncept posjedovanja pružja nije jasan jer dakle postoji opcija da imate dozvolu za posjedovanje oružja što nikako nije isto kao i dozvola za nošenje oružja (što ukratko znači da iako možda imate oružje ono mora cijelo vrijeme stajati na za to određenom mjestu čime je iznimno pogodno ili za tjeranje nekih potencijalnih lopova ili za ubijanje svojih supružnika, njezinih prijateljica ili čisto za vježbanje gađanja na slučajnim prolaznicima).

Čini se kako je registar hrvatskih branitelja okinuo brojku od 450.000 ljudi što je impresivna brojka jer bi s tim brojem ljudi mogli osvojiti pola europe. Po novom brojanju svi službenici ministarstva obrane ili unutarnjih poslova također dobijaju status branitelja (dakle portiri, čistaćice, dostavljači, domari, kuharice i kuhari, tajnice...). Ako postoji nešto što uništava tzv. dignitet branitelja onda je to upravo prebrojavanje i kontinuirano širenje popisa; kreiranje prava koja nisu realna i koja potom nitko ne može iskoristiti, tzv. vojni invalidi bez nogu koji se na protestni skup pred ministarstvo dovezu vlastitim i potpuno novim volkswagen passatom a protestiraju ne zbog svog digniteta, razien invaliditeta nego zato što im je ukinuta pomoć za pomoć druge osobe...

hr.digg|prijavi

- 21:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.03.2005., petak

alarm...

Stručnjaci s MITa smislili su "najopakiju budilicu svih vremena", naime kada zazvoni jutarnji alarm, a vi stisnete snooze, budilica sama pobjegne u udaljeni kutak sobe gdje će zazvoniti ponovno za koju minutu.

Sve što Vas dijeli od detaljne spoznaje o ovom zabavnom uređaju je jedan jedini link kojeg možete kliknuti ovdje.

hr.digg|prijavi

- 08:02 - Komentari (9) - Isprintaj - #

23.03.2005., srijeda

i bloggiranje može biti opasno...

Jedna od legendi bloggerskog svijeta Jeremy c. Wright neugodno se iznenadio prošli tjedan pokušavši ući iz Kanade u Ameriku gdje je trebao sudjelovati na nekoliko događanja koje je organizirala neka (neimenovana) izdavačka kuća.

Dakle ono što se desilo je da je čovjek došao do američkog carinika/policajca koji ga je onako "casual" pitao čime se bavi na što je dotični odgovorio kako je blogger, a na što ameru zazvonilo za alarm jer se bloggiranjem ne može zaraditi za život. Nakon poduže diskusije i neugodnosti Jeremyu je zabranjen ulazak u ameriku, a flagiran je i za buduće pokušaje ulaska koji će u ovo doba globalnog terorizma biti sasvim sigurno zanimljiva iskustva. Puno više o cijeloj priči i svim juicy detaljima koji su uz događaj vezani možete naravno pročitati na Jeremyevom blogu www.ensight.org dok je permalink na opis konkretnog događaja (a koji nosi "nadnevak" 17ti ožujak) ovdje.

Sva sreća tako nešto se kod nas sigurno ne bi moglo dogoditi jer je šansa da naiđete na policajca koji actually razumije što znači riječ blogger zanemariva, a ako u prtljazi imate koji računalni CD a pod rukom PCMagazine ili MacWorld sasvim sigurno ćete biti brandirani kao "computer geek" odnosno policijski ekvivalent tog izraza na hrvatskom jeziku što će sasvim sigurno izazvati podsmjeh i ketegorizaciju "bezopasan".

I other news:

Vezano za gornju priču i činjenicu kako će za četrdesetak dana pasti premijera filma "Hitchikers guide to the galaxy" (slavne Douglas Adamsove trilogije u pet dijelova) a čiji se official web site nalazi ovdje palo mi je na pamet kako je cijeli koncept bloggiranja vrlo kompatibilan sa bloggiranjem, odnosno da budem puno precizniji s wikipedijom u kojoj bilo tko može napisati članak o bilo čemu - što je doslovce opis načina pod kojim se objavljuju članci u vodiču. Svakako posjetite web site filma gdje možete pročitati puno toga o filmu, downloadati screensaver ili wallpaper (u zadnje vrijeme sam razvio običaj mijenjanja wallpapera kao vrste "statementa" o psihičkom stanju u kojem se trenutno nalazim), a ako ste sretni vlasnik ADSL linka onda bacite i pogled na trailere, prvog sam pogledao davno i vrlo je jednostavan i to je u principu teaser trailer u kojem se ništa u stvari ne vidi iako je trailer sam po sebi vrlo pamtljiv. Treći trailer će vjerojatno ući u anale filmskog marketinga kao jedan od rijetko originalnih trailera.

p.s. ako posjetite gornji blog onda malo vremena potrošite i na to da proučite kako je blog organiziran, dizajniran i kako je pisan; mnogi bloggeri bi mogli puno naučiti iz ovog primjera

hr.digg|prijavi

- 22:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

eu i ostalo (ii)...

Jučer sam čitajući prijedlog austrijskog premijera o formiranju komisije koja bi provjerila stupanj suradnje s haškim sudom skužio kako je slijedeći predsjedatelj EUa velika britanija (čiji naziv pišem malim slovom :). Tek sada mi je totalno jasno čemu panika da pregovori krenu prije lipnja jer ako su nam možda Luksemburžani nenakloni onda se pravo neprijateljstvo tek može očekivati od engleza.

Malo razmišljajući dodatno na temu haaga doprlo je do mene i to da smo nekako ušli u situaciju u kojoj Carla određuje da li surađujemo sa sudom ili ne, što je u principu totalno krivo jer ona ne predstavlja haški sud nego samo jednu stranu u postupku kojoj je (ako želi svoj posao napraviti dobro) vitalni interes pritiskati na sve moguće i nemoguće strane. Može biti da vodstvo haškog suda ima drugačije mišljenje o cijeloj stvari te je njihova pozicija daleko manje politička od Carline (a koja je barem jednim dijelom vođena i nekim drugim ambicijama koje dotična gospođa pokazuje).

hr.digg|prijavi

- 22:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.03.2005., subota

hsls...

Jutros sam na 101 slušao Čehoka kako raspreda o HSLSu. Iako o čovjeku očigledno puno pričaju i to dobroga, ne vidim kako je za vrijeme svog vladanja HSLSom uspio reanimirati tu zatrtu stranku (ne računajući naravno morbidne izjave kada je Đurđa Adlešić s jedva kojim postotkom izjavila kako je ovo napokon povrat HSLSa na političku scenu :).

Anyway, kaže čovjek kako po njemu do nacionalne razine tj. izvrpne vlasti ne bi smio doprijeti nitko tko nema pozadine na lokalnoj razini - s čime se osobito ne slažem.

Kao prvo mi smo zemlja od 4.5mil stanovnika i nama objektivno treba gradonačelnik a ne vlada. Drugo, naše lokalne razine s izuzetkom većih gradova su ionako premalene za bilo kakvu suvislu akciju, a autonomija u ovoj centraliziranoj državi je itekako limitirana. I posljednje; različiti ljudi imaju različite kvalitete i dok jedni mogu dati maksimum na lokalno-operativnim zadacima dotle drugi mogu dati maksimum na strateškim pozicijama.

Slično tome je i sustav kojime jako dobri liječnici s vremenom postaju ravnatelji bolnica, ili profesori postaju dekani ili novinari postaju urednici; iako je set sposobnosti i vještina potrebnih za jedno zanimanje sasvim drugačije od sposobnosti i vještina potrbnih za ovo drugo. Naravno, tu i tamo se posreći da imate osobu koja jednako dobro obavlja oba zanimanja, no u većini slučajeva to nije tako i u praksi gubite dobrog liječnika i dobijete nesposobnog ravnatelja, dobrog profesora i tupog i tromog dekana ili sjajnog novinara i očajnog urednika.

Tužna smo mi zemlja jer samo nagomilavamo besmislenu i totalno nepotrebnu državnu upravu (biser mjeseca, naziv zanimanja u mirovinskom "razdvajanje potvrda za mirovine"). Jednostavni google search za performance measurement polovicu odgovora koje vraća odnose se na linkove povezane za učinkovitost državne uprave.

Gledao sam i ovaj problem s liječnicima i cijela ta koncepcija mi se nikako ne dopada, neovisno o tome što se liječnici bore za sebe i svoje, nekako mi se čini kako su im zahtjevi nerealni.

Btw. genijalno je kako smo pod pritiscima MMFa počeli intenzivno smanjivati vanjski dug unutarnjim zaduživanjem čime je kuna postala jaka, a naš proizvod prema svijetu skuplji, a istovremeno uvozni proizvodi postaju jeftiniji; novaca u sustavu ima sve manje i općenito nam makroekonomski pokazatelji rastu (kako je to u više navrata spomenuo naš premijer, na što bih ja samo dodao da je jedini makroekonomski pokazatelj koji pokazuje rast nezaposlenost).

hr.digg|prijavi

- 21:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.03.2005., četvrtak

deja muuu...

Ovu kravu smo već vidjeli ranije.

Kaže Ivo kako pregovori nisu odgođeni???? Ako su trebali započeti 17. ožujka a nisu započeli kako onda... Neke stvari mi nisu jasne.

If it Walks Like a Duck, If It Looks Like A Duck And It Quacks Like A Duck, Then it Must Be Time to Resi

hr.digg|prijavi

- 09:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.03.2005., srijeda

eu i ostalo...

Desilo se što se desilo (s EU i odgodom na neodređeno vrijeme) i unatoč tome što je biolo najavljeno divide by zero se nije dogodio, a HTV nas je počastio sa cijelom reportažicom "before&after" izjava naših trenutno aktualnih vladajućih političara. Već vidim kako će se o toj temi pričati u slijedećih nekoliko dana.

Gledam i Žužula kako tečno govori strane jezike, što mi je jako komično, a osobito stoga što on vjerojatno u svom CVu uredno piše kako govori "fluent english". Strašno me to zabavlja. Jedan od mojih prvih postova se bavio političarima i njihovim izgovorom stranih jezike kojime vrijeđaju svoje sugovornike, omalovažavaju sebe i svoju kulturu i sami sebi režu granu uzmaka u slučaju neke nepopularne izjave.

Sander se danas ponovno ukazao u dnevniku plus, to mi nije jasno jer se dotični nekako prečesto pojavljuje direktno u dnevniku i ne mogu ne oteti se dojmu kako je riječ o naručenim pojavljivanjima u kojima će nam trenutni otac domovine objasniti kako se u stvari trebaju tumačiti događaji u kojima smo se našli.

Browsajući po blogovima naletio sam na eugena i njegov odriješiti stav o napuštanju bloga (dotični blog me ne impresionira previše no dečko očigledno tu i tamo zna napisati nešto zabavno) a koji je uzrokovan pak postom kojeg je "drito" objavio na svojem blogu nakon prepiske s darijom na temu upotrebe domene a što je valjda sve skupa bilo uzrokovano nečime drugime što se ne može razabrati kroz tekst na blogu (koji je prilično opširan i na mjestu vrlo slikovit :).

Ja imam par stvari na temu carneta i njihovog pravilnika o domenama. Carnet je jedna državna institucija koja je svoju ulogu imala početkom devedesetih kada je iz akademske mreže koja je tada postojala prerasla i spojila se s internetom, carnet je uzeo neku regulatorsku ulogu što je u dotičnom času bilo opravdano, postao je kvazi ISP te mu je povjeren zadatak povezivanja akademskih institucija ove države. Nažalost, carnet se pretvorio u jednu birokratsku mašineriju s kojom (ironije radi) možete komunicirati praktički isključivo telefaksom ili običnom poštom; a njihov pravilnik o dodjeli domena je vjerojatno jedan od daleko najrestriktrivnijih pravilnika koji postoji. Moj je stav kako je internet slobodni i neregulirani medij te da svakome treba omogućiti što je god potrebno i to bi moralo biti besplatno. Primjerice, u hrvata jedna tvrtka može posjedovati maksimalno jednu domenu (osim ako je ISP kada ima pravo na dvije), izuzetak od toga su com.hr i slične izvedenice koje su same po sebi besmislene pa o njima ne bih niti htio raspravljati. Dodjela imena i ove jedne domene je predmet tuđe odluke osim u slučaju da ime domene i tvrtke budu identične. Ukratko, vrhunac birokracije i administrativnih zapetljanja koje apsolutno nemaju smisla (primjerice imbecilni zahtjev da se MORA dati zahtjev za primarni i sekundarni DNS, a na tom zahtjevu se MORA napisati na kojoj platformi radi dotični DNS; osim neke eventualne statističke funkcije koju je daleko jednostavnije napraviti pretraživanjem interneta ne vidim mogućeg smisla dotične informacije).

Ukratko, carnet sucks i da su naši ISPjevi imalo inteligentni pokrenuli bi odgovarajuću proceduru kod ICANNa i oteli im funkciju registra .hr domene jer je carnet ne zaslužuje i ako postoji jedan jedini razlog minimalnog broja domena u .hr sferi te općenito zakržljali internet s .hr sufiksom onda je to carnet i nitko drugi, i to od prvog dana otkako postoje pa sve do danas (taman sam nedavno imao jedan okršaj s tim likovima i vidim da se u deset godina od moje prve komunikacije ništa nije promijenilo, likovi su možda drugi ali je tekst identičan).

I da se vratim na prvobitnu temu, koja god je razmirica u igri bila, ova priča o carnetu i prijavi domene je ne samo besmislena nego i kontraproduktivna i treba je zatrti u korijenu.

Nadalje, u verbalnom duelu (preko valjda nekog messengera) u prilično direktnoj paljbi dotični je sasuo niz slikovitih epiteta na darija koji je pak totalno očekivano i sukladno svojim godinama maknuo prvospomenutoga s cool liste (ili almost cool liste).

I nakon svega, objavljuje se valjda neki od emailova s početka ili prije početka blog.hr-a koji objašnjava plan, a koji je pak po eugenu toliko nemoralan i općenito gadljiv da zaslužuje da momentalno napuštanje bloga (ili sam ja našto krivo shvatio budući da je blog i dalje tamo, a ima i najmanje jedan post koji je nastao nakon cijele priče).

Što je dotični mislio, da je ekipa napravila blog.hr iz zabave i dobre volje, misionarskog duha ili... Naravno da je cijela pozadina priče ekonomska i da u nekom času ekipa želi zaraditi neke novce, i super je kako je monitor to podržao i promovirao i kako je blog u vrlo kratkom vremenu postao važni dio hrvatskog interneta - istog onog interneta kojeg carnetovci i njima slični na totalno ne-internetovski način pokušavaju regulirati, a samim time i zatrti svaki pokušaj kreativnosti i napretka.

Bottom line bi bio kako me cijela priča dobro zabavila, ali isto tako pokazuje temeljno nerazumijevanje barem dijela aktera cijele priče o tome kako internet funkcionira i kako bi trebao funkcionirati.

hr.digg|prijavi

- 21:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.03.2005., ponedjeljak

jučer...

Jučer sam hodajući Tkalćićevom prošao pokraj gospođe kojoj mobitel zvoni "Milo moje" od Škore (to sam zapamtio još iz vremena kada je Škoro bio u onoj emisiji na novojTV pa se to tamo pjevuckalo cijelo vrijeme).

Jučer je bio prvi dan u ovoj godini kada je fakat bilo sunčano i kada sam komad ulice prehodao bez jakne (doduše bio je onaj jedan dan ili dva u siječnju kada je bilo +20 ali to ne računamo).

U subotu sam bio na poslu od negdje 10:30 ujutro pa sve do nedjelje u 3:00 ujutro (u komadu). Iz očiglednih razloga sam malo neispavan.

hr.digg|prijavi

- 13:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.03.2005., srijeda

ante ante portas...

Dobio sam neki dan program koji se instalira na računalo a koje traži Antu Gotovinu na disku, te iz system tray-a obavještava korisnika o uspjehu potrage, te sukladno rezultatima predlaže protumjere.

U novinama je izašao "dopis o proširenju suradnje" ili kako se već zove, a u kojem britanci očekuju neke vrlo konkretne mjere čije bi provođenje valjda uvjerilo britansku stranu (kao najžučljivije protivnike početku pregovora s EU) u hrvatsku kooperativnost i opće pozitivnu klimu. Ne znam da li su takve stvari normalne, i da se na tako precizan način jedna obavještajna služba obraća drugoj s vrlo specifičnim instrukcijama koje podrazumijevaju pojedine akcije koje trodioba vlasti onemogućava po definiciji (doduše u idealnim sustavima), no fascinira me činjenica kako u naše medije cure povjerljivi dokumenti već godinama i unatoč silnim smjenama ta praksa nikako da nestane.
Jedna od mogućnosti je da ti dopisi doista cure na sve strane što je strašno samo po sebi, no druga varijanta je da se sustavno koristi namjerno "curenje" materijala kako bi se postigao određeni cilj.

Cilj ove akcije bi npr. mogao biti ocrnjavanje britanaca, a sve u pripremi sveopćeg HDZovog biračkog tijela na neuspjeh oko početka pregovora.

Loše kako god okreneš.

hr.digg|prijavi

- 21:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.03.2005., subota

american gods...

Moj prijatelj se sprema sredinom travnja na godišnju u ameriku, ide se vozikati okolo bostona, washingtona i new yorka; razgledavati gradove i mjesta. Čisti turizam. Iako pozvan ne mogu ići jer imam trenutno drugih briga na pameti.

No ono čega sam se sjetio je knjiga Neila Gaimana koja se zove "American Gods". Priča kaže kako su doseljenici u ameriku sa sobom donjeli i svoje bogove koji kroz molitvu i zagovaranja dobijaju svoju snagu za život; no kako je vrijeme prolazilo bogovi su jedan po jedan padali u zaborav a njihove inkarnacije i dalje šeću među nama.

"American Gods" je jedna horror knjiga u kojoj nema horrora, tužna knjiga u kojoj se ništa osobito tužnoga nije dogodilo. Preporučam da je svakako pročitate ne samo zato jer je ta knjiga dobra za čitanje, nego i zato što je jedna od onih knjiga koje ostaju u sjećanju.

Prvo poglavlje knjige možete pročitati na službenom siteu Neila Gaimana, a ako vam ne leži engleski onda prijevod možete potražiti u Algoritmu (ja osobno preferiram engleski, no svakome po njegovom ukusu).

hr.digg|prijavi

- 22:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

03.03.2005., četvrtak

global flyer...

Steve Fosset je prije nekoliko minuta završio svoje putovanje oko svijeta, što je ujedno prvo putovanje u letjelici s jednom osobom bez nadopunjavanja tankova. Slični rekord nije postojao, a najveći dolet je dosada imao neki B52 koji je preletio 18.000 milja.

Na CNNu su u jednom času krenuli govoriti o tom podvigu kao o igrački milijunaša koji nemaju pametnija posla. No upravo podvizi poput ovoga, kojeg po definiciji rade oni koji imaju sredstva nužna za postizanje cilja, kasnije imaju implikacije na svakodnevni život. Global flyer (što je naziv letjelice) napravljen je u cijelosti od kompozitnih materijala (grafitnih vlakana, epoksida i tko zna čega sve ne), a ovaj let je bio stress test kakvog nije moguće tek tako simulirati. Tehnologije upotrijebljene u izgradnji ove letjelice prije ili kasnije će doći do naših domova u tko zna kakvim reinkarnacijama.

Ekipa koja se sakriva iza global flyera unutar svoje tvrtke scaled composites (a link do njih možete pronaći u desnoj kolumni) iza sebe ima veliki broj različitih dostignuća, i iako ovo današnje osim očiglednog PR događaja i nekolicine rekorda koji će ostati zabilježena u knjigama neće biti osobito popraćena u povijesnim knjigama, jedan od njihovih prethodnih projekata SpaceshipOne (o kojem sam također pisao na ovom blogu) je sasvim sigurno jedan od onih koji će ostati zapisani debelom olovkom. Značaj SpaceshipOne-a je daleko veći od činjenica da je to prvi let u svemir privatno izgrađenom letjelicom, ukupna cijena projekta je bila nešto veća od 20 milijuna dolara što se čini ogromnom cifrom sve dok je ne stavite u perspektivu primjerice jednog lansiranja space shuttlea koje košta oko pola milijarde dolara.

Sama usporedba; kompletni svemirski brod skupa s dva uspješna lansiranja u odnosu na svega jednu dvadesetinu jednog lansiranja space shuttlea je nevjerojatna i sasvim je sigurno kako će spaceship one imati goleme implikacije na svakodnevni život. Uspješno lansiranje te letjelice uzrokovalo je ono što ameri zovu "paradigm shift" a što je vrlo teško kvalitetno prevesti na hrvatski, no najbliže tome bi bilo širenje horizonta; trenutak kada dosadašnje shvaćanje postaje irelevantno i kada se letvica podigla za jednu razinu.

Global flyer možda nije proširio horizont onoliko koliko je to prije nekoliko mjeseci napravio spaceship one, no s mog prozora se od danas vidi malo dalje :).

A što se tiče milijunaša i njihovih igračaka, ionako svi znaju da muškarci nikada ne odrastaju nego im samo igračke postaju skuplje.

hr.digg|prijavi

- 21:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.03.2005., utorak

maria tenesa...

Večerašnji koncert Balanescu kvarteta bio je moj prvi koncert "ozbiljnije" muzike u životu. Prepuna dvorana i četvorica koji gudaju svoje skoro pa dva sata (uz dramaturšku pauzu od dvadesetak minuta). Cijeli koncert se bavi melodijama koje su inspirirane rumunjskom pjevačicom Mariom Tenesom koja je umrla 1963 godine, a koje je, kako kaže Balanescu, još uvijek često spominjana rumunjska umjetnica. Melodije su popraćene samplovima iz njezinih pjesama, izdvojenim i ponavljanim ritmovima, isjećcima iz filmova u kojima se dotična pojavljuje a u nekoliko navrata se čuju i vokali (koncert počinje i završava vokalima tako da bi vjerojatno detaljnija analiza pronašla više simetrija unutar koncerta).
Bio je to jedan dobar, iako (barem za mene) neuobičajeni koncert.

Balanescu kvartet mi je zapao za oko prije valjda desetak godina kada su krenuli s albumom Posseessed na kojem postoji nekoliko obrada Kraftwerka po čemu su postali i poznati. Ta muzika se često bila vrtila kao podloga na 101 pa sam si nakon malo traženja nabavio CD, a onda u nekoj kasnijoj fazi i dva druga albuma; Angles and insects (što su neki soundtrackovi) i Luminitza koja je u nekoj mjeri slična današnjem koncertu.

Meni osobno daleko najbolja stvar je stvar broj 9 s albuma Possessed, a koja je obrada David Byrneove stvari "Hanging upside down".

Ako imate priliku svakako poslušajte.

hr.digg|prijavi

- 23:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

< ožujak, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Mračni blog od 3. ožujka 2006. godine posluje na novoj adresi:

http://mrak.org



Osvježite svoje bookmarke i podesite svoje RSS feedove.

Bestseler 2.0 blogerska mreža

u slučaju panike
mracni.blog(a)gmail.com




Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima.


0