hsls...
|
Jutros sam na 101 slušao Čehoka kako raspreda o HSLSu. Iako o čovjeku očigledno puno pričaju i to dobroga, ne vidim kako je za vrijeme svog vladanja HSLSom uspio reanimirati tu zatrtu stranku (ne računajući naravno morbidne izjave kada je Đurđa Adlešić s jedva kojim postotkom izjavila kako je ovo napokon povrat HSLSa na političku scenu :). Anyway, kaže čovjek kako po njemu do nacionalne razine tj. izvrpne vlasti ne bi smio doprijeti nitko tko nema pozadine na lokalnoj razini - s čime se osobito ne slažem. Kao prvo mi smo zemlja od 4.5mil stanovnika i nama objektivno treba gradonačelnik a ne vlada. Drugo, naše lokalne razine s izuzetkom većih gradova su ionako premalene za bilo kakvu suvislu akciju, a autonomija u ovoj centraliziranoj državi je itekako limitirana. I posljednje; različiti ljudi imaju različite kvalitete i dok jedni mogu dati maksimum na lokalno-operativnim zadacima dotle drugi mogu dati maksimum na strateškim pozicijama. Slično tome je i sustav kojime jako dobri liječnici s vremenom postaju ravnatelji bolnica, ili profesori postaju dekani ili novinari postaju urednici; iako je set sposobnosti i vještina potrebnih za jedno zanimanje sasvim drugačije od sposobnosti i vještina potrbnih za ovo drugo. Naravno, tu i tamo se posreći da imate osobu koja jednako dobro obavlja oba zanimanja, no u većini slučajeva to nije tako i u praksi gubite dobrog liječnika i dobijete nesposobnog ravnatelja, dobrog profesora i tupog i tromog dekana ili sjajnog novinara i očajnog urednika. Tužna smo mi zemlja jer samo nagomilavamo besmislenu i totalno nepotrebnu državnu upravu (biser mjeseca, naziv zanimanja u mirovinskom "razdvajanje potvrda za mirovine"). Jednostavni google search za performance measurement polovicu odgovora koje vraća odnose se na linkove povezane za učinkovitost državne uprave. Gledao sam i ovaj problem s liječnicima i cijela ta koncepcija mi se nikako ne dopada, neovisno o tome što se liječnici bore za sebe i svoje, nekako mi se čini kako su im zahtjevi nerealni. Btw. genijalno je kako smo pod pritiscima MMFa počeli intenzivno smanjivati vanjski dug unutarnjim zaduživanjem čime je kuna postala jaka, a naš proizvod prema svijetu skuplji, a istovremeno uvozni proizvodi postaju jeftiniji; novaca u sustavu ima sve manje i općenito nam makroekonomski pokazatelji rastu (kako je to u više navrata spomenuo naš premijer, na što bih ja samo dodao da je jedini makroekonomski pokazatelj koji pokazuje rast nezaposlenost). |
