Surfajući bespućima interneta naletio sam na jedan šaljivi ali u osnovi vrlo pozitivni flash crtić koji u svojoj pozadini ima jednu zanimljivo prepjevanu pjesmu a sve skupa papi u čast. Gorespomenutu animaciju možete pronaći ovdje.
Papa Ivan Pavao II je trenutno jako bolestan i po informacijama koje su se probile do medija čini se kako proživljava svoje posljednje sate. Ovaj papa vladao je vatikanom 27 godina (all_time_rekord je 32 godine) i samim time je poseban, prvi je papa u nekoliko stotina godina a da nije rođeni talijan, preživio je najmanje jedan atentat i mnogi ga krive za pad berlinskog zida. Unatoč tome, ovog papu od svih njegovih prethodnika ističe broj svetaca i blaženika koje je proglasio (više nego svi ostali pape zajedno) te očigledna otvorenost i progresivnost u mnogim stavovima (iako i dalje konzervativan u pojedinim segmentima). A ono što mu je donijelo planetarnu popularnost su njegova putovanja (4x godišnje) tijekom kojih je prošao cijeli svijet i posjetio praktički svaku državu u kojoj ima katolika (a i poneke u kojima nema). Cilj tih putovanja nije samo masovni PR događaj nego i papin pokušaj da se makne iz vatikanske kurije u kojoj je selektivno doziran informacijama te iz prve ruke čuje "ljude s terena".
Prave razmjere papine veličine teško je u ovom času pojmiti, no njegovo nasljedstvo će se dobro uočiti u daleko većim standardima koji se očekuju od papinog nasljednika, a koji će se morati dobro namučiti slijediti putokaze koje je papa wojtyla ostavio.
Crkva je jedan iznimno glomazni i tromi sustav star tisućama godina, sustav u kojoj je odabir tromih i konzervativnih kadrova doveden skoro pa do savršenstva (ipak im se dogodio ovaj papa koji je u onom času bi zamišljen više kao prijelazno rješenje nego kao papa koji će promijeniti svijet). Crkvi očajnički treba moderni papa koji će ne nužno promjenog doktrine nego promjenom nastupa promijeniti poimanje Crkve u svijetu (iako ne bi škodilo odbacivanje nekolicine dogmi), a koje je zbog vrlo zastarjelih i krutih stavova došlo na vrlo niske grane, dok istovremeno nije iskoristila mogućnosti koje joj pružaju nove tehnologije. Učenje Crkve danas oblikuju ljudi koji su sebe školovali u doba dok je radio bila velika novost, televizija nešto o čemu se tek počelo pričati, a internet je po mnogima vrijedan rehabilitacije španjolske inkvizicije. Crkva je nadalje iznimno zatvoren sustav o čijem se radu malo toga zna (osim ovih očiglednih hijerarhijskih detalja), a utjecaj laika (dakle nas koji nismo dijelovi crkvene službene hijerarhije) je minimalan.
Kao što je rekao jedan dobro poznati manager; nije realno da s jučerašnjim metodama posluješ danas i očekuješ biti i dalje u poslu sutra.
Post je objavljen 29.03.2005. u 23:56 sati.