Danas su stigli cd-ovi sa slikama iz Kenije i Ugande te nešto iz Ruande, poslani običnom poštom iz Ruande. Za to je bilo potrebno skoro dvadeset dana! Neki su problemi sa internetom (a i sa električnom energijom) u Ruandi pa evo tek sad se Robi The Bajker javlja mailom (i šalje par "friških" slika). I kaže on:

Prošle sedmice sam se prebacio u jedan hotel (soba sa kupatilom 12 dolara) jer je počela školska godina pa se vratio nijemac u čijoj sam ja sobi bio u misiji. No bez obzira na to skoro se svaki dan vidim sa našim svećenicima. Kako provodim dane? Pa preko dana obilazim grad, odem do don Sebastijana a uvečer sam najčešće kod talijana ali odem i na druga mjesta naravno. Upoznao sam ovdje nekoliko stranaca iz Švicarske, Italije i jednog tipa iz Beograda koji je oko godinu i po dana u Ruandi a radi k'o gradjevinski inžinjer za jednu belgisku firmu. Tip se zove Milan i prva je liga.

Voli kafane ko i ja. Inače Ruanda je otprilike duplo skuplja od Etiopije. Npr. domaći duvan je oko 5 kuna, piva domaća oko 5 kuna a Heineken 15 kuna. Ima i skupljih mjesta za izlazak!!! Bio sam nekidan sa Ivom i njegovom ekipom (Ivo je jedan moj prika crnac) u jednom baru u jednom finom hotelu. Tu je najjeftinije pivo 20 kuna, Heineken 32 kune a Johnny Walker 50 kuna. Ruanda ima ogromne poreze i carine na uvoznu robu a uvoze skoro sve živo jer skoro ništa nemaju. U švabinom dućanu uvozna majoneza u tubi košta 40 kuna a labelo za usne od 25 do 30 kuna, zavisi od boje.

Majke ti, to je i za europske prilike skupo ali bez obzira na dobre cijene uvoznih proizvoda u švabinom dućanu je sasvim pristojna gužva jer iako je skoro pa cijeli narod siromašan i radi za 40 do 50 dolara na mjesec ima i oni mali broj bogatih koji bez problema može kupovati u švabe dok "raja" može jedino sebi priuštiti da se prošeta pokraj švabinog dućana. Što se tiče restorana cijene su takve da se može pojesti kuhano jelo i popiti coca cola za 15 kuna ali jela po narudžbi su oko 40 kuna sa pićem i salatom. Pizza u talijana je od 30 do 40 kuna bez pića što je kao i kod nas u Hrvatskoj ako ne i skuplje. Šta još da kažem. U Ruandi se ne taksira samo s autima nego i sa motorima i biciklama kao i u Ugandi. Motori su neki kineski mislim od oko 125 kubika. Inače nisam vidio ni blizu motor kao što je moj.

Kad god negdje stanem plijenim pozornost. Bolje biti prvi u Ruandi nego drugi u Hrvatskoj!!! Inače svaki se dan vozam po gradu sa motorom. Neznam šta još da kažem. Jučer ujutro sam išao sa jednim Švicarcem koji radi za jednu njemačku firmu u jedno selo oko 80 km sjeverno od Kigalija da vidi u kakvom je stanju vodovod a mene je zvao da ima društvo a i meni je dobro došlo da vidim kakva su im sela. Mogu reći da sam stvarno bio "impresioniran" sa selom. Treba naglasiti da ljudi u Ruandi ne vole da ih se slika. Zašto? Tko zna, možda su još utučeni u glavi od rata i pokolja. Što se tiče Ruande, tu planiram ostati do Uskrsa.

Čisto zato što me volja. Čekam da mi produže vizu na policiji. Ima sedam dana da sam predao zahtjev ali su oni spori k'o blato. Zaboravio sam reći da je u Ruandi veliki problem struja i voda. Ovdje u hotelu, gdje mi je "konak", vode i struje svaki dan zna nestati. Skoro svi objekti imaju agregate jer struja i voda svakodnevno nestaju. To nestajanje se dešava nekoliko puta na dan. Neki dijelovi grada imaju češće struju i vodu a neki rijeđe. Samo jedan dio grada vječno ima struju i vodu a to je dio grada gdje živi predsjednik. Tako je to nekako u Kigaliju, glavnom gradu Ruande. Sad zamislite kakva je situacija u ostalim dijelovima lijepe im njihove Ruande kad je u glavnom gradu takva. Barem je deset puta gora. Ali sve je to na kraju "zanimljivo" na svoj način. Eto toliko za ovaj put a sada idem u talijana na pivo i usput vidjeti ima li k'o "poznat". Pozdrav svima od Hadžije i čujemo se za pet šest sedam osam dana!!!

P.S.
Zaboravio sam reći da je najpoznatiji hrvat u africi pez presedana Davor Šuker. Ljudi, nećete vjerovati u kojim sam sve vukojebinama bio a ljudi znaju za njega. Čak dosta puta se desi kad me ljudi pitaju odakle sam i ja im kažem iz Hrvatske oni mi odmah kažu "Ooo, Davor Šuker"!! Nekidan, sjedim ja u jednom kafiću i pijem piće kad ono prođe tip na motortaxiju i na sebi nosi majicu hrvatske nogometne reprezentacije. Ja odmah skočim na svoj motor FZZZRR-BRRMMMM i za njim. Taman kad sam ga sustigao neka mušterija mu taman sjeda na motor. Ja priđem i kažem mu da sam Hrvat i da sam došao iz hrvatske sa motorom i da ću mu platiti da ga slikam u našem dresu jer mi je strašna fora da netko u Kigaliju ima dres hrvatske nogometne reprezentacije.

Na dresu je pisalo Šuker, naravno! Međutim tko zna šta je on mene razumio s obzirom da sam mu je govorio na engleskom a Ruanda spada pod francusko govorno područje tako da malo tko razumije engleski (a ja ga taman naučio kako triba, eh). Skupili se znatiželjni ljudi da vide što se zbiva. Jedan mi je čak rekao da zna engleski pa da mi može prevoditi ali sam ja vidio da taj "prevoditelj" govori engleski kao ja turski tako da od "prevođenja" nije bilo ništa. Uglavnom, motorist je to sve shvatio krivo i nekako uplašeno opalio po gasu i odjurio glavom bez obzira tako da od slikanja nije bilo ništa. Jadan motorist kad bi saznao da sam mu mislio platiti za slikanje, ja mislim da bi se ubio od muke. Kasnije sam sve to ispričao talijanu i talijan mi je rekao da se motorist "smrznuo od straha" misleći da ga možda želim prebiti. A tko će bit pametan?! Tako smo ja i talijan to nekako zaključili na kraju! MIKI!!!