Arboretum Opeka (Vinica) – 9.7.2016.
12.07.2016.Arboretum Opeka je jedan od tri arboretuma u RH, ujedno je najznačajniji i najbogatiji arobretum u RH.
Zauzima površinu od 64 hektra.
Prema pejzažnim dijelovima podijeljen je na dva dijela donji ravničarski dio i gornji brežuljkasti dio s gustom prirodnom šumom.
U arboretumu ima više od 800 različitih vrsta drveća, cvijeća, grmlja. Nastao je u XIX. stoljeću.
Prva zabilježena godina je 1674. Kad su u dvorcu Opeka živjeli grofovi Keglević, nakon njih su vlasnici bili grofovi obitelji Nadasdy, a njih su naslijedili grofovi Draškovići, koji su živjeli jednom svojom lozom u Zelendvoru, dok im je na današnjem mjestu arboretuma bila obična ciglana. Otuda i naziv arboretuma Opeka. Međutim, sve se više postepeno Draškovići sele iz Zelendvora u Opeku, gdje nastaje i primitivna industrija, a dvorac se popravlja i preuređuje za stanovanje vlastele. Tada počinje i pravo nastajanje parka, odnosno današnjeg arboretuma Opeka. Tako početkom devetnaestoga stoljeća počinje prvo smišljeno plansko oblikovanje parka. Posljednji Drašković u Opeki i Zelendvoru bio je Franjo Drašković, koji je umro 1857. godine.
1947. godine perivoj oko dvorca je proglašen zaštićenom prirodnom rijetkošću, a 1961. godine spomenikom vrtne arhitekture – arboretumom.
Autentičnost se postiže i replikama klupa iz 19. stoljeća
Vidi se da nema ljudske ruke koja bi čačkala po prirodi
Divno drveće
Devastirana kuća za služinčad
Urednom šljunčanom stazom dolazimo do ruševnog dvorca i po ko zna koji put se pitam zašto nitko od ovih divnih mjesta ne napravi turističku atrakciju. Zidovi dvorca se urušavaju, obrasli su divljim raslinjem i stvarno je teško povjerovati da nikoga nije briga za dvorac koji pripada drugoj spomeničkoj kategoriji.
Groblje za kućne ljubimce
U središnjem dijelu arboretuma smješten je ovalni bazen… danas je ruševan kao i sve ostale zgrade u arboretumu, ali mene je oduševila spoznaja koliko su i u to vrijeme ljudi uživali … iako je ta privilegija bila samo za članove grofovskih obitelji, ali po meni taj bazen nije puno drugačiji od starih bazena npr. Stubaka, Tuhelja i slično
Nastavljamo laganu šetnju do jezera. Na sred jezerca je mali otočić kojem je pristup omogućen je drvenim mostom, a na otoku se nalaze i ostaci kamenog stola i klupa koje su služile za opuštanje u "mirnom kutku". 2000. godine jezero je pročišćeno od mulja i opskrbljuje se svježom vodom sa izvora.
Za kraj još malo uživanja u prirodnim ljepotama arboretuma Opeka
Naš motorček nas čeka, a mi krećemo preko Zaboka za Zagreb
Oznake: #putovanje #idividipiši #destinacija, #izlet #vinica #arboretumopeka #opeka
komentiraj (1) * ispiši * #
Varaždin – 9.7.2016.
Motor spreman u ranu zoru, a ja nikako sve poloviti kako bi krenuli … tako da smo krenuli skoro u podne 
… krenemo… vozimo se i sjetim se kako nisam uzela tenisice… pitam MM da li je on slučajno uzeo moje tenisice, ali na žalost nije… ništa iz Ivanje Reke poznatom cestom vraćamo se kući…
Ruta nam je bila po staroj cesti i stvarno je bilo lijepo voziti se po divnom Zagorju… brežuljci, vinogradi, klijeti svega ima… nismo stajali nigdje vozili smo put Varaždina u kojem smo odlučili najprije popiti kavu.
Malo prije 13 sati stižemo u divni gradić u kojem vlada mir i skoro pa pustoš… tu i tamo koji domaći stanovnik, par turista, a sve kulturne znamenitosti zatvorene.
Sjedamo na kavu, cijena standard za razliku od morskih destinacija.
Prva kulturna znamenitost tvrđava Stari grad
Gradski muzeju subotu 14.00 sati zatvoren totalno sam razočarana što ne mogu zaviriti u unutrašnjost zidina. Šećući po zemljanom bedemu pitam se kako je izgledao život unutar zidina u 14 stoljeću dok su njime vladali grofovi Celjski ili kasnije obitelj Erdödy.
Malo smo odmarali
Uršulinski samostan... naravno zatvoren pa možemo samo škicnuti na pročelja
U Hrvatskoj uršulinke s djelovanjem počinju u Varaždinu 1703.
Svi detalji doprinose divnom ugođaju ovog baroknog gradića ...
Franjevački samostan
Grgur Ninski
Franjevačka crkva
Varaždinska Krinolina ljubavi izradio je mr. Ivan Mesek, visoka je 2,5 metara
Pogled na prazne ulice... subota poslijepodne
VARAŽDINSKA KATEDRALA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA NEBO
Najznačajnija ranobarokna sakralna građevina u sjevernoj Hrvatskoj, gradili su je isusovci od 1642. do 1646.
Jednobrodna crkva sa šest pobočnih kapela, nad kojima su dvije galerije.
Uspjeli smo samo proviriti u katedralu
Varaždinska gradska vijećnica jedna od najstarijih europskih gradskih vijećnica. Na vjećnici je i balkon iznad kojega se nalazi kameni grb grada Varaždina. Njega je 1464. godine potvrdio kralj Matija Korvin kao službeni grb grada te je od tada nepromijenjen. Na tornju ispod sata nalazi se pokazivač mjesečevih mijena.
Muzej anđela, naravno pogled samo s vanjske strane jer niti on ne radi cijeli dan
Šetnju prekidamo kako bi nadoknadili izgubljenu energiju... prvobitna namjera ići na tortu grofice Marice u istoimenu kavanu, ali nas je put odveo u restoran Verglec
Moram priznati da nam je hrana bila prefina... juha od šparoga za nas dvoje poslužena u jušniku, količina za četvero ljudi... nakon toga teletina ispod peke koja se topi u ustima, mladi krumpir , mješana salata sve vrlo, vrlo ukusno.... desert međimurska gibanica...
Restoranu čista petica kao i konobaru
Nakon obilnog jela sjedamo na jurilicu i krećemo na drugu destinaciju Arboretum Opeka u Vinici
komentiraj (0) * ispiši * #
Špilja Vrelo- Planinarski centar Petehovec - nastavak posta s putovanja 2.7.2016.
11.07.2016.Nastavak našeg izleta u Gorski kotar… nakon predivnog Skrada put nas je odveo u divnu špilju Vrelo.
Sve fotografije ne mogu opisati što krije unutrašnjost špilje. Posebnost ove špilje je što je unutar nje izbetonirana stazica koja omogućuje posjetu invalidima, starijim osobama i djeci. LED rasvjeta daje joj posebnu čar i ističe bogatstvo različitih oblika stalaktita i stalagmita.
Slatkovodno jezerce, gorski izvor i ponor daju dodatni čar špilji. U kišnim razdobljima špilja je poplavljena.
Ukupna dužina je 300 metara, ali je otvoreno 250 m. Procjenjuje se da je stara 3,5 do 4 milijarde godina.
Predlažem svima koji nisu bili a prolaze kroz Fužine obvezno razgledavanje ove prirodne ljepote koja je na nas ostavila poseban dojam.
Ne zaboravite ponijeti jaknu jer je u špilji temperatura 8°C.
Nakon ove divne špilje trebalo je nešto pojesti, odluka je pala na planinarski dom Petehovac.
Nakon vožnje i uživanja u zavojitoj cesti dolazimo na nadmorsku visinu 1035 m gdje se proteže vidik na sve četiri strane… Delnice, Risnjak i Slovenske Alpe. Mislim da ljepota u potpunosti opravdava što je 1963. godine područje zaštićeno i proglašeno značajnim krajolikom.
Ljubazna konobarica nam preporučuje meni i niti u jednom trenutku nismo požalili što smo poslušali preporuku.
Dobrodošlicu su nam poželjeli prefinom borovničkom … Za predjelo smo uzeli juhu od gljiva koju kad smo pojeli nismo mogli više… slijedio je gulaš od srnetine s domaćim njokima, koji naravno nismo mogli pojesti i salatica…. S obzirom da nam je puno jela ostalo konobarica nam je isto zapakirala za kući bez našeg traženja…
Prezadovoljni smo bili kompletnom poslugom i posluženim jelom i svakako ćemo navratiti ponovno
komentiraj (0) * ispiši * #
Skrad – Zeleni vir – Vražji prolaz – Špilja Vrelo (2.7.2016.)- 1. dio
03.07.2016.Današnji plan puta Skrad – Zeleni vir – Vražji prolaz – Špilja Vrelo
Iz Zagreba krećemo u 7.30, naravno kao pravi bajkeri vozimo se starom cestom i uživamo u vožnjici…. Novi motorić je definitivno spas za moju stražnjicu, sve ne želim javno priznati ali MM je definitivno u pravu kad kaže da je putovanje motorom TOP i neopisiv užitak ….
Stajemo na kavicu u motelu Dobri, Jarče polje i guštamo na jutarnjem suncu. Ispijamo kavu i na daljnji put prema Skradu.
Nema više stajanja.. dolazimo u Skrad i vozimo prema Zelenom Viru…
Vidjevši širinu ceste, stanje ceste, zavoje i provaliju uz cestu razmišljam zatvoriti oči ? reći MM da se zaustavi okrene motor i vrati nas na glavnu cestu ?? ili natipkati poruku sinu pa ako se ne javimo da zna uglavnom od svega vadim mobitel i krećem u podvig kako zabilježiti provaliju uz koju se vozimo…
I konačno stižemo pred Planinarski dom Zeleni vir… skidanje.. oblačenje… pakiranje i spremni za planinarenje
Ulaznica 20,00 kn.
Prvo krećemo u razgledavanje kanjona Vražiji prolaz. Staza nije jako zahtjevna, priroda je divna, temperatura ugodna čak bi rekla da je bilo prohladno.
Između stijena nad vodom prolazi se mostićima i stepenicama. Na stijenama ima mahovine i drugih biljčica, a na terasama ima trave i drveća. Stijene su s jedne strane s vodoravnim usjecima s druge strane s poprečnim usjecima. Sunce koje probija kroz granje baca divno osvjetljenje na pojedina dijelove.
Žuborenje vode, pjev ptičica = harmonija duše.
U jednom dijelu kanjona nalazi se kip sv. Bernarda koji je zaštitnik planinara.
Pripremili smo svjetiljke za razgledavanje Muževe hižice koja je na kraju vražjeg prolaza, ali na našu žalost radi urušenog putića penjanje do iste nije bilo dozvoljeno
Istom stazom vraćamo se do planinarskog doma... vrijeme je za predah i kavicu
Nakon kraćeg odmora slijedi uspon prema Slapu i spilji po kojoj je Zeleni vir dobio ime. Na samom ulazu nalazi se hidroelektrana Munjara izgrađena 1922. godine. Hidroelektrana je još uvijek u funkciji a ujedno je spomenik tehničke kulture...
Uspon do vodopada je nešto kraći, ali je zahtjevniji.
Penjemo se... ja naravno škripim i moram se malo odmoriti, a i vruće nam je ... i tako stižemo do cilja.... Zeleni vir je ispred nas
Slijedi povratak na početak i vožnja nepreglednom, uskom, zavojitom bljak cestom .. te nasatavak puta prema Fužinama točnije u Spilju Vrelo ....
To Be Continued ...
komentiraj (0) * ispiši * #
Bohinj & Slap Savice & jako malo Bleda (28.5.2016.) ili kad "tinejdžeri" u 50-tima sjednu na motor i prevale 500 km...
Najprije moram napisati kako mi je žao što smo se za odlazak u taj divni dio Slovenije odlučili u 5 minuta i nismo imali definiran plan putovanja. Također mi je žao što nismo ostali barem jednu noć i razgledali sve ljepote, ali nadam se da ćemo putovanje ponoviti i ostati barem jednu noć.
Vrijeme nas je poslužilo, put je bio dobar čak nismo niti puno stajali kako bi se odmorili od vožnje na motoru.
Prva destinacija Vogel
tjekom cijele vožnje guštamo u krajoliku koji je prekrasan.Gondola vozi svakih 30 minuta i naravno kad smo stigli taman je otišla
Cijena karte,14 € po osobi nije baš niska, ali dobro treba vidjeti zeleni Vogel.Vozimo se uz Bohinjsko jezeru cestom koja nas dovodi na parking od kuda vozi stajaća gondola. Gondola je izgrađena 2001. Godine, a vožnja traje 4 minute u kojima se prevaljuje visinska razlika 956 metara.
Početak skijališta je na visini od 1537 metra i pruža prekrasan vidik na cijelu regiju i nacionalni park Triglav.
Nakon šetnje i uživanja sjedamo na kavicu :)
Dolazimo na parking koji se inače automobilima naplaćuje i moj muž sav sretan meni objašnjava kako je vožnja na motoru super … a to što skidamo motorističke hlače na parkingu, čizme trpamo u kofere, obuvamo tenisice to nije nikakav problem to je fora
Nakon skidanja , pakiranja, tovarenja i svih drugih čuda krećemo prema slapu Savica. Ulaznica 3 € po osobi . Do slapa put nas vodi kroz šumu po uređenim kamenim stepenicama. Umorni i iscrpljeni mogu se odmoriti na klupicama uz stazu. Svaka pohvala za uređenost i urednost. Uspon stazom traje cca. 30-ak minuta, oni u boljoj fizičkoj kondiciji mogu i brže doći.
Mislim da fotografije ne mogu prenijeti tu ljepotu, taj zvuk vode… stvarno savršen prizor…
Nakon uživanja i hranjenja duše divnom prirodom, spuštamo se prema našem motoru i krećemo u potragu za Gostilnom Rupa u kojoj smo odlučili jesti. Pronalazimo gostilnu, ali s obzirom da baš ne volimo jetrice koje su im bile specijalitet tog dana odlučujemo se za Medvjeđu šapu iliti na zdravo seljačkom šniclu s komadom pohanog kruha oblikovanom u medvjeđu šapu. Moram priznati da sam puno više očekivala ali na žalost nisam baš bila oduševljena s hranom. Zaključak cijena previsoka za dobivenu uslugu.
Vrijeme je naš najveći neprijatelj i ne ostaje nam više vremena za bauljanje po Bledu već samo za kavu i čuvenu Bledsku kremšnitu pa se vozimo prema Bledu u kavanu Park.
Kremšnita je 4 €, ali vrijedi...
Bledska kremšnita je izrađena prema receptu Ištvana Lukačevića koji je prilagodio stari vojvođanski recept za pripremu kremšnita tako da je nastala iznimno lagana i rahla slastica. Originalna bledska kremšnita poznata je kao jelo s nacionalnim podrijetlomŽalosni što je vrijeme projurilo krećemo kući i zaključujemo ponoviti ali barem dva dana
Oznake: #putovanje #idividipiši #destinacija, #bled #bohinj #slapsavica #blejskakremšnita #izlet
komentiraj (0) * ispiši * #
Rastoke & Baraćeva spilja (21.5.2016.)
Predah na putu do Rastoka i prva kava u Restoranu Karan koji je bajker friendly uz odličnu kavu 10% popusta na račun i krećemo dalje...
Nastavljamo put s ciljem uživati u čarima divnog mjestašca Rastoke.
Mjesto gdje je majka priroda ispreplela divnu mrežu slapova, mlinova i puteljaka.
Vodom bogata rijeka Slunjčica ljepotom svojih brzaka, jezera, slapova nimalo ne zaostaje za ljepotom Plitvičkih jezera i pravom zaslužuje naziv „male plitvice“….
Nakon uživanja u divnoj prirodi nastavak puta slijedio je prema Baraćevim špiljama. Imali smo sreću da smo bili dio male skupine turista i mogli smo uživati u ljepoti stalaktita, stalagmita i stalagnata. Baraćeva špilja je zaštićeni geomorfološki spomenik prirode, prvi pute se spominje 1892. godine.
Kako je duša bila nahranjena svim ljepotama prirode bilo je neophodno nahraniti i tijelo, te se ponovno vraćamo u Rastoke u konobu Petro koja je za svaku preporuku…. od autentičnog uređenja svakog detalja konobe do fine klopice
Povratk u Zagreb ... cilj ispunjen... spremni za novi radni tjedan
komentiraj (0) * ispiši * #
Samobor- Plešivica (7.5.2016.)
Prvi bijeg iz surove, užurbane gradske stvarnosti vodio je preko Samobora do Plešivice …
cilj je bio popiti kavu u restoranu Ivančić i uživati u predivnom pogledu s njihove terase.
Sam dolazak u Samobor budi u čovjeku sva osjetila vizualna, olfaktivna i akustična, gotovo sam zaboravila koliko je priroda divna.
Vozili smo se uskom, vijugavom cesticom i uživali… hmmm … kriza srednjih godina … ma nije 
jednostavno ponekad je potreban mali predah od svega…divno je bilo stati kraj obnovljene vodenice Puškar … voziti se i uživati u prirodi… pravi užitak slijedio je kad smo došli na cilj … u samom centru Plešivice na 405 m nadmorske visine smješten je restoran Ivančić…. S njihove terase okupane suncem pruža se predivan pogled na Jaskansku panoramu….. stvarno neprocjenjiv gušt… čak bi i poželjela gore ostati… eto tako nam je danas bilo… lijepo … sunčano… definitvno za ponoviti ..
komentiraj (0) * ispiši * #
Dobro došli
Dođe trenutak kad shvatiš….djeca su odrasla krenula svojim putem… posao radiš i uživaš u njemu… Vas dvoje ste tu i vrijeme je da nastavak divnog zajedničkog života posvetite jedno drugom i nečemu što Vas raduje i nadopunjuje… pa tako smo i mi krenuli u našu drugu „mladost“.
Nakon dugotrajnog uvjeravanja supruga popustila sam i krenula s njim na svoju prvu vožnju na motoru.
Relacija je bila kratka Samobor- Plešivica… osjećaj je bio jako, jako dobar i nije mi žao što sam popustila…
Nakon tog nedavnog prvog puta krenuli smo u sastavljanje liste željenih mjesta za obilazak i tu onda krene pa traži ovo.. pa traži ono… pa daj neki dobar restoran s autohtonim jelima tog kraja… i shvatiš da nam svima treba dobra informacija i nečije iskustvo i osvrt na putovanje… stoga sam ja odlučila na ovaj način podijeliti s Vama naše iskustvo putovanja koja tek počinju.
Svake sugestije, komentari, osobna iskustva su dobro došla
komentiraj (0) * ispiši * #