Marketing
Skrad – Zeleni vir – Vražji prolaz – Špilja Vrelo (2.7.2016.)- 1. dio
Današnji plan puta Skrad – Zeleni vir – Vražji prolaz – Špilja Vrelo
Iz Zagreba krećemo u 7.30, naravno kao pravi bajkeri vozimo se starom cestom i uživamo u vožnjici…. Novi motorić je definitivno spas za moju stražnjicu, sve ne želim javno priznati ali MM je definitivno u pravu kad kaže da je putovanje motorom 
TOP i neopisiv užitak ….
Stajemo na kavicu u motelu Dobri, Jarče polje i guštamo na jutarnjem suncu. Ispijamo kavu i na daljnji put prema Skradu.
Nema više stajanja.. dolazimo u Skrad i vozimo prema Zelenom Viru…
Vidjevši širinu ceste, stanje ceste, zavoje i provaliju uz cestu razmišljam zatvoriti oči ? reći MM da se zaustavi okrene motor i vrati nas na glavnu cestu ?? ili natipkati poruku sinu pa ako se ne javimo da zna 
uglavnom od svega vadim mobitel i krećem u podvig kako zabilježiti provaliju uz koju se vozimo…
I konačno stižemo pred Planinarski dom Zeleni vir… skidanje.. oblačenje… pakiranje i spremni za planinarenje
Ulaznica 20,00 kn.
Prvo krećemo u razgledavanje kanjona Vražiji prolaz. Staza nije jako zahtjevna, priroda je divna, temperatura ugodna čak bi rekla da je bilo prohladno.
Između stijena nad vodom prolazi se mostićima i stepenicama. Na stijenama ima mahovine i drugih biljčica, a na terasama ima trave i drveća. Stijene su s jedne strane s vodoravnim usjecima s druge strane s poprečnim usjecima. Sunce koje probija kroz granje baca divno osvjetljenje na pojedina dijelove.
Žuborenje vode, pjev ptičica = harmonija duše.
U jednom dijelu kanjona nalazi se kip sv. Bernarda koji je zaštitnik planinara.
Pripremili smo svjetiljke za razgledavanje Muževe hižice koja je na kraju vražjeg prolaza, ali na našu žalost radi urušenog putića penjanje do iste nije bilo dozvoljeno
Istom stazom vraćamo se do planinarskog doma... vrijeme je za predah i kavicu
Nakon kraćeg odmora slijedi uspon prema Slapu i spilji po kojoj je Zeleni vir dobio ime. Na samom ulazu nalazi se hidroelektrana Munjara izgrađena 1922. godine. Hidroelektrana je još uvijek u funkciji a ujedno je spomenik tehničke kulture...
Uspon do vodopada je nešto kraći, ali je zahtjevniji.
Penjemo se... ja naravno škripim i moram se malo odmoriti, a i vruće nam je ... i tako stižemo do cilja.... Zeleni vir je ispred nas
Slijedi povratak na početak i vožnja nepreglednom, uskom, zavojitom bljak cestom .. te nasatavak puta prema Fužinama točnije u Spilju Vrelo ....
To Be Continued ...
Post je objavljen 03.07.2016. u 21:04 sati.