Marketing
Varaždin – 9.7.2016.
Motor spreman u ranu zoru, a ja nikako sve poloviti kako bi krenuli … tako da smo krenuli skoro u podne 
… krenemo… vozimo se i sjetim se kako nisam uzela tenisice… pitam MM da li je on slučajno uzeo moje tenisice, ali na žalost nije… ništa iz Ivanje Reke poznatom cestom vraćamo se kući…
Ruta nam je bila po staroj cesti i stvarno je bilo lijepo voziti se po divnom Zagorju… brežuljci, vinogradi, klijeti svega ima… nismo stajali nigdje vozili smo put Varaždina u kojem smo odlučili najprije popiti kavu.
Malo prije 13 sati stižemo u divni gradić u kojem vlada mir i skoro pa pustoš… tu i tamo koji domaći stanovnik, par turista, a sve kulturne znamenitosti zatvorene.
Sjedamo na kavu, cijena standard za razliku od morskih destinacija.
Prva kulturna znamenitost tvrđava Stari grad
Gradski muzeju subotu 14.00 sati zatvoren totalno sam razočarana što ne mogu zaviriti u unutrašnjost zidina. Šećući po zemljanom bedemu pitam se kako je izgledao život unutar zidina u 14 stoljeću dok su njime vladali grofovi Celjski ili kasnije obitelj Erdödy.
Malo smo odmarali
Uršulinski samostan... naravno zatvoren pa možemo samo škicnuti na pročelja
U Hrvatskoj uršulinke s djelovanjem počinju u Varaždinu 1703.
Svi detalji doprinose divnom ugođaju ovog baroknog gradića ...
Franjevački samostan
Grgur Ninski
Franjevačka crkva
Varaždinska Krinolina ljubavi izradio je mr. Ivan Mesek, visoka je 2,5 metara
Pogled na prazne ulice... subota poslijepodne
VARAŽDINSKA KATEDRALA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA NEBO
Najznačajnija ranobarokna sakralna građevina u sjevernoj Hrvatskoj, gradili su je isusovci od 1642. do 1646.
Jednobrodna crkva sa šest pobočnih kapela, nad kojima su dvije galerije.
Uspjeli smo samo proviriti u katedralu
Varaždinska gradska vijećnica jedna od najstarijih europskih gradskih vijećnica. Na vjećnici je i balkon iznad kojega se nalazi kameni grb grada Varaždina. Njega je 1464. godine potvrdio kralj Matija Korvin kao službeni grb grada te je od tada nepromijenjen. Na tornju ispod sata nalazi se pokazivač mjesečevih mijena.
Muzej anđela, naravno pogled samo s vanjske strane jer niti on ne radi cijeli dan
Šetnju prekidamo kako bi nadoknadili izgubljenu energiju... prvobitna namjera ići na tortu grofice Marice u istoimenu kavanu, ali nas je put odveo u restoran Verglec
Moram priznati da nam je hrana bila prefina... juha od šparoga za nas dvoje poslužena u jušniku, količina za četvero ljudi... nakon toga teletina ispod peke koja se topi u ustima, mladi krumpir , mješana salata sve vrlo, vrlo ukusno.... desert međimurska gibanica...
Restoranu čista petica kao i konobaru
Nakon obilnog jela sjedamo na jurilicu i krećemo na drugu destinaciju Arboretum Opeka u Vinici
Post je objavljen 12.07.2016. u 21:36 sati.