Ustajte, prezreni, umijte se i razgibajte mozak
 Slika je sa stranice. Pažljiviji znaju da je Dona čest i rado viđen posjetilac ovih stranica, što zbog urođene džentlmenštine njihovog autora, što zbog toga što se isti vrlo često slaže sa stavovima iste. Često se prošeta do njenih stranica, dijelom stoga što ona piše duhovito i zanimljivo, a dijelom što piše često i obilato, te uvijek ima zanimljive diskusije nebrojenih poklonika. Ponekad se i on uključi u raspravu, ne prečesto, i to zato jer ona često svrne pisati o osjećajima, a u tome se pređašnji osjeća doma otprilike kao riba u kupusu, a i zato što je često spor i lijen, pa dok on smisli komentar, ona već objavi novi post. Nekidan je Dona s optimizmom pisala o uvođenju predmeta Religijska kultura u osnovne škole, kao alternative vjeronauku, i po običaju imala puno komentara, na koje sam se ovaj put i ja nakačio. (Nebitno za temu, ali tek da znate, ne dijelim njen optimizam, jer mislim da će KC i vlasti nastaviti opstruirati alternativu vjeronauku i da će sve ostati kao i do sada. Mislim da vjeronauku nije mjesto u školi, kao i da sama alternativa nije dobro smišljena: u školama bi djecu trebalo poučavati toleranciji i etici, ali ne s religijskih, nego općeljudskih polazišta. Religije nisu izvor moralnosti ljudskog roda, iako su se usavršavale kako su se ljudski moralni osjećaji razvijali. Kad god bi ljudi uznapredovali na ljestvici civiliziranosti, dakle morala, kreirali bi novu ili preuredili svoju staru religiju kao poboljšan okvir za svoja moralna shvaćanja. Zato se površno gledano čini kako su religije garancija održanja moralnih zasada, ali to može biti istinito samo u vrlo zaostalim, autoritarnim i nedemokratskim društvima, i to samo neko vrijeme: kad ljudski duh osvoji nove visine, religije najčešće postaju kočnica napretka, i nastaje borba za širenje granica, nakon koje se redefiniraju i društvena vjerovanja. Toliko o tome.) Jedan od ljudi koji često svrate kod Done je i CBK. Sad, iako priznajem predrasude o namjenskim i jednotematskim blogovima (jednako mislim i o Ateizmovu blogu, iako se s njegovim stavovima češće složim), poštujem stavove CBK, očito je netko u prošlom sistemu gadno potkačio njega ili njegove i prirodno je da mu je optika polarizirana i da ne vidi jednake ili čak veće nepravde učinjene s drugih strana. Diskutiramo mi tako, i u jednom trenutku, CBK mi veli "Nisam mislio na Hrvatsku jer valjda i sam znaš da u njoj nema neofašističkih snaga nego kriptokomunističkih..." (Ako vas zanima kontekst, odite kod Done i pročitajte, pa neće mi valjda pola posta biti u linkovima  ). I ja se zbunim, naravno. I dosjetim: pa da, ulice su nam pune grafita sa crvenom petokrakom. Stadioni se ore od skandiranja zajapurenih internacionalista pod proleterskim zastavama, najpopularniji hrvatski pjevač počinje koncert u brigadirki, pozdravom "Za domovinu s Titom!", a prepuna dvorana mu gromko uzvraća "Naprijed!" Trebalo bi biti slijep ili pokvaren pa to ne priznati. Da budem pošten, nije CBK jedini koji vidi čega nema. Na sličan način, naši političari i KC napose, svako malo retorički uravnoteže glasne i vidljive desničare nekakvim fantomskim ekstremnim ljevičarima na političkoj sceni. Glas Koncila je prije mjesec dana čak išao tako daleko da je val nasilja koji potresa hrvatsku pripisao - obračunima na ljevici. I onda jutros šaram po blogu i ugledam temu na Kaćunkovom blogu, taman mi je došao na itac. Da nije bilo njega, ne bi bilo ni ovog posta. Mislim, znam ja odavno da je Kaćunko malo maka (tko ne vjeruje, pogledajte post o knjizi praznovjernih bljuvotina koje je sam pripremio za izdavanje), a to su potvrdili i njegovi šefovi, ali toliku količinu gluposti na jednom mjestu... Kaćunko citira dr Zdravka Tomca, mjeru intelektualne konzistencije i političkog ukusa u navođenju deset prešutno prihvaćenih "sotonskih pravila" koje navodno moraju ispoštovati oni koji žele dobiti najviše prostora u hrvatskim medijima: 1. Nitko ne može biti prihvaćen u hrvatskim medijima, nikome se ne može otvoriti prostor tko nije spreman neobjektivno govoriti o dr. Franji Tuđmanu, tko nije spreman vrijeđati, optuživati i klevetati prvoga hrvatskog predsjednika, a braniti i veličati aktualnog hrvatskog predsjednika Stipu Mesića. Dakle, u hrvatskim medijima vladaju mesićisti, a progone se tuđmanisti. 2. Svi oni koji žele imati dovoljno prostora u hrvatskim medijima moraju biti apologeti Haškoga suda, moraju tvrditi da je to sud pravde koji nam otvara oči, koji nam otkriva istinu, koji nas spašava od naših zabluda. Svi moraju veličati Carlu del Ponte. Svi moraju zahvaljivati, pisati i govoriti hvalospjeve o tom sudu. 3. Svi moraju kriminalizirati braniteljsku populaciju, prikazivati ih kao srebroljupce koji žele dobro živjeti bez rada za par dana ratovanja, prikazivati ih kao razbojnike i psihijatrijske slučajeve ter na sve moguće načine rušiti ugled branitelja. 4. Svi moraju dokazivati da je Domovinski rat bio, navodno, zločinački projekt, da je državno i vojno vodstvo Hrvatske zločinačka družina, da je Hrvatska planirala i provela etničko čišćenje Srba, da je izvršila agresiju na BiH. 5. Svi moraju biti ateisti, svi moraju prikazivati vjeru kao primitivizam i napadati Katoličku crkvu kao navodno profitnu organizaciju, kao "bastion ustaštva" i nacionalizma. 6. Svi moraju biti titoisti, veličati Tita kao najvećeg sina hrvatskog naroda, svi moraju poticati lijepe uspomene na Jugoslaviju i bratstvo i jedinstvo i zalagati se za novo zajedništvo na Balkanu. 7. Svi moraju negirati i braniti komunističke zločine, čak ih i opravdavati, a uveličavati ne samo ustaške zločine nego i izmišljati opasnost da su i danas Crkva i hrvatski narod zaraženi ustaštvom. 8. Svi moraju propagirati krivotvorine da bi se amnestirala Srbija, a optužila Hrvatska, da bi se velikosrpska agresija i agresija JNA pretvorila u sukob s podijeljenom krivnjom, čak i s povijesnim obratom po kojem se krivnja prebacuje na Hrvate i na državno i vojno vodstvo Hrvatske. 9. Svi moraju biti ljevičari, protivnici HDZ-a i HSP-a, protivnici nacionalnog i domoljubnog, svi moraju domoljublje prikazivati kao nešto zastarjelo, primitivno. 10. Svi moraju biti internacionalisti, građani svijeta, i svi moraju propagirati globalizam kao spas. Moraju propagirati nužnost pokornosti Hrvatske i sve zahtjeve međunarodne zajednice prikazivati, čak i one koji su egoistični i protiv naših nacionalnih interesa, kao veliku pomoć hrvatskom narodu, na kojoj moramo biti zahvalni. Dakle, može se reći, zaključuje dr. Tomac, da živimo u svijetu u kojem postaje upitna izreka: "Vincit omnia veritas" (Istina sve pobjeđuje). Politika postaje sve više umijeće obmanjivanja i pretvaranja laži u istinu, a istine u laž. Nekada se javno mišljenje gradilo na temelju istine i čvrstih moralnih kriterija. Danas se stvara medijskom manipulacijom i miješanjem poluistina, laži i dezinformacija, pokojom istinom, pristranim izborom tema i sudionika. Onaj tko u Hrvatskoj ne prihvaća deset "sotonskih pravila" vrlo brzo gubi mogućnost da sudjeluje u javnom životu, gubi mogućnost da govori i piše u hrvatskim medijima (ponekad s "optužnicom", kao u najnovijem slučaju, zbog - jednostrane obrade teme; m.op.). Ajmo sad, nagradno pitanje za čokoladu: navedite mi molim vas, jednoga, JEDNOGA od tih sviju, koji je recimo na HTV zastupao to što reformirani Tomac taksativno navodi. Hm, ovaj... To jest... Ne pada vam na pamet? Ništa od čokolade za danas. U kojim to mokrim snovima dokazanog intelektualca i neupitnog vjerskog autoriteta žive svi ti nepostojeći likovi, da bi se materijalizirali u histeričnim izljevima paranoje? A postoji i drugi problem: ako moralne vertikale izriču tvrdnje koje bi trebale vrijediti za sve, a u stvarnosti očigledno ne vrijede ni za koga, ne treba li se u odgovornom društvu postaviti pitanje: tko tu koga obmanjuje, i zašto nam tako bezočno lažu? A u slučaju da iskreno vjeruju u svoje imaginarije, i treba li dokazane paranoike pripuštati u javnost? Pazite, ukoliko hrvatsko tranzicijsko, poslijeratno društvo još postuliramo kao tradicionalno, domoljubno i katoličko (o čemu spomenuti dvojac ne dvoji), nije li golema težina kvalifikacije "antihrvatski sotonski"? Mislim da na djelu imamo bizarni duo koji na prizeman način manipulira najnižim strastima. Jer sasvim je dovoljno onih poniženih, prevarenih, opljačkanih, kojima je lakše sanjati i ovakve noćne more nego se probuditi u čisto, bolno hladno i trijezno jutro i početi za promjenu misliti svojom glavom. Koja mada i neuka, teška i razmišljanju nesvikla zna i može više od ova dva kavula. |
