Sisyphus ascending
 Znate kako se ono u malim mjestima po Dalmaciji više ljudi katkad zove istim imenom i prezimenom? Zamislite sada i da ista imena imaju i njihovi preci. Zamislite kakve posljedice to može imati npr. u zemljišnim knjigama tih malih mjesta, u kojima se uz ime vlasnika nije vodila adresa ili nedajbože nekakav JMBG. Na primjer, u Kaštelima. Zamislite zatim dva čovjeka koji se zovu mosor2 Vicko. Jedan je moj pradjed, drugi dalji rođak. Očevi se obojici zovu mosor2 Lovre. Sinovi im se također isto zovu - mosor2 Ivan. A jebi ga, događa se. Zamislite zatim da su svi ti ljudi s vremenom pomrli, a da su iza smrti onog mosor2 Vicka koji nije bio moj pradjed, njegovi potomci zabunom u ostavinskoj raspravi sebi uknjižili komad zemlje u vlasništvu mog (pokojniku istoimenog) pradjeda. Tko radi, taj i griješi, kažu. Ovo nije priča o bespućima hrvatske sudske zbiljnosti, pa neću o višegodišnjem sudskom zajebavanju koje su moji prošli da bi rečenu zemlju vratili u posjed - srećom su nasljednici pokojnika bili pošteni i pogrešku priznali, inače bi zajebancija još trajala. Zajebancija je međutim okončana prije valjda godinu dana pravomoćnom presudom. Ovo je priča o radu Porezne uprave, ispostava Kaštela. 08.05.2007. Glas s telefona: Dobar dan, gospodin mosor2? Ja: Izvolite? Glas: Ovdje Š. iz Porezne uprave, ispostava Kaštela, u vezi čestice **** - zovem radi procjene - možete li danas u 14:00? Ja: ??? Glas: Čestica koju ste dobili pravomoćnom presudom ***** - u vezi procjene poreza. Ja: Ali radilo se o zemljištu koje je naše od starine - još od mog pradjeda, ali je greškom prije par godina krivo uknjiženo i sad je ta greška ispravljena. Glas: Ne znam, gospodine, meni ovako piše, odgovara li vam danas u 14:00 na čestici? Ja: Zapravo ne, radim. Glas: A sutra ili prekosutra? Ja: Pa dobro, prekosutra je četvrtak, pa ću moći izaći, a kad? Glas: Svratite do Porezne u Sućurac iza 13:00, pa ćemo otići na zemlju obaviti procjenu. 10.05.2007. I tako sam se prekosutra u radno vrijeme odvezao do Porezne. Ispostavilo se da nije potrebno vršiti uviđaj - dali su mi na potpis nekakvu papirnatu procjenu, a ja sam u za to predviđenu rubriku upisao kako i zašto smatram da bih trebao biti oslobođen poreza. Ponudio sam im i sudsko rješenje, ali se ispostavilo da ga već imaju. Pa sam se interesirao - što dalje, i trebam li još što priložiti - ljubazno su odgovorili da je to sve što se njih tiče, a predmet će rješavati gđa Jela I., koje trenutno nema i neće je biti dva tjedna. Neslužbeno sam saznao da gospođa ženi sina, pa je uzela dopust ili bolovanje. 30.05.2007. Pričekao sam dva tjedna i u idućem terminu kad sam mogao od posla ponovo svratio do Porezne da upoznam gđu Jelu. Izložio sam joj predmet, pa me uputila da u Zemljišniku kopiram povijest Z.K. uloška. Pohvalio sam slike mlade i mladoženje koje su se kao slideshow vrtile na screensaveru. Sad, morate znati jednu stvar vezanu za moj posao - ne trebam lupati karticu, ali u dane kad ima posla, moram ga odraditi do kraja. Od svih dana u tjednu, nešto ranije mogu izaći četvrtkom i petkom - a tko mi je kriv što kaštelanski Zemljišnik sa strankama uopće ne radi petkom (ni srijedom, ako koga zanima), a idući četvrtak je bio praznik. Potrudio sam se gospođu Jelu upoznati s tim činjenicama. 14.06.2007. Izletio sam poput rakete s posla oko podne i riskantnom vožnjom uspio do 13 sati (vremena kad zatvaraju i Zemljišnik i Porezna u Kaštelima) stići i uteći, krknuti 40 kn takse, te doći do povijesti uloška i gđe Jele: Ja: Puf - pant, dobar dan - oprostite što ovako na kraju radnog vremena upadam - donio sam one dokumente. Gđa Jela: A, dobro, dobro. Ja ću ih staviti u vaš predmet, samo sad mi je doma. Ja: Aha, a recite, mogu li vam se javiti da vidim ako još što treba? Gđa Jela: A možete - evo vam broj. Ja: U redu - onda, da vam se javim kroz idući tjedan? Gđa Jela: Dobro, ali nije hitno. Ja: Hvala. 20.06.2007. Ja (telefonski): Dobar dan, gđa Jela? Ovdje mosor2. Glas: Je, izvolite. Ja: Recite, jeste li pogledali onaj predmet - je li sad sve u redu? Glas: A znate, taj vam je predmet riješen, rješenje je na pošti. Ja: Super - tako brzo. Glas: Je, ali riješeno je da morate platiti porez. Ja: ???!! Glas: A znate, kako sam ja bila odsutna, moji su kolege radili umjesto mene, pa se skupilo dosta predmeta za potpis dok sam se vratila, a ja nisam gledala, pa sam potpisala i njega. Ja: Pa šta sad? Glas: Trebali biste se žaliti. Donesite molbu i 50 kn takse, pa ću ja priložiti onu vašu povijest uloška. 21.06.2007. Opet četvrtak, jasno, i evo mene s molbom i taksom: mislim si, nekako bi pravo bilo da ne moram baš ja platiti i tu taksu, ali pravim se fin pa šutim. I ti jadni Finci, uvijek ih izjebu. Gđa Jela dobrostivo mi dozvoljava da je ponovo nazovem. 23.06.2007. Stiže najavljeno rješenje o porezu. Traže love koliko ne zaradim u dvije i po godine dana. Plati u roku od 15 dana, ili se žali u roku od 30. Zatezne kamate 15%. Odlučujem ići u zatvor, ako se žalba izjalovi. Jebote, Šešelj će izaći prije mene. 16.07.2007. Ja (telefonski): Dobar dan, je li gospođa Jela I.? Glas s druge strane: Je, izvolite? Ja: Ovdje mosor2, sjećate se, vezano za onu žalbu? Glas: Je, je, sjećam se, nije vam to još riješeno, dobit ćete rješenje, kad bude. Ja: Dobro, ali recite, je li sad sve u redu - hoće li biti pozitivno riješeno, i treba li još nešto? Glas: A ne znam vam ja to, nisam to još ni pogledala. Ja: Pa, kad da vam se javim? Glas: Ne trebate, ja ću se javiti vama. Ja: Imate broj? Glas: Imam, imam. I onda kažu: Hitrorez. S ovakvom državnom upravom i službama, to više liči na Hitrozez. |
