Jad
 http://pubwww.st.carnet.hr/pd-mosor/arhiva/kozik2005/P1231355.JPGU pretprošlu nedjelju je bio krasan, sunčan dan, pa smo pokupili nešto prijatelja - roditelja s dječurlijom i napravili penzionerski đir na Mosor - u podnožje Kozika. I baš bi lijepo bilo - djeca su se istrčala, mi smo se stari prdonje prošetali i napričali, ispekli mesa i ribe i nadisali friške arje - da na početku puta, na uzvisini iznad sela Dubrava, tik uz pješački put, nismo naišli na skoro dovršenu novogradnju nekog lokalnog šerifa. Sve je bilo tu osim vlasnika: osama i tišina, reprezentativna kvadratura, bijesni arhitektonski stil, skupi aluminijski prozori, blindo vrata, centralno grijanje, brački kamen, septička jama, parkirna mjesta i rubnici (putu se očito sprema proširenje i asfaltiranje). A meni su došle suze, došlo mi je da mu utiran bovan u ponistru. Svitu moj dobri, ja nisam divljak, mogu puno istrpit, ali ovakvo nasilje, ovakvo arčenje i kretenizam stvarno ne mogu. Godinama i godinama dolazimo tamo - radi se o prelijepoj šumici, sa nekoliko izvora, planinarski je vrlo atraktivno područje, i to (provjereno) van građevinske zone. Zašto, zašto, zašto to uništiti? Tko to može dozvoliti ili tolerirati? Kakva je ovo kretenska država, koji smo mi jebeni zombiji, koliko još govana moramo pojesti? Znam samo jedno: u bilo kojoj raspravi oko bespravno sagrađenih objekata, zauzimam sasvim rigidno stajalište: ako je van građevinske zone: ruši! Ako je na zaštićenom području: ruši! Ako ne zadovoljava sve kriterije: ruši! Ako je bespravno, a zadovoljava sve kriterije i na građevinskoj je parceli: legaliziraj, ali krvavo globi! Neka se radi po zakonu, pa makar nebo palo. Dosta je već opravdanja: oni krše zakon, jer je spor, njima je obećano iz općine da će se srediti, oni su siromašni, glupi i blesavi. Ako se zakoni donose i provode sporo, ako vas lažu i jebu političari, izaberite druge, učinite nešto za tu posranu Hrvatsku u koju se kunete, šupci. Ali neka nema opravdanja za kršenje zakona, neka se zakoni provode nemilice. Za kraj, jedna digresija. Osamdesetih, dosta sam putovao po bivšoj Jugoslaviji, često po planinama - jednom smo zanoćili u katunu na planini Vranici (oko 1700 m n. v.), nekih tridesetak kilometara zračne linije od Sarajeva, uz Prokoško jezero. Tada je to bilo dosta popularno izletište Sarajlija, koji su sagradili i nešto vikendica. Kvadratura, stil i materijal vikendica, međutim, bili su striktno propisani, i svi su se morali toga držati - pored ostalih, tamo je kućicu (drvenu, planinsku, malenu, jednaku ostalima) imao i tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Raif Dizdarević - ni on nije izbjegao pravilima. Slično, Stara Podstrana, ali i drugi primjeri očuvanih ambijentalnih cjelina u Dalmaciji bili su zaštićeni od devastacije kao spomenici kulture - pamtite li barem to? Kako je onda moguće da u navodno slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj vladaju puno gori standardi zaštite zajednčkih dobara - dakle prava građana? A da probamo stvari konačno nazvati pravim imenom? Nisam imao živaca snimati ono zdanje, evo vam umjesto toga izgled pješačkog puta uz koji je zdanje niklo (gore), te pogled s vrha Kozika (dolje).  |
