srijeda, 16.05.2007.

Zapošljavanje mladih-3.tribina u organizaciji GONG-a

Jedan od najaktualnijih i gorućih problema našeg Grada je problem zapošljavanja. Tu činjenicu potkrepljuju statistički podaci sa Zavoda Za Zapošljavanje koji govore da u Zadarskoj Županiji trenutno ima nezaposlenih više od 11 000, u samom Gradu 4457 nezaposlenih osoba, o od toga mladih 901 osoba, odnosno u cijeloj Županiji ima nezaposlenih 3188 mladih osoba što čini oko 26.6% od ukupnog broja nezaposlenih. Podaci su više no dobri i iznad prosjeka u odnosu na ostale Županije. No, da li je stvarnost uistinu takva?!!!
Sudjelujući na tribini „Zapošljavanje mladih“ na trenutke sam stekla dojam da problema sa Zapošljavanjem mladih gotovo da i nema jer tako su "branili" svoju instituciju gosti sa tribine g-din Dubravko Bacalja, rukovoditelj Odjela analitike, statistike i informatike Zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zadar i g-đa Višnja Perin, rukovoditeljica Odjela za profesionalno usmjeravanje Zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zadar. Svaka im čast, gosti su se jako dobro pripremili i uspješno su predstavili svoju instituciju i iznijeli mnoštvo podataka pa mi se nametnulo pitanje „zašto Zavod služi osim davanja statističkih podataka“!!! Odgovor naravno neću dobiti, bar ne onakav kakav očekujem, a neugodno sam bila iznenađena kad predstavnici Zavoda nisu imali nikakve podatke o broju registriranih nezaposlenih osoba s invaliditetom, ali kako svi uzimaju postotak od 10% OSI u RH tako je i za pretpostaviti da ih je na Zavodu. Eto, kritike!!!!
Podaci o nezaposlenim OSI moraju biti dostupni svima. Ako su napravljene sve moguće studije i istraživanja o nezaposlenima, zašto nema i nas?!!!!
Održanu tribinu ipak smatram uspješnom bez obzira što se neki važni ljudi koji bi mogli odgovoriti na neka relevantna pitanja baš za ovaj problem nisu pojavili na ovom radnom sastanku. Razgovor je bio puno otvoreniji u odnosu na dvije protekle tribine, a i mladi su postavljali pitanja neprekidno jedno za drugim. Postavilo se i pitanje koje su to institucije koje mladoj osobi mogu pružiti potrebne informacije i „prvu pomoć“ nakon završenog školovanja i upuštanja u avanturu traženja posla, pitalo se i spominjala se u biti činjenica kako više nema zaposlenja za cijeli život kao što je to bilo u doba naših roditelja koji su se zaposlivši u jednoj firmi u istoj toj firmi otišli u mirovinu. Mlada osoba se neprekidno mora usavršavati, obrazovati i to je taj ključ uspjeha. Čekati da ti netko ponudi posao nije nikakvo rješenje. Svašta je izrečeno i zaključeno, ali meni još nije jasno gdje su na našem Zadarskom Zavodu za Zapošljavanje osobe s invaliditetom i nije mi dovoljan odgovor da na Zavodu rade dvije osobe s invaliditetom. Pozitivan je to primjer ostalim zadarskim poslodavcima, ali svi ti postotci su zanemarivi u odnosu na stvarne potrebe. S obzirom da o ovoj temi imam jako puno za reći i da ju stalno obrađujemo na našim sastancima, samo sam ukratko se osvrnula na sinoćnju tribinu i sve sudionike koji nikako ne mogu poreći da su mlade osobe s invaliditetom i u ovom slučaju najugroženija skupina. Pa već ako nas većina poslodavaca neće zaposliti (neki od razloga će biti navedeni u nekom drugom postu) neka nas bar evidentiraju kako treba i prate naš (ne)rad!!!!

- 12:36 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Bonton u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom

1.Prepoznate li potrebu za pružanjem pomoći osobi s invaliditetom, pitajte ju kako joj najbolje možete pomoći.

2.Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku. Rukujte se lijevom rukom ili dodirom kako to najbolje odgovara osobi s invaliditetom.

3.Obraćajte se neposredno osobi s invaliditetom, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju.

4.Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima poput: "Vidimo se", "Pozdravljam, trčim dalje", "Čujemo se" - bez obzira o kakvom invaliditetu se radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati krivih riječi.

5.Ako s osobom u invalidskim kolicima dulje razgovarate, nastojte sjesti kako biste se gledali u oči.

6.Usredotočite se na osobu koja ima neki poremećaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite je da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete.

7.Govorite polako i direktno prema osobi oštecena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usana pomažu joj da vas razumije. Ako, ipak, niste sigurni da vas je razumjela - napišite poruku.

8.Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na vašu ruku.

9.Gluhoslijepe osobe vas mogu razumijeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih pisanih slova na njenom dlanu.

10.Osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski.

11.Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto ucine.

12.Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadaća.

13.Čekajuci u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite da teško pokretna osoba odmah dođe na red.

14.Prigodom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona...,

15.Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte samo ako ste to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja ih koristi.

16.Nemojte milovati psa vodiča dok "radi". Pitajte vlasnika za dozvolu.

17.Poštujte vozače s invaliditetom. Kada u prometu susretnete vozilo označeno znakom invalida, povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Uvažite njihovu sporost u obavljanju radnji.

18.Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Prema njima se ponašajte kao prema jednakima, jer one to i jesu.