Dosadno mi je.

SOUNDTRACK: Arctic Monkeys --- Cigarette Smoke (na repeat)
Odlična pjesma! (Ok, ubijte me, al čini mi se da Alex u jednom dijelu pjesme kaže TORRES!)


Počet ću izražavanjem svoje... ajmo reć tuge radi toga što večeras završava Europsko prvenstvo u varanju. Dobrooo, nogometu. Bez obzira kakav rezultat ostvarili dragi španjolci (španjolci je čudna riječ), ja ću i dalje biti jaaaaako ponosna na njih i zadovoljna njihovim rezultatom na prvenstvu. Sergio Ramos ima dobre noge. Falit će mi Villa.

Iker Casillas je toliko zgodan da bi ga trebalo zatvorit. Ja bih tu trebala bit zločesta čuvarica, naravno.

Dobro, što sad? Gotovo prvenstvo, još nekih tjedan dana ćemo slušat kak si je Roman kupio cijelu momčad za Chelsea (fuj, bljak!), saznat ćemo da li je Benitez prodao Alonsa i je li Klasnić novi napadač Torina. I što onda?


Sinoć se eto, nakon veoma stresnog poslijepodneva, nađem se sa dvojicom prijatelja u bircu na pivi. I tako malo divanimo, počeli i o nogometu, i ja reče kak su mi favoriti na ovom prvenstvu Hrvatska, Češka i Španjolska. Na to me jedan od njih pogledao i pitao: Hm... A koji je to iz Češke da navijaš za njih?
Pametan čovjek. Jedino je malo fulao jer je mislio da je Baroš. Ha ha ha, onda je drugi rekao da je PetAr Čech (reko je PetAr, a ne Petr - al nije mi se dalo ispravljat ga) i pogodio je.

Zapravo, većine prošle noći se ni ne sjećam, samo znam da sam veoma dobro promotrila onog Victor Valdes tipa. Ako ne kužite, pročitajte par postova unatrag kad sam spominjala jednog frajera kojeg viđam u disku, a koji izgleda ko klonirani Victor Valdes (Barcelonin golman). Sve u svemu, imala sam jedan bliski susret s njim, kad smo ja i jedan prijatelj plesali, ali budući da smo oboje bili malo previše veseli, više smo se naslanjali na ljude oko nas nego zapravo i plesali, tako da sam se ja u jednom trenutku fest naslonila na Victora Valdesa. I što je veoma zanimljivo je to da frajer, a očito i svi ljudi oko njega koji ga poznaju, nisu svjesni toga da je on čisti klon jednog od najzgodnijih frajera na svijetu. Zapravo, kao da i nisu svjesni toga da je tip čisti komad - meni je malo falilo da ne poduzmem nešto... neprimjereno =P, al reko, pustit ću čoeka na miru. Uglavnom, mislim da je razlog tomu da mu se curice ne bacaju oko vrata upravo taj što tip ostavlja dojam dežurnog kronera i skoro se svake subote s nekim skoro potuče.

Golmani su najjači jebači. Trebam li nabrojit? Oke...
Iker Casillas, Jose Manuel 'Pepe' Reina, Victor Valdes (o blagodati li španjoskih!), Petr Čech, Stipe Pletikosa, Igor Akinfeev, Artur Boruc, Gigi Buffon (Koreja/Japan, tad se još nije olinjao), Francesco Toldo, Marco Amelia, Ricardo Pereira, Antonis Nikopolidis...
ukoliko se sjetite još kojeg, napišite.


Dobro, ovaj post je već dovoljno 'ženski' (čitaj: zašto žene vole nogomet?), tako da neću više. Pa-pa!

Raoul, Samuel i Emilien su sexy imena.

SOUNTRACK: The Automatic (pa se vi pitajte otkud naslov postu)


Evo me. Da ne ispadne da sam zaboravila na blog. Čak ću i uredno prokomentirat svakome kad završim s ovim postom. Ako ga ikad završim.

Što ima novo?

Jeste čuli da je Hrvatska izgubila od Turske u četvrtfinalu europskog prvenstva u varanju? Meni je to baš čudno, kad se uzme u obzir kakva smo mi to korumpirana zemlja i nacija, ali su očito Turci daleko veći prevaranti.

Ali nema veze, ovo nije ništa što flaša (ili deset) Karlovačke neće ublažit. Mislim ono, nekima očito neće, pogotovo ne onom liku koji poslije utakmice ispred birca plakao ko kišna godina, tukao drvo navijačkom majicom i vikao ''J**** ti mater, od takve nacije izgubit, buhuhuhuhuhuuuuuuuuuuu!

Mislim ono, daj si ljudi malo razmislite, čim su Talijani svjetski prvaci odma znate da takva natjecanja nipošto nisu regularna. Svaka čast Rusima, ajde, oni su valjda jedini dosad zaslužili da dođu ovako daleko (s time da, ako opet malo razmislite, Rusi imaju mafiju, Putina i Romana Abramoviča).

Meni bi se srce slomilo da Španjolci izgube večeras, ali nažalost, toliki prevaranti ko Talijani nisu, pa će bit teška tekma...


The Automatic i Klaxonsi službeno postaju moj soundtrack ovog ljeta. Nadam se.


Nagovorila me kolegica iz razreda da si napravim fejs. Da, poklekla sam i napravila ga. Istina, skoro sam pala u nesvjest kad sam vidila svo more onih aplikacija koje drugi imaju u profilu, a ja jadna niš, al evo, polako se one gomilaju i u mojem profilu.

A pogodite tko mi je postao točno 13. frend po redu? Mislim ono, meni taj 13 baš obilježava život (pitajte sve profesore koji mi se smiju kad im kažem da sam broj 13 u imeniku kad trebaju ocjenu upisat). No, da, pogodili ste. 15-godišnjak. Sad sam si našla jednu jebeno uberkul njegovu sliku za gledat. Došlo mi je da ga si kupim ko ljubimca, al bojim se da ću ispast preočita.

E, onda mi je došlo zanimljivo kako me hrpetina ljudi dodala ko frendove. Mislim, to se podrazumijeva, ali većinom su to ljudi od kojih ne očekujem da me pozdrave na ulici, a kamoli dodaju na fejsu, al eto, friško sam meso tamo pa sam popularna. Već je jedan dečec kupio moju fotku. I neki Korejac isto, svaka čast kak me našo.

Pa mi se desilo da sam si pribavila taj famozni poker. Sjela za stol s nekim teškim bleferima, izgubila prvu rundu, drugu dobila sa trisom šestica, u trećoj blefirala i izgubila skoro sve pare i onda sam odustala. Probat ćemo drugi put opet.

Palo mi je napamet i da postanem službeno fan Xabija Alonsa, al nisam jer sam mislila da će mi se smijat (budući da se ostatak ekipe deklarira kao fanovi Ivice Olića i Ivana Rakitića). Dodala sam neke slike od petka, i tako.


Sad mi je vruće i nemam zraka i mislim da ću se ugušit. Ne mogu otvorit prozor jer je još užas vruće vani.

Harry Potter maraton je počeo jučer ujutro. Traje 3 tjedna. Daklem, 3 tjedna fore da pročitam svih 7 knjiga. Prvu sam već zgotovila, sad sam na nekih 50ak stranica druge.

Idem sad. Uživajte!

Nekako gubim volju za pisanjem ovog bloga... zato ću sad pisat o nečem skroz neočekivanom...

Ok prije toga ću samo reć da mi je sad stvarno dosta sveg. Nije mi jasno kako neke ljude jednostavno nije sramota?
I zašto se neki ljudi moraju ponašat kao da su kraljevi/kraljice i mi svi ostali im se moramo pokoravat?

Ja se ne pokoravam sama sebi, kamoli nekome drugom!

SOUNDTRACK: Hard-Fi (jer me podsjećaju na prošli Božić... da, to su poslijednji dani kada mi je bilo lijepo)


Dobro... Ne da mi se komentirat utakmicu. Uglavnom, bila sam kotkuće. Bila sam totalno uvjerena da ćemo izgubit, tako da...

Budući da uz prvenstvo u nogometu dolaze i liste najružnijih i najljepših nogometaša koje su birale žene bez očito nikakvog ukusa, odlučih i ja dati jednu svoju listu... već neko vrijeme radim na listi top 10 najsexy nogometaša, i zasad sam uspila kompletirat prvih 5. Pa ću ih predstavit sad vama.

I ne, ne mislim da je Cristiano ''Ballerina'' Ronaldo s razlogom objekt obožavanja curica jer je jednostavno ružan i precijenjen (ako mi vjerujete, po meni, gadan je ko i Vukojević), a Luci Toniju bi najradnije šakom razvalila onu njegovu samodopadnu facu. Tkogod vidi nešto zgodno (ili pak lijepo!) u tim tipovima, zbilja ima problema s percepcijom ljepote. Ne želim nikog uvrijediti niti reći da su frajeri s mojeg popisa jedni jedini najljepši na svijetu. To je samo moj ukus, svidilo vam se to ili ne.

I da kažem prije početka, dva frajera s popisa uopće nisu na EP-u.

5. FABIO CANNAVARO
Jedini preostali talijanski mamitelj uzdaha iz doba mojeg osnovnoškolskog školovanja koji još i danas na nešto liči. Buffon i Del Piero su ostarili, a Nesta je nekud... nestao. EP nažalost propušta zbog ozljede koju je zadobio na treningu. Lista bi bila bzvz da nema nekog talijana, a budući da mi je Cannavaro zgodan još od Koreje i Japana, kad me nogomet i počeo lagano zanimat, zaslužuje 5. mjesto na ovoj listi.




4. PETR ČECH
Zanimljiv razgovor neki dan u školi...

Ja: ''Joooooj, Česi su izgubili jučer, baš šteta, a već su si mogli osigurat četvrtfinale! E da, imamo novog komada''
Kolegica J.: ''Aah, sigurno neki čeh...''
Ja: ''Pa hm... da... čeh... [naglašavam] Čeh... [još više naglašavam] Čech!

Frendica nije ni znala koliko je bila blizu kad je rekla da je čeh. Iako ovdje radim sama protiv sebe (eto dokaza da se ne pokoravam sama sebi!) jer mi je najmrskiji nogometni klub Chelsea za koji brani dotični Čech... Svijetu je najpoznatiji po užasnoj frakturi lubanje od koje je mogao i umrijeti, al srećom nije i na teren se vratio u rekordnom roku. Upravo zato na utakmicama mora nosit onu kacigu da mu se lubanja ne raspadne ako ga netko slučajno (ili namjerno) udari. Uglavnom, Petr i nije tolko zgodan kolko ima ne nešto u sebi...




3. NICKLAS BENDTNER
Najbolja stvar je što ima samo 20 godina! Jedan kolega mi je rekao da je tip totalni idiot, samo što mene to uopće nije briga dok god je on zgodan. Mladi Danac koji igra u Arsenalu na prvenstvu se nije našao jer se njegova Danska nažalost nije kvalificirala (normalno, kad su bili u skupini sa Španjolskom...). Ali nikad zabija za Arsenal dosta često, pogotovo u zadnjih nekoliko mjeseci kad je zbog Duduove ozljede dobio malo više šansi za igru. Mlad, plav, visok, zgodan... čisti skandinavac i zato je dobar!




2. VEDRAN ĆORLUKA
Naš Čarli (to je bila ona serija sa majmunom)! Štogod tko rekao, Ćorluka je daleko najzgodinij (oliti najljepše građeni) hrvatski reprezentativac koji je uživo još 10 puta zgodniji nego na TV-u. Jedan od razloga zašto se veselim utakmici Hrvatska vs Engleska u devetom mjesecu na koju bih trebala ić. Malo bezvezna UEFA-ina fotka, al jedina koju sam mogla nać s novim frizom (koji je 15 puta bolji od starog).




1. XABI ALONSO
Španjolac, igra u veznom redu, igra za Liverpool (i nadajmo se da je onos Juventusom bila samo ružna glasina!). Frajer zbog onog supergola koji je zabio sa svoje polovice igrališta. U zadnje vrijeme baš i ne igra blistavo (zahvaljujući ozljedama metatastrala koje su uslijedile jedna za drugom i zbog kojih je propustio dobar dio sezone) i čak mi se čini da je malo živac jer stalno nešto ureduje kod suca. Unatoč tome, od finala lige prvaka kad je Lpool igrao sa Milanom (onaj kad su izgubili), on je meni najzgodniji frajer u nogometnom svijetu.




Iiiiiiiiiiiiiiiiiii, to bi bilo to. Još samo za večeras: ŠPANJOLSKA, ŠPANJOLSKA, ŠPANJOLSKA!!

Iiiiiii, napokon imam novi album od Coldplaya! Iskreno, album ništa posebno uz par iznimki...

SOUNDTRACK: Coldplay --- Cemeteries of London (na repeat, i usudim se reć da mi je to najbolja pjesma na albumu)


Htjela bih prokomentirat neke stvari.

STVAR PRVA:

Što smo to mi čekali još od 10. mjeseca kad smo se kvalificirali na EURO? Na što smo se to mi nabrijavali danima? Zašto sam ja dovraga trčala u birc 2 sata prije početka tekme da uhvatim mjesto na terasi pred videozidom?

Na katastrofalnu utakmicu. Prva stvar - komentatorima treba flaster na usta, Isse Kriste, što ti ljudi baljezgaju, to je apsolutno bolesno. I većinu vremena se pitaš - što je pisac htio reći? Ili ono kad je jedan reko da će poslat pismo UEFA-i zbog suđenja.

Druga stvar - sudac. Dotični gospodin iza sebe već ima utakmica na kojima je sudio, pa eto, nepošteno. Jedna od njih je bilo četvrfinale Lige Prvaka između Liverpoola i Arsenala kada je sudio u Liverpoolovu korist. To mi tad i nije tako smetalo, al opet, kad se desi više puta... Mislim da jadan čovjek ima težak psihički poremećaj - ne može se nositi sa realnošću. Dobro, razumim ja da je Austrija domaćin i da bi bilo bzvz da odmah izgube, ali jbg, ako je Luka zabio penal i ako vodimo, onda vodimo.

Treća stvar - naši predivni i pretalentirani nogometaši koji su igrali kao da su tri dana bančevali. Onaj Budan ak je jednom potrčao, zaboga! I onaj budalasti Petrić, Isse, ja da sam na Bilićevom mjestu ja bih ga izvadila van još na početku dugog poluvremena. Mislim ono... A Joe the Technitschar? Jebote, ak mu je ono vrhunska technika onda jadni austrijski igrači nemaju pojma što je nogomet.

Plus, na terasi je izbila rasprava o tome hoćemo li proći u četvrtfinale. Zaključak je bio da hoćemo.
Zaključak mene i frenda je: Ako i prođemo, igrat ćemo s Portugalom, pa što se onda i trudimo proć skupinu?


STVAR DRUGA:

Ukoliko ste perspektivni pisac i želite da se vaša knjiga nađe na popisu lektire, morate zadovoljiti ove kriterije:

- Radnja se odvija u nekom selu Bogu iza nogu
- Glavni lik je mlada gospa, po mogućnosti anoreksična i bljedolika i cijelo selo misli da je bolesna (u mozak, naravno)
- mlada gospa ima majku koja nije iz tog sela i mama je kriva za to što je mlada gospa 'bolesna'
- tata joj je dežurni pijanac koji maltretira i nju i mamu
- svi frajeri iz sela su zaljubljeni u mladu gospu osim onog u kojeg je ona zaljubljena
- majka negdje u međuvremenu ili gubi razum, ili umire, ili oboje
- mlada gospa se spetlja s jednim od tih frajera koji su zaljubljeni u nju (po mogućnosti konjušara ili čobana), pa ga samo vrti oko malog prsta dok...
- ... napokon ne počne ljubovat s onim frajerom u kojeg je ona zaljubljena, a on je s njom samo zato jer će njen stari dat dobar miraz
- mlada gospa se tada smoči na kiši, prehladi se, i za 2 dana umire
- tata od mlade gospe plače ko kišna godina napokon shvaćajući što je sve izgubio

itd, itd... sad nek mi netko kaže da nema knjige u lektiri (po mogućnosti od hrvatskog autora), u kojem napisani kriteriji nisu zadovoljeni? Sjetimo se Tene, Boje Muljike, Breze i sličnih njima.


STVAR TREĆA:

Zapravo, treće stvari nema, nego ono što spada 'pod razno'...

Laž od Kompleks K je predobra pjesma, ponovno otrkivena nakon nekoliko godina.
Klaxoni su predobar bend, iako su mi, pred godinu dana, bili totalno bezveze... sad ih ne mogu prestat slušat.

Opet određene osobe pričaju nebuloze o meni okolo. Najnoviji trač je da smo ja i jedan moj jako dobar prijatelj par. Što i da jesmo, što se to njih tiče?

Moj 15 godišnjak mi je platio piće u subotu... nakon što su on i kolega igrali biljar i uvjet je bio da koji pobijedi plaća meni piće. Nažalost, još mu ništa nije kliknulo u glavi.

Napisala sam nešto. Inspiracija mi je bila Nabujala Rijeka od Adastre, da znate ak slučajno primjetite neke sličnosti.

Uh, kad bih bar znala turski... ili neki drugi jezik. Zapravo, voljela bih jednog dana znat govorit turski, norveški, ruski i engleski s australskim naglaskom. Ali lijenosti moja... ni njemački mi se ne da naučit, a imam priliku.

SOUNDTRACK: Mor Ve Ötesi (postaju bolji sa svakim novim slušanjem!)
- preporučujem pjesme Küçük Sevgilim, Durma Öyle, Çocuklar Ve Hayvanlar, Bir Derdim Var, Cambaz, Az Çok i Daha Mutlu Olamam


Neću reć da sam sretna jer bih se mogla ureći, ali ću definitivno reći da mi je bolje. I dasam sada, kada sam shvatila da mi se neki ljudi nekim čudom neće vratiti trčeći mi u zagrljaj, uzela stvar u svoje ruke.

Zovem. Tuuuu, tuuuu, tuuuu... nitko se ne javlja. I već sam deprimirana, jao, pa nemam s kime van. I sjetim se jedne osobe i pošaljem poruku i veoma se iznenadim kada dobijem povratnu poruku od te osobe. ''Slavimo rođendan od bratića, dođi tad i tad na to i to mjesto.''
Kud ćeš bolje? Slavi se roćkas (prvo mi je bilo malo glupo jer me frajer koji je slavio nije ni zvao, al onda sam se sjetila da je i on bio lani na mojem rođendanu), bit će besplatnog alkohola, i, što je najbolje, hrpetina djece. Čitaj: Onaj moj 15 godišnjak što je sa mnom pio pivu na autobusnoj stanici kad nas je uhvatila policija (poglej nekoliko postova ispod).

Pričali smo, većinom o školi i profesorima, a onda mi je frend dođao s leđa i šapuno mi nek ne barim malu djecu.

Osjećam se staro.

Ali ne bi mi smetalo, ne bi mi nikako smetalo... samo jbg, znam da sam ja takve sreće da ga nikad neću uspit uhvatit. Bitno da mi se neki sumnjivi likovi uvaljuju u disku, a samo ne oni koje JA HOĆU da mi se uvaljuju (i pod tim mislim na onog tipa što izgleda ko klonirani Victor Valdes, i naravno, na 15 godišnjaka).

Plesali smo ko ludi, i onda mi nikako nije bilo jasno kako je već pola 4 kad sam pogledala na sat.


xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx


Slušala sam Küçük Sevgilim, i to puno ovih dana... predivna pjesma. Nije ni bit toliko znat riječi, koliko je pjesma prekrasna sama po sebi... Inspirirala me da napišem nešto, iako nema neke veze sa pravim riječima pjesme. Počelo je kao pjesma (ako slučajno primijetite kakvu rimu), ali završilo je malo drugačije. Nije nešto posebno, ali eto...

(slušajte i čitajte)