Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/morwenna

Marketing

Singing la la la la la la la leeee, and the night over London lay...

Iiiiiii, napokon imam novi album od Coldplaya! Iskreno, album ništa posebno uz par iznimki...

SOUNDTRACK: Coldplay --- Cemeteries of London (na repeat, i usudim se reć da mi je to najbolja pjesma na albumu)


Htjela bih prokomentirat neke stvari.

STVAR PRVA:

Što smo to mi čekali još od 10. mjeseca kad smo se kvalificirali na EURO? Na što smo se to mi nabrijavali danima? Zašto sam ja dovraga trčala u birc 2 sata prije početka tekme da uhvatim mjesto na terasi pred videozidom?

Na katastrofalnu utakmicu. Prva stvar - komentatorima treba flaster na usta, Isse Kriste, što ti ljudi baljezgaju, to je apsolutno bolesno. I većinu vremena se pitaš - što je pisac htio reći? Ili ono kad je jedan reko da će poslat pismo UEFA-i zbog suđenja.

Druga stvar - sudac. Dotični gospodin iza sebe već ima utakmica na kojima je sudio, pa eto, nepošteno. Jedna od njih je bilo četvrfinale Lige Prvaka između Liverpoola i Arsenala kada je sudio u Liverpoolovu korist. To mi tad i nije tako smetalo, al opet, kad se desi više puta... Mislim da jadan čovjek ima težak psihički poremećaj - ne može se nositi sa realnošću. Dobro, razumim ja da je Austrija domaćin i da bi bilo bzvz da odmah izgube, ali jbg, ako je Luka zabio penal i ako vodimo, onda vodimo.

Treća stvar - naši predivni i pretalentirani nogometaši koji su igrali kao da su tri dana bančevali. Onaj Budan ak je jednom potrčao, zaboga! I onaj budalasti Petrić, Isse, ja da sam na Bilićevom mjestu ja bih ga izvadila van još na početku dugog poluvremena. Mislim ono... A Joe the Technitschar? Jebote, ak mu je ono vrhunska technika onda jadni austrijski igrači nemaju pojma što je nogomet.

Plus, na terasi je izbila rasprava o tome hoćemo li proći u četvrtfinale. Zaključak je bio da hoćemo.
Zaključak mene i frenda je: Ako i prođemo, igrat ćemo s Portugalom, pa što se onda i trudimo proć skupinu?


STVAR DRUGA:

Ukoliko ste perspektivni pisac i želite da se vaša knjiga nađe na popisu lektire, morate zadovoljiti ove kriterije:

- Radnja se odvija u nekom selu Bogu iza nogu
- Glavni lik je mlada gospa, po mogućnosti anoreksična i bljedolika i cijelo selo misli da je bolesna (u mozak, naravno)
- mlada gospa ima majku koja nije iz tog sela i mama je kriva za to što je mlada gospa 'bolesna'
- tata joj je dežurni pijanac koji maltretira i nju i mamu
- svi frajeri iz sela su zaljubljeni u mladu gospu osim onog u kojeg je ona zaljubljena
- majka negdje u međuvremenu ili gubi razum, ili umire, ili oboje
- mlada gospa se spetlja s jednim od tih frajera koji su zaljubljeni u nju (po mogućnosti konjušara ili čobana), pa ga samo vrti oko malog prsta dok...
- ... napokon ne počne ljubovat s onim frajerom u kojeg je ona zaljubljena, a on je s njom samo zato jer će njen stari dat dobar miraz
- mlada gospa se tada smoči na kiši, prehladi se, i za 2 dana umire
- tata od mlade gospe plače ko kišna godina napokon shvaćajući što je sve izgubio

itd, itd... sad nek mi netko kaže da nema knjige u lektiri (po mogućnosti od hrvatskog autora), u kojem napisani kriteriji nisu zadovoljeni? Sjetimo se Tene, Boje Muljike, Breze i sličnih njima.


STVAR TREĆA:

Zapravo, treće stvari nema, nego ono što spada 'pod razno'...

Laž od Kompleks K je predobra pjesma, ponovno otrkivena nakon nekoliko godina.
Klaxoni su predobar bend, iako su mi, pred godinu dana, bili totalno bezveze... sad ih ne mogu prestat slušat.

Opet određene osobe pričaju nebuloze o meni okolo. Najnoviji trač je da smo ja i jedan moj jako dobar prijatelj par. Što i da jesmo, što se to njih tiče?

Moj 15 godišnjak mi je platio piće u subotu... nakon što su on i kolega igrali biljar i uvjet je bio da koji pobijedi plaća meni piće. Nažalost, još mu ništa nije kliknulo u glavi.

Napisala sam nešto. Inspiracija mi je bila Nabujala Rijeka od Adastre, da znate ak slučajno primjetite neke sličnosti.

Nije to tako lako

''Dobro jutro,'' šapuće tiho praznom zidu,
Ogleda se oko sebe tražeći svoj izgubljeni san
Nitko još nije budan, ali ona već radi
Pada s nogu, ali skriva to od njih
Sretna je samom sobom, ali ne vjeruje im
Opet je sama, pada u san, a onda: novi dan.

''Nije to tako lako,'' ona pjeva. ''Ali me opušta.''
I svi je slušaju, ali boje joj se prići
Rijeka osjećaja nosi je daleko od njih
Smije se bojama, znajući da putuje kući

Hladan je zimski dan, onaj koji zaleđuje nebo
I par toplih, smeđih očiju gleda u njeno lice
Nova Godina kuca na vrata, stigla je prerano
On hvata ju za ruku da ju dotakne, ali nje nema
Samo je izgubljen sjaj nestalih vremena
Odjek vruće ljubavi koja je nekad plesala u njima

''Nije to tako lako,'' ona pjeva. ''Ali me opušta.''
I on plače ali se boji vratiti ju u život
Rijeka osjećaja odnijela ju je daleko od njega
On gleda u boje, znajući da su ju odvele od njega

''Nije tako lako,'' on grmi. ''Ali opušta je.''
I on se smije ali boji se potrčati za njom
Rijeka osjećaja nosi ga nepoznatom domu
On dotiče boje, znajući da je to sve što je ostalo od nje

''Dobro jutro,'' šapuće tiho praznom zidu,
Ogleda se oko sebe tražeći svoju izgubljenu ljubav
Nitko još nije budan, ali on već radi
Pada s nogu, ali skriva to od njih
Nije sretan samim sobom, ne može im vjerovati
Opet je sam, pada u san, a onda: novi dan.

''Nije to tako lako,'' on pjeva. ''Ali opušta me.''




Post je objavljen 09.06.2008. u 16:40 sati.