Morton1905
15.08.2014., petak
Istine o istinama (Semistinama, Pseudoistinama) Dr. sc. Josip Golčić, Ičići
|
Istine o istinama Teolog A. Rebić ustvrdio je u "Vjesniku" da danas znanost i vjera nisu u sukobu?! Sa svog aspekta on je u pravu, jer što god znanost važna otkrije, Crkva to, up to date, prihvati, npr. big bang, ali uvijek uz spasonosnu nedokazivu napomenu da je i to Božje djelo. "Priroda" je na tu dilemu aktualnu do akutnosti i u svjetskim razmjerima otvorila raspravu pro et contra sjajnim prilozima akademika I. Gušića i dr. sc. J. Balabanića. Prilažem i svoj skromni obol interdisciplinarnom pristupu, koji nas konsenzusom subjektivnih stavova može asimptotski primicati sve objektivnijim istinama. 1. Najveći pravi vjernici su znanstvenici, jer stalno kreativno-maštovito izmišljaju i pronalaze svoje posve nove bogove - različite hipoteze, u koje fleksibilno vjeruju sve dok se ne pronadu nove - istinitije. U tome je bitna razlika između mjerljivih i provjerljivih znanstvenih istina i nedokazivih vjerskih dogmi. 2. Galileo: Mjeri sve mjerljivo, a nemjerljivo učini mjerljivim, ili bar provjerljivim, procjenjivim - to je temeljac egzaktnih - bazičnih znanosti. 3. Tertulijan et all: Credo quia absurdum temeljac je vjerskih dogmi. Većina znanstvenika i agnostika bira NON credo za sve nespoznatljivo. 4. W. Occam: Sve složeno pojednostavi svođenjem na bitno; preferiraj najjednostavnije rješenje kompliciranog ako je jednako istinito kao i složeno. 5. B. Spinoza: Deus sive natura - omogućio je znanosti da kroz prirodu istražuje i um Boga. 6. Rene Descartes: Cogito ergo sum. No, post hoc ergo propter hoc, nisu, kao ni račun korelacije, uvijek i kauzalni. Nakon A. Einsteina i W. Heisenberga prepotentni determinizam, koji je limitirao slobodu etičkog izbora, sveden je na skromniju vjerojatnost. Zato I. Gušić s pravom kreativno korigira redoslijed ove sklerotične mudrosti velikog Renea: Moram najprije biti čovjek da bih mogao misliti, osjećati, učiti, raditi, Ijudskije Ijubiti ... 7. B. Russell: Osvajanje sreće: Kad bismo prestali lagati, odmah bi se raspala prijateljstva, Ijubavi, svi društveni odnosi. Srećom, Ijudi ne bi mogli dugo biti u takvoj pustoši i počeli bi sklapati nove, prave odnose, kojima više ne bi smetala ni puna istina! 8. Akademik Balota-Mirković, kao mladi radnik-gastarbajter u Njemačkoj, uz doškolovanje piše: "Ako mala zemlja, kao naša, želi u svijetu značiti bar kvalitetu, onda mora odgajati hrabre Ijude, koji će uvijek zastupati istinu". Odmah sam pošao u Rakalj kleknuti na grob mu, obići rodni kućerak i čitati sve što je napisao. 9. I. Kant: Kategorički imperativ, po M. Kangrgi, najbolja je uopće moguća formulacija etičkog dobra. Kad sam mu na Korčulanskoj Ijetnoj školi i na Danima Fiamenga u Komiži na Visu oponirao sa: "Ništa nije savršeno, ni završeno", odgovorio je da nije kriv što je Kant bio tako perfektan. Iz inata sam si dvostruko diktatorski naziv te čuvene Kantove misli eufemizirao u naputak, savjet, a sadržaj - kako živjeti da bi bio uzor svima - parafrazirao sam si ovom inačicom: Misli, radi, piši, "diši", govori jasno, glasno, istinito i pošteno, a ne dvolično, trolično - uvijeno (kao političari - demagozi, manipulatori - teolozi Ijudskim dušama). 10. Tertium non datur, lažna je dilema da trećega nema: ili si vjernik, ili nevjernik, ili si s nama ili protiv nas i - kuglu u čelo. Samo se polutrudna ne može biti. Istinitija je trilema: Tertium EST datur. Srećom, možeš biti i agnostik i neutralan u dubiozama; jer, i ateisti su vjernici, koji vjeruju da Boga nema. 11. Kad sam 1973. postao agnostik, počeo sam kritičnije čitati i znanstvene i vjerske, političke i filozofske tekstove. Pokušajte, pravi je užitak raskrinkati poneku petrificiranu mudrost svih veleumova i svakog autoriteta! Općeljudski etiral-etika i moral sljubljeni u jedno, vjeruju (!) da je nepošteno profesionalno se baviti nedokazivim bogovima svih bjanko-vjera i od toga stoljećima bonvivanski i gotovanski živjeti na teret naroda, koji nas sve alimentira, podržavajući njegov strah od smrti i održavajući neznanje mu misticizmom. Naprotiv, treba mu služiti, baveći se onim dostupnim Ijudskom umu i korisnim za sve. 12. Biblija je knjiga nad knjigama, bestseler, zbirka bajki nenadmašene Ijepote, ali i okrutnih zločina, od istjerivanja Adama i Eve iz raja, sa surovim istočnim grijehom nevine djece do danas, preko lingvističkog sadizma i Divide et impera zbog složnoga graditeljskog remek-djela Babilonske kule, do totalnoga genocida općim potopom svih osim privilegiranih odabranika Noe. Danteov Pakao, Machiavellijev Vladar. Hitlerov Mein Kampf i Staljinovi gulagi, šegrti su Biblijskim strahotama. 13. Šezdesetak milijardi već umrlih + šest milijardi nas još živih + nove generacije, koje će nadirati, prenapučit će besmrtnim i vječnim dušama Ijudi raj i pakao, pa će ih vatikanski astronomi dislocirati u antisvemiru nedostupnom teleskopima smrtnika. 14. Prije će deva kroz ušicu igle, negoli bogataš ... Kad bi kroz povijest pape, kardinali, nadbiskupi, biskupi, preuzvišeni, monsinjori, velečasni, iskreno vjerovali, ne bi gomilali tolika blaga, jer bi znali da ih čeka pakao. 15. Vatikan s velikim zakašnjenjem, od znanosti stjeran u kut, priznaje krvave zločine inkvizicije, spaljivanje znanstvenika, heretika, vještica, uz koristoljubivu konfiskaciju imovine, indulgencije, blud, incest, trovanja. No u biti se ne predaje ni nakon etičkog bankrota, moralne kapitulacije, spoznajnog fijaska. Jedno je priznati riječima, a drugo radikalnim djelima opće dobrobiti; pokajati se s figom u džepu i galilejski misliti: Ipak se NE okreće! 16. Ako se znanstvena i vjerska istina pobijaju, istinita može biti samo jedna, pa neka svi Ijudi slobodno biraju, ali i ne maltretiraju, već toleriraju, suprotne stavove i raznomišljenike. 17. Najvrijednije u Bibliji, Kuranu,Talmudu-Tori, svim ustavima i zakonima, jest općeljudski etiral-etika i moral, pa na kraju, u svom dekalogu, credu, pokušavam iz njih digestirati za raju, fukaru, stoku sitnog zuba, paupere, kako su pogrdno i bahato nazivali najveću vrednotu - narod - njegovi poglavari, "dužnosnici". 18. Lukrecije Kar: De rerum natura znanstveni je svjetonazor i smisao života starog Rima u stihovima, za ohrabrenje i pouku puku od straha pred smrću i surovim bogovima. Danas to u prozi čine i mnogi vrhunski znanstvenici, kojima je čast pisati popularno za narod, služiti mu znanošću. 19. Mozak je tvar, fi, a psiha, duša, psi, njegova je bestjelesna energija, koja ne može samostalno funkcionirati nakon smrti mozga (osim u čudu neba). Korteks mozga stvara misli i osjećaje duše i u viših životinja, a ne samo u Ijudi, što je hereza za vjerske dogmatike, pa će ekolozi za tu našu daleku braću izmisliti zooraj kad uginu. 20. Marx, veleum, erudit, polihistor, u Bijedi filozofije bahato je ismijao Filozofiju bijede i profetsku ideju njezina autora da je možda, davno, bilo vrijeme, kad još i nije bilo vremena (stvorena big bangom ili Božjom milošću!). 21. Emergencija S. A. Kaufmana, SAD: Geneza svemira stremi samorganiziranju (kao i mi Ijudi!) od kaosa prema kozmosu. To prividno proturiječi 2. zakonu termodinamike o rastućoj entropiji u funkciji vremena-prostora. Svemir se još, u ireverzibilnom vremenu, širi i razrijeđuje prema golemom vakuumu. No, potom će se, u reverzibilnom vremenu, ponovno zgušnjavati kao u velikoj i sve manjoj i težoj crnoj rupi, do novog praska, pa se oba para suprotnosti - prostorvremenski i red-nered, naizmjence smjenjuju. Infantilan je strah nekih znanstvenika da će u takovu obratu posljedice prethoditi uzrocima i da će djeca praviti svoje roditelje. To je floskula, ako bude bilo koga potentnog, koitus će i dalje uzrokovati pregnantnost. 22. Privilegirane kaste korumpiranih karijerista, protesionalnih političara, vojnih i vjerskih voda, nažalost i vrhunskih znanstvenika, kao E. Teller, otac HB i Rata zvijezda, težak su balast na grbači svakog naroda, bogatog i siromašnog, jer ne proizvode ništa na opću dobrobit, samo rat, bijedu, smrt, laž, neznanje, strahove, mistiku. Praznim nadama o postmortalnim sankcijama u raju i paklu, odvlače Ijudsku kreativnost na slijepi kolosijek, u spoznajni, motivacijsji, proizvodni ćorsokak. Pola stoljeća čitam o psihi i istražujem ju kod bližnjih i kod sebe, ali ne nalazim znanstvenog traga o njezinoj besmrtnosti. Politika bi trebala biti zajednička briga svih o općoj dobrobiti. Umjesto toga ona je, po narodnoj mudroj poslovici - kurva, što je teška uvreda za prostitutke! 23. Tragedija u Moskovskom teatru 2002. mogla se spriječiti referendumom naroda i davanjem samostalnosti Čečeniji, a ona u SAD-u 2001. u New Yorku i Washingtonu - običnom primjenom zaboravljene Monroove doktrine - njihova umnog i poštenog predsjednika, o neuplitanjem oružjem u probleme drugih država diljem svijeta! Sve zemlje moraju raditi i na općoj dobrobiti, a intervenciju u sukobima prepustiti OUN-u, organizaciji koja je jedina za to i stvorena i pozvana. Da je Srbija dopustila mirno otcjepljenje ostalih republika i pokrajina iz Jugoslavije, kulturan "razvad braka", kao kod Čeha i Slovaka, ne bi bilo strašnih ratnih zločina na Balkanu i svi bi već bili pred ulazom u Europsku zajednicu. Sudbina svijeta ovisi o priznanju da je terorizam kamikaza, bumeranga, očajnički feed back, stravična potlača samožrtvovanja slabih i siromašnih, zbog nepodnošljivo nepravedne distribucije resursa i vrednota života, pa je čudo da za takvom odmazdom nisu bili masovnije posegnuli aboridžini, Indijanci i crni robovi. 24. Sa 60 mladih pokušao sam 1973. osuvremeniti, oplemeniti, oznanstveniti, odbremeniti balasta, mistike, poistiniti anakroni Mojsijev Dekalog recentnim humanističkim etiralom-etikom i moralom (u: Psihofiziologija rada, 1974. i 1981. II. izdanje Pomorskog fakulteta, Rijeka, str. 242-249.). Konsenzusom su najgore prošle prve tri zapovijedi, koje je Bog posvetio samome sebi, davši uzor kulta ličnosti svim budućim dikta-torima do danas. Najbolje su ocijenjene one vječne: 5. Ne ubij. 7. Ne kradi i 8. Ne laži. Oko četvrt stoljeća potom nastao je ovaj dekaloški Credo: KAKO ŽIVJETI, postati i ostati homo sapiens, biti gens una sumus, koje vrednote etirala njegovati? Dekalog neohaiku naputaka saturiranih rimama i content words, credo testament djeci i unucima, potomcima Ijudi, da ostvaruju sve ove izgledne utopije: 1. Uči, pouči. 2. Radi, ne kradi. 3. Ljubi, ne ubij. 4. Istinu kažit ne laži (ili dulje: I u činu istinu kaži, ublaži, prokaži, obnaži LISTINU LAZI). 5. Egoizam njima, altruizam svima. 6. Ljepotu traži, ružno ublaži pazi, ne zgazi, ne unakazi. 7. Vajne vojne tajne etatima, svima nama odaj, istinama dodaj. 8. Rase, klase, vjere, nacije cijele nemaju mjere, zlo nam rade, Ijude dijele, narode zavade 9. Androgerontokraciju u femino(gino)demokreaciju, svaka nacija bez kracija, ništa o nama bez nas, prava samouprava je spas. 10. Militarizam, terorizam, bunkere, junkere, rovove, oružja rata, razarala iz jala, ubijala ... u pacifizam, hvala, mostove nove, krovove, oruđa rada - stvarala. PRIRODA prosinac 2002. 45 Oznake: Istine o istinama Semistinama, Pseudoistinama Josip Golčićć Ičići |
