Morton1905
15.01.2017., nedjelja
Luka Botić (Split, 1830. - Đakovo, 22. kolovoza 1863.) s317 Br. 20 5475 Vienac1884
 Luka Botić. Današnja generacija pomamno posiže za. svakom književnom novinom, čita ju i sudi o njoj; nu malo koga snadje želja, da bi se pomnije udubio u prvu periodu našega književnoga preporoda (u dobu od 1835-1860), koja je za cielo u mnogom obziru zanimivija od druge. Jedini je Ivan Mažuranić od "stare garde" našao dostojna tumača i ocjenitelja; nu i njegov rad nije svestrano osvietljen. Ta nitko nije se još riešio, da bi posabrao i proučio njegove lirske i epske pjesme, što ih je od g.1835. pjevao za "Danicu". Pa ipak bi to bila zahvalna studija, jer bi se lasno uvidjelo, kako je Mažuranić postepeno napredovao, dok je ispjevao svoje remek-djelo: "Čengić-Agu". Proučavajući lirske i epske pjesme Mažuranićeve od g. 1835-1844 razabrali bi jasno, kako se je Mažuranić izprva povodio za poezijom staroklasičnom, kako je kasnije oponašao Dubrovčane, i kako je napokon, potaknut valjda publikacijami pučkoga pjesnika Josipa Marića, svom se dušom podao izučavanju narodne pjesme. Ovaka studija o našem Mažuraniću bila bi upravo sada u horu, pošto je S v e t. V u l o v i ć u biogradskom časopisu "Preodnica" iznova zapodjeo pitanje o porieklu Čengić-Age (u studiji "I opet Njeguš i Mažuranić"), te je upravo na osnovu Mažuranićevih starijih pjesama - štampanih u Danici - došao do ovih nješto zamršenih rezultata: 1. Da Njeguševa pesma o Čengiću - ako je bila o pogibiji Smail-aginoj - nije mogla biti sasvim ovaka, ovoga oblika, kaka je Mažuranićeva "Smrt Smail-age Čengića". 2. Da Mažuranić prema svojoj pesničkoj prošlosti, prema onim nonarodnim elementima, što proviruju iz "Smrti Smail-age Čengića - nije mogao izpevati pesmu o smrti Smail-age Čengića ovako, kao što je izpevao, ako nije duže vreme proveo u Crnoj gori, ili ako se nije poslužio za to crnogorskim pesmama bilo narodnim bilo umetničkim - i onda opet ostaje ova njegova tvorevina neobičan i čudnovat pojav. Nu kamo sam zabrazdio ? Htjeo sam samo jednim primjerom pokazati, kako bi nuždno bilo, da se naši mladji pisci, koji vole tudja djela rešetati, dadu na ozbiljno i svestrano proučavanje starije knjige naše, mjesto što koji put u tutanj rieči troše ocjenjujući moderna djela i djelca, o kojih suvremeni kritik ne može uviek pisati "sine ira et studio". Ta sve naše znanje o knjizi hrvatskoj od g. 1835-1860 crpamo malo ne jedino iz J a g i ć e v a spisa: "Jihoslovane", što ga je napisao za česki "Naučni slovnik". Nu trebalo bi djela starijih pisaca iz nova čitati i učiti, pa ih omjerivši o dobu, kad su svjetla ugledala, dostojno i bezpristrano ocieniti. A bilo bi toga dovoljno raditi. Eno nam djela D e m e t r o v i h, N i e m č i ć e v i h, B l a ž e k o v i h, B o g o v i ć e v i h, sve mićenika i pobratima vilinskih, kojimi bi se i knjigom bogatiji narodi ponosili. Medju pjesnike hrvatske, o kojih se jako malo znade, brojimo i Luku Botića. Tek po predanju znamo, daje bio rodom Dalmatinac iz grada Spljeta, da je kasnije došao u Hrvatsku, da se je udomio u Djakovu, gdje je bio vlastelinskim činovnikom, i da je tamo umro 10. kolovoza 1863, još u najboljih godinah. Saznali smo još i to, da je g. 1861. bio zastupnik na hrvatskom saboru u Zagrebu. Sve da se Luka Botić nije ničim proslavio, - već jedino ta okolnost, što mu je naš Preradović ovjenčao grob kićenim sonetom, svjedočila bi da je bio vriedan i valjan muž. Jer P. Preradović, - ma da je i bio carskim generalom, što su mu njeki uzor-otačbenici još u grobu spočitavali - slavio je svojim zlaćenim perom jedino pravu kriepost i muževnu vrlinu, a klanjao se nije nikomu, koga nije mogao iskreno štovati. Nu Luka Botić ostavio je za sobom tri dične kćeri, tri epske pjesme, kojimi se je odužio majci svojoj. Tko ne poznaje njegova "Pobratimstva" (1854), koga nije dirnula njegova "B i e d n a M a r a" (1861), tko se nije nasladjivao njegovim "Petrom Bačićem" (l862)? A jezik njegov, kako ga samo čujemo iz usta rodjena štokavca i umjetna književnika? Njeki, a s njimi i V. Jagić, hvale najviše njegovo "Pobratimstvo"; drugi opet iztiču "Biednu Maru" kao najbolje mu djelo. Čitao sam njegdje lanjske godine, da u Spljetn spremaju novo izdanje djela Botićevih. Nebi tom prilikom bilo s gorega, da se tada sastavi i točan vjekopis njegov, a i što savjestnija ocjena djela njegovih. s317 Br. 20 5475 Vienac1884 Luka Botić (Split, 1830. - Đakovo, 22. kolovoza 1863.), hrvatski književnik i političar. Vienac 1884 Izdaje dionička tiskara u Zagrebu Oznake: Luka Botić |
