Kraljevna je odlučila:
Biti ću tinejđerica!

Molila sam je bezuspješno:
Ali, prošlo je deset godina.
Aj više nemoj biti.

Kraljevna je odlučila:
Ti si najveće zlo koje mi se desilo.
Briši u sobu i šuti!

Molila sam je bezuspješno:
Daj mi bar jedan dan.

Ne! Ti si grozna, odvratna, zla.
Sve loše što mi se dogodilo, zbog tebe je.
Bit ću tinejđerica i ko te šiša.
Briši u svoju sobu i šuti.

Ali, prošlo je deset godina.
Ma, šta deset godina! Ti si užas! Nije to okolina, ni ljudi, nego si ti odvratna sama po sebi.

U predsoblje su ušli gosti.
Naglo je promijenila raspoloženje i viknula:

Ti si meni baš dobra i volim te.

Iz ladice je opet počela ispadati moja kosa slijepog putnika.
I svi su to znali, ali nisu marili.

Marširali su za njom:

Ti si baš dobra.. pa onda.. ona te voli... Šta ne vidiš?
Pred nama ti je rekla.
Zaboravi ono kad te zalijepi po parketu. Nismo vidjeli.
Zaboravi jer ćemo za njom vikati:
Luda si, luda, luda si. Šta ne vidiš.
Kraljevna je to rekla i mi se s njom slažemo.

Tako ja prešutim sve, a sve se pretvori u ništavilo.
Ako me budete jednog dana pitali
zašto si ne rekla.
Rekla sam. Za dobro nekog dobra.

O kojem još tako malo znam.
Izuzev kad govorim
a vi ne slušate.

Nikad nećeš znati,

i bolje je tako,

da je trebalo samo

reći dvije riječi.

Nešto poput: Dođi i ostani...

i bolje je tako.

Ionako ću doći i ostati.

Ionako, bez suviše poezije.

Kako voliš dok govorimo o zvijezdama.

Čemu?

O zvijezdama i suncu.

I to već znaš.

Zašto samo šutiš?

Ili ti se tako hoće.

Dok se kotrljam i ne prestajem.

Možda ti je tako draže.

Gledati taj pad u tebe.

Možda sada postoji netko u tebi.

I ti u svemu tome,

činiš mi se kao da sam te izmislila

iz ničega.

Veseli li te to

ili ti odgovara.

Premazati moj tajni znak

po svojim rukama.

Tako znaš da ruke imaju sutra na dlanovima.

Sigurnu luku za neodustajanje od sebe samog.

Koji si ja.

Ti si ja.

I ja sam ti.

Na kraju jednog čađavog mosta,

zakopao si svoju ja,

znao da će te čekati.

Zašto je još uvijek preokrećeš

kao da ne zna gdje je.

Sjećaš li se?

Vikao si za njom:

Zašto si mi to napravila?

Stotinu puta za redom.

Znam da se sjećaš.

Ti si ja.

I ja sam ti.

Zato sam ti to napravila.

Da bi što duže i što glasnije dozivao svoj eho.

I sjetio se na kraju duge

tko te čekao zakopan svo ovo vrijeme kojemu ne manjka vremena

za ljubav.

Koga čega?

Ljubavi!