http://salicakave.blog.hr/

Tko je zapravo ta djevojčica što se skriva u šumovima i povremeno nestaje iznad oblaka
i zašto nestane baš u časovima kad se nestajanje čini manje vrijednim od samog neba iznad nas,
u koga ona vjeruje
i zašto se neprestano prestaje nadati kao mnogi
kad već dugo zna
da je upisana u horizont
u svoj odmak prema smaknućima i svršecima
u svoj šum
u trajnu nevjericu prema vokativu.
Čuje li se i to, što je pitam,
čuje li ona sebe što pita.
Pita li ona vrijeme
ili vrijeme pita nju, pomislih.
Tko, tko, tko se skriva iza leđa
i čija joj sjena zaklinje sunce
koga već dugo nema,
po stoti put, ponovim,
kao ni prijatelja, potpišem.
Kao ni lošeg kraja, kao ni kraja uopće.
Pa otkuda sve te sumnje u mogućnost nade.
U opipljivost nečeg tako izvjesnog,
što je među dlanovima, iznutra preokrenuto u srce.
Tko je zapravo ta mogućnost,
ako ne ona sama.