onenightstand

Slova su kao i riječi
ionako samo namreškana površina
iznad onih prokletija i bezdana
u kojima se gubim i tražim.

Kako da kažem koliko boli?
Zašto da to netko osjeti?
Lakše je riječima naslikati
samo obris sjete,
nego proliti tu kantu crne.

I u tim katakombama
pojave se putem upaljene svijeće
i dok stigneš, vjetar ih ugasi.
Zato rijetko pišem.
Da te ne spomenem. Da se ne izlanem...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.