onenightstand
četvrtak, 28.03.2013.
En passant
U šahu smo ostali zarobljeni.
Ni mojom krivnjom, ni tvojom.
Tako je presudilo vrijeme.
Bila si bijela, ja crn.
Nekad bi vratili poteze i smijali se.
Oprostili previde...
Sanjam te još nekad,
odigram partiju unatrag
i proklinjem taj en passant.
utorak, 12.03.2013.
Bonegracija
Često su se svađali i vikali.
Nekad su letjele i stvari.
Bonegracija je nosila zavjese,
a one su se godinama mijenjale.
Nju samu nisu nikada.
Nosila je zavjese.
Čuvala je njihovu sramotu
i rijetke nježnosti od pogleda.
Mijenjali su namještaj i slike.
Sve manje su vikali
i nekad, već sijedi
bi se i poljubili.
Njih su, jedno po jedno,
vremenom negdje odnijeli.
Kuću su drugi poslije prodali.
Bonegraciju su ostavili.
ponedjeljak, 11.03.2013.
Tempera
Dok te nisam sreo nisam vidio boje.
Hodao sam od sive do crne u krug
i nisam vidio da je zora zapravo plava.
Nekad crvena, ako si visoko blizu oblaka...
Nazovi me nekad, da ti zahvalim
za jantarno žutu
i tirkiz koji si prosula u perlama.
Da presadim zmijsko zelenu iz ovih očiju
na neku svilu kojom ću te zagrnuti...
umornu, tihu i zadovoljenu
u popodneva ljetna narančasta.
srijeda, 06.03.2013.
Kolodvor
Svaki je kolodvor
već drugi grad.
Onaj u koji ideš. Da znaš što te čeka.
I što ostavljaš.
Gdje odlaziš i režeš kao mesar.
Znalački...onako, polako i sigurno.
Da ne pretpostavljaš i
ne nadaš se neonu u oblaku parfema.
Ogledalo
Stojim pred prozorom od jutra
i satima čekam sumrak.
Dok staklo ne postane ogledalo
iza kojeg ti uvijek ostaneš.
Ne otvori se nikada ako naslonim dlan
kao površina jezera
i nikad te ne dodirnem,
koliko god to jako želio.
Jaka se kiša tada stopi
s onom mojom, malom, na obrazima.
Kapi putuju borama
koje je urezalo čekanje.
Do jutra ti plešeš s druge strane
i smiješ se čežnji koja ti godi.
Strancu koji čeka i ispituje
granicu boli.
