onenightstand

Ostavljeni palikuća
bez smisla za narančasti odsjaj,
upriličen djevojčicama na klupi.
Krizma, karmine... katatonija
u kojoj te prisiljavam da mi
šapćeš nepovezano sretna.
Ne priliči mi da izmišljam.
Ukrao sam oštru lavandu
iz suhozida, jednom,
na trenutak zaboravljen.
Neoprezno ruke umatam
u škarice da vidim crveno,
kap koja puzi niz laticu
tvog obraza.
Da nas poprska bar
vrisak ptice skrivene
u kvrgavim kandžama trešnje,
lakše bi čekali.
Dok ne dođu jahači,
žuti mi mač iz oblaka
reže ono što ću,
nekoliko godina kasnije,
nazvati ožiljak.
Još ti ipak strpljivo ne pričam.
Ližem iz tvog bedra
slani kristal
koji je nekad bio more.

the way we were

Tamo gdje smo bili
svijetla još gore.
Valjda pazikuća dovodi kurve.
Prljava im kosa se raspe
po našim jastucima,
a on pijan dahće
nad svojom
nemoći.
Iznajmili smo druge živote.
U kineskom shopu
kupili po nekoliko
jednokratnih osmijeha,
samo dok se ne snađemo.
Tamo gdje smo bili
više ne idem jer
susjeda peče kolače
subotom.
Sin im je već veliki.

07.02.2009. u 06:15 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.