onenightstand

Kupio sam lijepe skupe cipele u kojma ću te lakše mimoići. Naš svakodnavni mali an passant u odavno predanoj partiji s pogrešnim otvaranjem. Preziremo parove koji mumljaju nad kolicima i prave glupe grimase, mi nećemo biti takvi. Nikada. Nema straha od ponavljanja, ne moram te ujutro gledati krmeljavu ni tješiti nakon posla...Lakše je što ne znam gdje si ni zašto ne možeš zaspati. Obećao sam da neću biti nesretan kad čujem da se smiješ.
Kupio sam nove cipele, sasvim izvjestan kompliment kad se sretnemo. Potražiti ću i ja neki detalj da uzvratim, s 'onim osmjehom' koji bi nekad završio znojem i rumenim obrazima. Izgledali bi ko japanske lutkice s očima koje se cakle...U kutiju od cipela stavio sam ona četiri besplatna spavanja u de luxe hotelu na moru, dva Casha, dva Cavea i jedog Waitsa, gajbu Beck's-a, onaj posljednji joint 'marokanca', narukvicu iz Španjolske koju sam potrgao i bacio, kolače s kokosom koje si jednom ispekla i magnet ribice za frižider. Bit će dovoljno za zauvijek.
Kupio sam nove cipele.
Ne znaju put, ni gdje treba čekati.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.